 |
|||
Eh da je li nekulturno pitati nekoga kad pričamo o životu svemu i svačemu: Jel imaš djece? pa na odgovor: Da imam, postavit protupitanje: Koliko?
Ja obično tako pitam čisto jer me zanima, pitam i imena djece, dob ,a ne da nekoga propitkujem o intimi, volim pričati o djeci i mislim da mi svi roditelji imamo tu jednu zajedničku crtu zato što smo roditelji.
Jel ja to radim na krivi način, ako da, molim da me usmjerite na pravi da ne bi nekoga nehotice povrijedila. Hvala.
Povrijedi li tebe kad te netko pita koliko imaš djece?
Nije meni problem da me netko pita koliko imam djece, kažem jedno
Ali kad me na to pitaju zašto SAMO jedno, il još onak tužno pogledaju malog pa kažu nešta tipa "ti jadan nemaš bracu il seku"- e to mi je problem.
ovo je baš bezvezno generaliziranje. znam prekonekoliko primjera gdje postoje konkretni i objektivni razlozi za (najblaže rečeno) neodržavanje kontakta između braće i sestara. neki ljudi itekako zaslužuju da ih drugi pošalju u vražju mater, pa bili im 100 puta braća ili sestre. i ovo "krv nije voda" mi je zapravo skroz glupa izreka u ovom kontekstu - što bi to trebalo značiti? da će braća, bez obzira na razne uvjete i okolnosti, baš uvijek biti jedan uz drugoga? da netko od tebe može raditi što god mu padne na um, a ti trebaš prijeći preko svega samo zato što ste u rodu? ma malo sutra.marija1411 prvotno napisa
što se tiče napornih pitanja "pa kad će drugo?", samo se nacerim i kažem da sam neplodna. da vidite kak zašute
frka, ovo me podsjetilo na moje situacije s vinom- nikad ga ne pijem, jednostavno mi je užasno odbojno. a kad god smo u gostima uvijek se nudi vino, naravno. i kad god mi ja rekla da ne volim vino usljedila bi lavina pitanja i argumenata kako treba piti vino. uglavnom, da to sve izbjegnem sada svima govorim da sam alergična na vino
i super funkcionira, odmah ma miču od mene
Mi imamo jedno dijete. Nemam pojma kada me je zadnji puta netko pitao hoću li imati drugo. Stvarno ne znam. Možda i je, ali meni je to tako nevažno pitanje da sam zaboravila. Niti mi nešto znači u smislu da me potencira na razmišljanje o drugom djetetu, niti me vrijeđa. Ništa. Ravnodušnost.
Ja gledam svoja posla.
Nezaposlenost. Seljakanje za eventualnim poslom. Naše godine. Ekonomska kriza. Katastrofalna situacija u društvu, i ona ekonomska i ona moralna, društvena, duhovna... ma svakakva, uglavnom ništa mi se ne dopada svijet u kojem živimo.
Sve su to razlozi zbog kojih ja rađati više ne mislim.
Da mi je ovo jedno dijete "postaviti na noge", ja zadovoljna!
MM ima sestru, ja brata. Nije da se čujemo stoput dnevno, ali komuniciramo. Nezamislivo mi je da prekinemo kontakte. Imamo konflikte kao i svi, ali sa svojih 40 godina još nisam naišla na situaciju koja bi meni bila neoprostiva. Ne bratu/sestri, već nikome. Tako da... jednog dana kada nas ne bude, ipak računam da naše dijete neće ostati samo.
... valjda se neću za koji mjesec javiti sa pitanjem- kako je to roditi sa četrdesetinekojom
Jesi, fulala si.
Posljednje uređivanje od Anemona : 04.02.2014. at 20:36
Vidim da si pročitala samo prvu polovicu posta jer u drugoj se baš odnosi na te pojedine primjere.ovo je baš bezvezno generaliziranje. znam prekonekoliko primjera gdje postoje konkretni i objektivni razlozi za (najblaže rečeno) neodržavanje kontakta između braće i sestara. neki ljudi itekako zaslužuju da ih drugi pošalju u vražju mater, pa bili im 100 puta braća ili sestre. i ovo "krv nije voda" mi je zapravo skroz glupa izreka u ovom kontekstu - što bi to trebalo značiti? da će braća, bez obzira na razne uvjete i okolnosti, baš uvijek biti jedan uz drugoga? da netko od tebe može raditi što god mu padne na um, a ti trebaš prijeći preko svega samo zato što ste u rodu? ma malo sutra.
što se tiče napornih pitanja "pa kad će drugo?", samo se nacerim i kažem da sam neplodna. da vidite kak zašute
pa naravno da ne, i ne vidim zašto bi ikoga, pa mi zato i nije jasno zašto se u takvim razgovorima osjeti s druge strane ponekad taj neki osjećaj "neugode,povrijeđenosti ne znam kako ga nazvati" možda su to ti nedobrovoljni na jednom djetetu
imam susjede s prekrasnom curicom sad školarkom, recimo njih ni ne mogu zamislit s više djece jer oni sami imaju takav stav ono mi smo htjeli baš jedno i vidi se da uživaju u svojoj obitelji upravo takvoj.
i slažem se s curama može se itekako biti posvađan s rođenom sekom ili bratom a opet tako je sa svakom osobom na svijetu. Ja osobno ne mogu zamislit da nemam komunikaciju sa sekom iako živi 800 km dalje i ne vidimo se ni blizu kao nekad prije.
Nadam se da će se javiti više cura s osobnim iskustvom iz ove kategorije za koju pita Anemona.
Ne znam u koju kategoriju spadam...no izgleda da cemo i mi ostati na jednom. Glavni razlog je sto vise ne vjerujem u stabilnost mog braka, pa se bojim kako bi sama sa dvoje- psihicki, fizicki i financijski. Nada da cu se tada moci osloniti na familiju je vec sada pokopana, jer vidim i sa ovim jednim da prevelike pomoci bas i nema. S mm strane takodjer. Gosponu treba puno odmora. A isto osjecam da nisam rodila svu svoju djecu. Ne mislim da ce moja jedinica biti zakinuta bez drugog djeteta, ali biti cu ja i zato se ljutim na mm. I stalno vazem i kalkuliram. Osim toga, fizicki nisam bas fit (kraljeznica), Imam 36 god, sjetila sam se kasno studirati i obavezno zelim zavrsiti. I, koliko god to mozda nekima zvucalo cudno ili glupo, bojim se kasno imati dijete, jer to znaci da cu nestati iz djeteovog zivota prije nego...ne znam kako da se izrazim....prije nego sto to dijete ocekuje, prije nego sto cu biti spremna....jednostavno prerano. Isto kao sto bi meni bilo prerano sada izgubiti mamu. Ne znam kako da si te misli izbijem iz glave.
Upravo tako!! Meni je, uz današnji tempo života, jako važno da mogu provesti vrijeme s djetetom koje, iako je veliko, još uvijek me treba-možda sada više nego prije. Često se dogodi da ostavljam sve poslove i s kćeri provodim sat-dva u razgovoru o njoj (nama) važnim temama i u tom segmentu roditeljstva izrazito uživam. I baš sam zadovoljna. Znam da to ne bih mogla da imam više djece, a da se na taj način ne mogu posvetiti svima bila bih nezadovoljna i jadna i smatrala bih se lošijim roditeljem nego što to mogu biti. Ovako dajem najbolje od sebe.Nije meni problem da me netko pita koliko imam djece, kažem jedno
Ali kad me na to pitaju zašto SAMO jedno, il još onak tužno pogledaju malog pa kažu nešta tipa "ti jadan nemaš bracu il seku"- e to mi je problem.
Zanimljivo je što nitko od roditelja s jednim djetetom neće sažaljivo pogledati npr. peto dijete u nekoj obitelji i reći mu: "Ah, jadan ti, tebi se mama ne može ni malo posvetit jer imaš četvero braće i sestara." A nije da to ne pomislim kad vidim roditelje s petero manje djece. Ili također neće reći prvom djetetu iz takve obitelji: "Ah, jadan ti, sigurno moraš paziti na mlađu braću.". Znam za primjer djeteta koje je bilo prvo od njih sedmero: dečko se brzinom svjetlosti nakon mature zaposlio i odselio od kuće iako je bio odlikaš i želio studirati, obitelj je za to imala i mogućnosti, ali rekao je da se "TO više nije dalo trpiti" i da mu "konačno treba malo mira". Eto, meni to nije idilično odrastanje, ali opet-to je izbor njegovih roditelja i normalnom čovjeku neće pasti na pamet da im išta govori.
citirala sam cijeli tvoj post, ne polovicu. kako god ga okreneš, generaliziraš. to što su ljudi godinama u svađi s braćom ne mora baš ništa negativno o njima govoriti.
Ovo me podsjetilo na knjigu Zajeb... su vas:
Glumica Mia Farrow bila je peto od osmero djece. U devetnaestoj je godini zbog toga izrazila, žaljenje, rekavši novinaru: "Djetetu je potrebno više ljubavi i pozornosti nego što je može dobiti u velikoj obitelji". U dvadeset petoj godini rodila je dvoje djece (blizance), a uskoro nakon toga sina. Vlastitoj je djeci mogla pružiti život u omanjoj obitelji kakvu sama nikad nije imala. Pa ipak, za godinu dana usvojila je dvoje malih Vijetnamaca. Tijekom sljedećih dvanaest godina rodila je još jedno dijete i usvojila šestero. Sve u svemu, dvanaestero ju je djece nazivalo majkom. Danas kaže: "Prednosti velikih obitelji su nevjerojatne. Želim da moja djeca rastu onako kako sam rasla i ja". Negdje tijekom života izbrisala je iz sjećanja osjećaj izgubljenosti u gomili braće i sestara, ali znanstveni dokazi tvrde da je devetnaestogodišnja Mia bila u pravu. Nije teško uvidjeti zašto je gotovo nemoguće ispuniti potrebe članova jako velike obitelji. Postoji mnogo veća vjerojatnost da će se među potomcima obitelji s petero ili više djece pojaviti delinkvencija ili mentalne bolesti. Dvoje Mijine usvojene djece već je osuđeno za krađu u trgovinama. Ako majka pokušava ispuniti potrebe dvanaestero djece bez pomoći dadilja, što Mia s ponosom ističe, to u djeci lako može izazvati žudnju za ljubavlju i pozornošću te nedostatak osobnosti.
Ček malo... sad ćete mene optužiti da sam partybreaker, ali ja ne kužim zašto vas to smeta? Ako je čovjek miran sa svojim izborom i stavom -nema problema. Ali ako nije, to je druga pjesma...Nije meni problem da me netko pita koliko imam djece, kažem jedno
Ali kad me na to pitaju zašto SAMO jedno, il još onak tužno pogledaju malog pa kažu nešta tipa "ti jadan nemaš bracu il seku"- e to mi je problem.
Ono što drugi ljudi govore i pitaju je njihova stvar. Nije ni bezobrazno ni nekulturno pitati nekoga koliko ima djece, pogotovo ne na ovaj način kako Lili75 to kaže - zanima nas... Isto kao što nekoga možeš pitati "gdje radiš?" a čovjek je recimo nezaposlen, pa bi se trebao naći povrijeđen tim pitanjem...
Kaj god! Kad mene zasmeta nečije pitanje ili komentar, razmislim što MENE u tome pogađa, a ne što je ta druga osoba mislila... Ništ posebno nije mislila, jednostavno gleda iz svojih cipela isto kao i ja iz svojih.
Ima toga koliko hoćete - jučer moja mama odustaje od namjere da se bliskoj osobi pohvali činjenicom da je njezin unuk prošao dalje na natjecanju iz informatike, jer ta druga osoba ima djecu/unuke koji imaju problema sa školom. Ja sebe isto ponekad uhvatim u takvim razmišljanjima... ali to je KRIVO. Moj život i moji stavovi su moja briga. Ne kanim ih nekome naturati na nos, ali ne vidim ništa loše u tome da kažem "takva i takva stvar"... Idemo na more - pa zašto to ne bih rekla susjedima koji recimo ove godine to financijski ne mogu? Bilo je godina kad MI nismo mogli, a oni jesu. I što? Ništa...
Vjerujte mi, umorna sam od hodanja po jajcima i razmišljanja što će moje obične svakodnevne riječi učiniti nekome. Nek drugi brinu o SVOJIM osjećajima i razlozima zašto su ih moje obične riječi povrijedile... Ima tu iznimaka - štajaznam, ako netko izgubi dijete, bit ću oprezna, ali za ostale - baš me briga hoće li nekoga povrijediti moje pitanje ima li djece, koliko i koje dobi... Istina-ne idem dalje s pitanjima zašto i kako jer smatram da me se to više ne tiče, ali prihvatim razgovor ako netko želi nastaviti o tome.
netko je već gore rekao, mislim rena7, nikada me nitko nije pitao kad će drugo, a imala sam jedno dijete 10 godina.
pa da me i pitao ne vidim problem jedino da znam da me netko namjerno podbada, a tako zločestih baš ne poznajem.
ja se ipak trudim ne uvrijediti niti povrijediti čovjeka svjesno, čak ako mi nehotice izleti nešto (rijetko) bude mi krivo.
ali opet, mislim da se vrijeđamo bezveze i previše važnosti dajemo tamo nekim ljudima usput, odnosno njihovim komentarima.
Al meni nijedan od ovih primjera što si navela isto nebi smetao i nije ni slično onom što mi smeta. Izgleda da se ne razumijemo.
Evo npr. ni ja trenutno ne radim, i hrpa ljudi me pita jel radim - znaju da sam stalno po zamjenama pa ih vjerojatno zanima jesam napokon našla nešta stalno. i bez nekog beda odgovorim da ne radim. Ali problem bi mi bio, odnosno smatrala bi nekulturnim s druge strane da mi ta osoba tad kaže nešto tipa-a jadno sad tvoje dijete, sigurno mu ne možeš platiti pošten ručak,a to ti je znaš jako bitno, ja svojima obavezno pripremam bakalar i bla bla bla...
Drugo si navela more, isto je bilo ljeta kad nismo išli na more i nije bi to problem priznati, evo opet problem bi bio da mi ta osoba onda počne o tome kak bi dijete svakako trebalo ići na more i kak ona ne razumije kak mi sad ne možemo skucati za par dana dolje, ona će svoje voditi jer je to zdravo i potrebno a jadan moj "zakinut" neće ići.
Razumiješ sada? Znači ne volim kad mi sude o mojem neimanju više djece,a ne kad pitaju.
Ako je ok meni govoriti kak mi je dijete zakinuto jer nema brata i kak će biti sebičan i ostati sam kad ja umrem, jel bi onda bilo ok i da ja ljudima s više djece govorim kak im jadna djeca bivaju zakinuta za vrijeme 1 na 1 s roditeljima, ili kad im nešta ne mogu priuštiti da im komentiram kak bi to mogli da imaju jedno dijete??? Ili još gore, da to kažem djetetu?? Pa ne pada mi na pamet! Zato što znam da svaka situacija ima svoju pozadinu, svoje razloge...
Cure, obje vas kužim i potpisujem i Peterlin i XXX.
a dobro di ih samo nalazite te koji ti ni više ni manje i to još pred djetetom to sve izgovore
i ovo što AM govori.
meni je jedna žena na pjaci rekla da "ča ih još ne delamo kad nam tako lipi ispadaju"
al to mi je tako simpa bilo da dan danas pamtim. iako mi drugo dijete onda nije bilo niti u primisli.
xxx, ja tebe sasvim razumijem. načelno, kada pričamo o tome što kome može smetati je, istina je to što govoriš.
ali realno, pa koliko ti imaš takvih koji te prozivaju da ti to smeta toliko?
mogu ja sad isto navesti primjer jedne blesave osobe koja mi je rekla da mi je i bolje neimati drugo dijete jer tko zna kakvo će se roditi obzirom da mi je sin tako bolestan.
niti smo pričali o mom drugom djetetu, niti mi je drugo bilo u planu niti se to tu osobu tiče, ničim izazvan čovjek je to izvalio kada mi je vidio sina koji je bio prekriven neurodermitičkim ranama.
ludih ljudi ima posvuda, kakve sve komentare daju majko moja mila, pa ne mogu ja sad reći da je cijela moja ulica/naselje/sav svijet mislila tako zbog jednog neukog i blesastog susjeda.
A što ako upravo to pitaš par koji je izgubio dijete, a ti to nisi znala? Nehotično ih povrijediš samo zato jer te zanima. Znam, događa se, ali upravo zato bi čovjek trebao odvagnuti koga što može pitati. Intimna pitanja postavljaju se ljudima s kojima si dovoljno dobar da bi ih postavio. Kod ostalih je potreban oprez-pogotovo ako se radi o tako delikatnim temama koje mogu imati veze sa zdravstvenim stanjem ili nekom tragedijom u obitelji.
I, naravno, jedno je obraćati se odrasloj osobi, a drugo djetetu. Za ove koji komentiraju bilo što vezano za roditelje pred djecom bih i ja rado prokomentirala pred istim tim djetetom: "Striček/teta je malo neugodan/previše znatiželjan/nema pametnijeg posla pa te gnjavi s glupostima. Tako ti je to kod starijih ljudi"
I sve to s osmjehom br.5 na licu pa neka si postavljač pitanja misli. Ako nije neugodno njemu zašto bi bilo neugodno nama?
Neki ljudi se jednostavno ne znaju stavit u tuđe cipele nego cijeli svijet gledaju (i vrednuju) iz svojih.
A to zna pogodit sugovornika.
Nadam se da sam uspjela objasniti...
E da, ima nešta i u ovom što kažeš da nisam načisto sa svojom odlukom, pa u principu nisam, i gle da se sad nešta veliko promijeni (za početak dobar posao) vjerojatno bi i se i mijenjao moj stav o broju potomaka. Ali u ovoj situaciji smatram da je ovako najbolje i zadnje što mi treba je da to netko preispituje i vrednuje.
Ja definitivno ne mislim da je moje dijete zakinuto, ali neki očito misle i imaju potrebu to izgovoriti. Jer eto oni imaju super odnos sa sestrom/bratom, pa to mora vrijediti za sve.
To valjda govori o osobama da biraju svoje okruženje neovisno o onome što se od njih očekuje... ako je nekome neka realna životna situacija nezamisliva, valjda to nešto govori o takvim osobama.
želim reći da me jedan takav komentar nije odredio, niti mene niti moje dijete.
a vjerujte mi da mi nije dobro leg'o.
pa opet, nije mi palo na pamet razvijati teoriju da je to neko općenito mišljenje svih koji išta upitaju na tu temu.
Pa ne kažem ja da su svi takvi, nego da ima I TAKVIH, i da je to nepristojno.
Ništa više.
Posljednje uređivanje od xxx : 05.02.2014. at 09:15
Naravno da većina ljudi pita, kažeš odgovor i idu dalje. Al neki uporno imaju potrebu na svim temama objašnjavati kako je važno imati brata il seku. A zašto? (mislim zašto to rade?)
Ne znam kaj bih rekla, nisam doživjela takve komentare. Osim nekog dosadnog susjeda koji je stalno komentirao kad ćemo drugo dijete, pa sam mu iz čistog gušta htjela reći da nemam maternicu ali ipak nisam, čisto mi je žao.
Btw. kćeri sam kad je bila mala čitala neku slikovnicu o Petri koja nema brata/sestru jer joj mama ne može zatrudnjeti, pa sam ju pitala da li je ona tužna što nema brata/sestru i da li bi ih htjela imati, a ona mi je rekla da ne nego da bi htjela imati više baka
ja se nadam da ti nisi previše opterećena s tim tko što misli? ako jesi, izludjet će te to, čuvaj glavu za nešto važnije.Ja definitivno ne mislim da je moje dijete zakinuto, ali neki očito misle i imaju potrebu to izgovoriti.
ne kažem da je meni totalno nevažno što ljudi misle o meni, voljela bih da misle sve najbolje.
ali nije se rodio tko je svima ugodio, zato, pusti to. ti znaš svoje.
Ništa. Ako se tako dogodi - dala sam ljudima priliku da progovore o bolnoj temi o kojoj inače možda ne bi sami progovorili, a možda bi im dobro došlo (ima cijelih topica - već smo baš o tome pisali). A ja bih se snalazila kako bih znala... Ne bi mi bilo prvi put.
Po ovom tvome ljudi bi trebali samo razgovarati o tome kakvo je vrijeme i što su jeli za ručak, a i to bi bile "osjetljive" teme... Dragi moji, ako tako komunicirate s okolinom, s distance i bez izražavanja svog stava - to je krnje i nedovoljno. Iskreno, ja tu sebe ne nalazim...
ok, pitanje jel imate djecu i koliko ih imate mi nikako ne spada u intimna pitanja.
tu se slažem s peterlin.
to je ono, small talk
Xok, pitanje jel imate djecu i koliko ih imate mi nikako ne spada u intimna pitanja.
tu se slažem s peterlin.
to je ono, small talk
druga stvar da kreneš nekome na to objašnjavati da bi trebao imati ili ne imati više/manje djece i koje su prednosti.
Lijepo od tebe što tim ljudima "daješ prliku da progovore", ali-što ako oni to ne žele? Ili baš tebi ne žele ništa objašnjavati? Ili jednostavno ne žele nikom ništa objašnjavati? Čemu takvo pitanje? Samo da zadovolji tvoju znatiželju? Ako nekog ne poznam, a želim ga upoznati onda će jedno od zadnjh pitanja koje bih mu mogla postaviti biti to o broju djece. Što to govori o nepoznatoj osobi? Što o njemu saznaješ kroz to pitanje?
A s ljudima s kojima nisi intimno dobar može se jako lijepo i dugo razgovarati o filmu, književnosti, muzici, arhitekturi, putovanjima, vremenu, politici, kulinarstvu, dotaknuti se tema iz svakodnevnog života..... i pri tom zaista imaš priliku reći svoj stav i razmišljanja. Eto, tako ja vodim razgovore s nepoznatima. Ne pitam za broj djece, plaću, dijagnoze njih i bliže rodbine, koji auto voze, koliko im kvadrata ima stan, za koga su glasali, koje su vjere...
Ne znam, upravo tebe u RL zamislila sam kao nekog tko bi o tome vodio računa. Hm....
Cvijeta, je li to curama s Potpomognute oplodnje također small talk? Je li djetetu kojem se dotični postavljač pitanja obraća to također small talk? Ili npr. ženi koja se razvela i nema s kim imati drugu djecu? Ili... velika je skupina ljudi kojima se takva pitanja ne postavljaju bez potrebe.
X
Kosjenka je ovdje sve lijepo rekla.
E, zato mi nismo Englezi. Weather talk is always safe
E, vidiš, ovako to izgleda kad TI MENI kreneš isto objašnjavati - baš isto...
Pa onako, iskreno, ne sjećam se da sam nekoga u životu pitala koliko ima djece, niti da je mene to netko pitao.
Ljudi koji imaju djecu obično o njima i pričaju i spominju ih, pa onda kroz razgovor doznaš i dob i broj djece.
Recimo na poslu imam kolege za koje smatram da nemaju djecu jer nikad nisu spomenuli da ih imaju, a ne zato što sam ih direktno pitala.
Moram priznati da ne razumijem što si željela reći.
Samo sam ti htjela ukazati na to da sa svojim bezazlenim pitanjem koje će zadovoljiti tvoju znatiželju zaista možeš nekog nehotično povrijediti. Na postavljeno pitanje dobit ćeš odgovor: "Jedno, dvoje, troje....". I što onda? Nastavit ćeš pitati dalje ili ćeš se zadovoljiti odgvorom? Ako nastaviš dalje-može se razviti u, za sugovornika, jako neugodan razgovor. Ako staneš-što si time dobila? Potpuno nepotrebnu informaciju o toj osobi s rizikom da od njega više ne dobiješ ni jednu jer ga je pitanje povrijedilo.
Da mene osobno pitaš isto to pitanje-lijepo bih ti odgovorila: "Jednu kćer". I što si time saznala o meni? Koje bi bilo tvoje slijedeće pitanje?
Jednostavno ponekad čovjek treba znati "pregristi jezik" kad razgovara s nepoznatima. Pogotovo ako taj razgovor želi nastaviti jer ljudi instiktivno bježe od onih koji im zadiru u intimni prostor ako im to nisu dozvoliti.
Po meni, zlonamjernost i nametanje stava je očigledno loše, naravno. Zabadanje nosa je bezveze. Ali nije mi baš nešto ni ovo pusto ustručavanje da se ne takne nešto što bi nekome moglo biti osjetljiva tema. Ne znam, imali smo bolest u užoj obitelji dva puta, tešku (terminalnu odnosno potencijalno terminalnu) pa nam je normalno da se o tome razgovara. A kamoli o tome koliko netko ima djece? Naravno da tema može biti nezgodna, ali šta s tim, i nezgodne teme su za odrasle ljude, kao i tuga i neugoda. A nitko normalan neće inzistirati na razgovoru koji je sugovorniku neugodan (bez prijeke potrebe).
koliko ima godina?
x
Ma joj. Jasno da ima ljudi koji svijet mjere svojim metrom i vole svakoga poucit sto i kako bi trebao u zivotu. Ali ne "gadjaju" takvi samo obitelji s jednim djetetom. Ja sam dijete iz velike obitelji i ne jednom su mene ili moje roditelje sazalijevali i poducavali o kontraceptivnim metodama. Jos smo bili i siromasni sto je dobitna kombinacija za osude svake vrste. I da, osudjujuce je i ruzno i misliti kako je djeci u velikim obiteljima bas bezveze, kao sto je jednako generalizirajuce misliti kako su jedinci razmazeni. Zaboga, jos najbolje da cemo djecu zaliti jer nemaju perfektan ( koji god to bio) broj siblinga.. Tako im je grah pao i nek se nose s tim. Uvijek se mogu pojadat psihoterapeutu u odrasloj dobi
No ljudi koji s visine propovijedaju zivotni stil uopce nisu ograniceno na broj djece. Ti i takvi uglavnom vole pojasniti i sto dijete treba obuci, kud se treba ici na more i u kojem je ducanu najbolje kupovati. Obicno su dozlaboga naporni pa ih osobno izbjegavamy
upravo tako. takvi se uopće ne zadržavaju samo na broju djece, oni su upućeni u sve što možete zamisliti.No ljudi koji s visine propovijedaju zivotni stil uopce nisu ograniceno na broj djece. Ti i takvi uglavnom vole pojasniti i sto dijete treba obuci, kud se treba ici na more i u kojem je ducanu najbolje kupovati. Obicno su dozlaboga naporni pa ih osobno izbjegavamy
i još nešto... moram reći da sam za puno životnih situacija senzibilizirana upravo preko ovog foruma, čitajući sve što ljude smeta i muči.
nisam sigurna da češće ne bih upadala u brojku onih koji dobronamjerno "zabadaju" da mi nije naputaka odavde.
a ne čitaju svi forum
recimo, ja bih siiiguurno dosadno nutkala vino. npr poslije riblje večere
pa je li tako?
ja ne smijem ni reći koliko ozbiljno shvaćam i prihvaćam neke stvari koje pročitam ovdje
meni ne smeta pitanje koliko imam dece
smeta mi to što kaže sasa, zabadanje, tj. postavljanje s visoka
za sada sam to doživela najčešće kad je pitanje o broju dece
što je najbolje, doživela sam par puta to isto od osoba sa jednim detetom, ali njihov je izgovor bio "mi radimo na drugom"
i ne bi mi preterano smetalo da ga ne doživljavam jako često
od ostalih mi-znamo-šta-je-najbolje-za-vas pitanja još mi smeta i: niste venčani??? pa onda ona izbuljena faca kao da nam je kuća leglo bluda i razvrata zato što nismo venčani
ako sve ovo ide u paketu od jedne osobe onda kažem da ćemo se venčati kad dobijemo drugo dete
znači nikad
a uvek će ljudi naći nešto da komentarišu, nije da zbog toga neću spavati
kud me niko nije pitao što sam debela, nego svi što imam jedno dete
A i neki koji čitaju svejedno imaju potrebu pisati iako ih se nije tražilo...
To mi je uvijek bilo fascinantno, evo npr.netko postavi temu o posvajanju, dakle želi posvojiti i traži info, a onda se javi netko tko kaže da je protiv posvajanja i napiše cijeli elaborat o tome zašto ne posvojiti. Mislim, čemu??
Ali i meni je forum puno pomogao da vidim često i drugu stranu medalje, pa sam se kao i AdioMare senzibilizirala
Pa sto je netko na ovoj temi rekao da nije dobro imati samo jedno dijete?
XMa joj. Jasno da ima ljudi koji svijet mjere svojim metrom i vole svakoga poucit sto i kako bi trebao u zivotu. Ali ne "gadjaju" takvi samo obitelji s jednim djetetom. Ja sam dijete iz velike obitelji i ne jednom su mene ili moje roditelje sazalijevali i poducavali o kontraceptivnim metodama. Jos smo bili i siromasni sto je dobitna kombinacija za osude svake vrste. I da, osudjujuce je i ruzno i misliti kako je djeci u velikim obiteljima bas bezveze, kao sto je jednako generalizirajuce misliti kako su jedinci razmazeni. Zaboga, jos najbolje da cemo djecu zaliti jer nemaju perfektan ( koji god to bio) broj siblinga.. Tako im je grah pao i nek se nose s tim. Uvijek se mogu pojadat psihoterapeutu u odrasloj dobi
No ljudi koji s visine propovijedaju zivotni stil uopce nisu ograniceno na broj djece. Ti i takvi uglavnom vole pojasniti i sto dijete treba obuci, kud se treba ici na more i u kojem je ducanu najbolje kupovati. Obicno su dozlaboga naporni pa ih osobno izbjegavamy
Eto, ja sam živjela u brojčano velikoj obitelji (dvije sestre, dva brata + roditelji i baka), MM - njih je petero braće i sestara. Moj otac ima devetero braće i sestara (dvaput blizanci)... E, onda smo mi planirali troje djece, međutim spontano se nije mogla dogoditi niti jedna trudnoća pa smo nakon 16 godina braka dobili jedno dijete uz pomoć MPO.
I danas, kad me dobro(zlo)namjerno upitaju ala tipa: "Kad ćete na drugo?", "Sad bi mogli prirodno", "Dobro bi bilo da C. ima još nekog", itd... uopće se ne zamaram i samo kažem: "Mi smo jedna sretna MALA VELIKA obitelj!"
da ima mali milijon drugih tema. Stvar je u tome tko je kakva osoba, netko će pričati o tome tko je što skuhao za ručak pa napraviti dramu oko toga a netko će prešutjeti kada je osoba koja ima problema sa kilama ili kolesterolom za drugu temu priča o pohanim picekima i sl.
Nedavno je moja poznanica pričala o krstarenjima i kako radije bira takav godišnji nego klasično prženje na Jadranu i guranje na plažama. I to je Ok. Ali nepotrebno je što je dodala da joj je prženje na Jadranu seljački.
Hoću reći da ima svakakvih ljudi i netko sa imalo taktaneće s vrata pitati koliko ima djece. Nego ćeš nekako spontano doći do te teme, možda pa onda ovisi o osobi koliko će pričati o tome dalje ili će zatvoriti tu temu. OK netko će silit dalje, ali s takvim ljudima je naporno oko svake teme u kojoj se mišljenja razilaze.
zapravo sam samo trebala potpisati Sasu
Kosjenka je savršeno pogodila bit (bar onog s čim se ja susrećem) ovim primjerom s ljetovanjem, to seljačko prženje na Jadranu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom