 |
|||
Xxxx prvotno napisa
Mene ne smetaju pitanja o broju djece, dobi djeteta,... volim pričati o svojem djetetu, ili tuđoj djeci, ali me smeta kad netko krene ispitivati zašto nemamo drugo dijete, ili kad ćemo imati drugo dijete i kako je imanje drugog djeteta neka druga dimenzija, kako zakidamo svoje dijete, kako će biti razmažen,...
To mi je neukusno, bezobrazno i potpuno krivo.
Razmisljala sam odakle vam ta hrpa ljudi koji vam komentiraju koliko bi trebali imati djece. Mene o tome pitaju kolegice i prijeateljice, pa onda ili pricam o tome malo opsirnije ili kazem kratko da bi s emotivne strane htjela jos jedno, ali sa prakticne strane je to onemoguceno. Oni sa kojima sam bliza, pitaju o toj prakticnoj strani, a oni sa kojima nisam, pristojno kimnu glavom i ne pitaju dalje. I upravo mi pade na pamet....lako je sa externim ljudima, ali sta kad me npr. muzeva familija pita zasto nejdemo na drugo?!? Sta da im kazem? Pa ne mogu im ispricati ono sto sam napisala u postu iznad! Oni ne znaju nista o nama jer smo predaleko, pa se prerijetko vidimo. Ajoooooj!
Iskreno, nije to hrpa ljudi, ni ne mora biti, ali recimo pročešljaj samo po Rodi nekoliko tema gdje se spominje više djece, u svakom drugom postu se "žaluje" nad jedincima.
(Da napomenem: meni je jasno da moje oko takve komenatre vidi na kilometar, jer su to nekak pitanja koja i mene muče, neki "običan" promatrač ne vidi silinu takvih postova).
I naravno odakle tu bude i takvih komentara o kojima pise Anemona, ali onda diskutiram o tome, sa onima kojima dajem za pravo da zabadaju nos u moje stvari. Ne vrijedaju me, zapravo su mi interesantne tudje "stvarnosti".
Ma muce i mene te prednosti i mane odredjenog broja djece, al kaj ces....
Ovo je malo offt...oni kaj meni digne tlak je kad mi vlastiti M nabaci komentar: pa kako su to radile nase bake sa hrpom djece. Di ces debilnijeg komentara!
Razumijem te
A u životu općenito dal je baš puno takvih, ili ih samo ja tako pamtim...hm...ma ima ih, ima. možda zato što sve moje frendice imaju više djece pa često sugeriraju da bi i ja trebala.
Zanimljiva mi je jedna od njih, dok je imala jedno dijete stalno je govorila kako je to to, neće više, osjeća se potpuno...i onda joj se jedne novogodišnje noći zalomila trudnoćapa je okrenula ploču, sad me ubi u pojam upozorenjima kako će bi sin biti razmažen, tužan, jadan...i kako je ona tek sad istinski sretna.
Pa probaj gledati na to kao na RAZLIKE, a ne prednosti i mane.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 05.02.2014. at 11:42
Vjerujem da je sretna...ali price o zakinutosti nekako ne drze vodu. Iskreno, ja sam bila zakinuta jer sam imala/ imam sestru. I to je moje zivotno iskustvo...aspekt sa kojeg ja razmisljam. Ali i vjerujem da i da imamo drugo dijete, da ne bi dozvolila da se mojoj djeci desi jedno takvo iskustvo kakvo sam ja imala. Zakinut mozes biti i kao jedinac i sa bracom i sestrama, a isto tako moze oboje ispasti super.
unaprijed se ispričavam ako ću biti predirektna ali razgovaramo o tome pa ću si dozvoliti razgovarati otvoreno.Iskreno, nije to hrpa ljudi, ni ne mora biti, ali recimo pročešljaj samo po Rodi nekoliko tema gdje se spominje više djece, u svakom drugom postu se "žaluje" nad jedincima.
(Da napomenem: meni je jasno da moje oko takve komenatre vidi na kilometar, jer su to nekak pitanja koja i mene muče, neki "običan" promatrač ne vidi silinu takvih postova).
anemona, dokle god ti sama žaluješ "nad svojim jedincem" boljet će te svaki tuđi komentar, koliko god bezazlen bio.
ovo je točnounaprijed se ispričavam ako ću biti predirektna ali razgovaramo o tome pa ću si dozvoliti razgovarati otvoreno.
anemona, dokle god ti sama žaluješ "nad svojim jedincem" boljet će te svaki tuđi komentar, koliko god bezazlen bio.
ja osobno sam oduvijek maštala da ću imati barem troje-četvero djece pa je moja situacija donekle slična Anemoninoj
zbog teških trudnoća, a sad već i godina, sam odustala
i često se uhvatim kako razmišljam kako bi bilo da imamo još jedno
ali onda pomislim kako sve ima svoje prednosti i nedostatke i ovo se stvarno može primijeniti na štošta u životu
jedinac može i ne mora biti zakinut, braća/sestre mogu živjeti u ljubavi i slozi, a i ne moraju, nema garancija
dobro je da ipak s vremenom priviknemo, kako god se karte poslože
Ovo je milijon posto točno, zato sam i otvorila temu da se lakše pomirim sama sa sobom, uz pomoč tuđih iskustava.unaprijed se ispričavam ako ću biti predirektna ali razgovaramo o tome pa ću si dozvoliti razgovarati otvoreno.
anemona, dokle god ti sama žaluješ "nad svojim jedincem" boljet će te svaki tuđi komentar, koliko god bezazlen bio.
Anemona, mislim da zelja za jos jednim djetetom nema veze sa realnoscu… to je nesto na emotivnoj bazi i mislim da realno razmisljanje o razlikama kako bi bilo samo sa jednim i kako sa vise, moze ublaziti ceznju, ali ne i „osloboditi“ od iste.
Ali evo kako ja sebe „treniram“: sa jednim djetetom cu imati vremena pruziti mu ono sto mislim da treba i ponekad ono sto ne treba, ali zeli. Nece se morati odricati u korist mladjeg djeteta, kao sto sam morala ja (cak sam se prije dosta godina i faxa morala odreci zbog mladje sestre, cisto da se zna da se to moje odricanje ne odnosi na „krpice“ i ostale sitnice). Imati cu vremena voditi ju na akivnosti bez stresa, nece biti jako razmazena, jer je to pored mame zmajice malo teze. Nece biti usamljena jer ce imati zivot u kojem su prisutni i drugi ljudi. Na kraju krajeva je rijetko tko potpuno sam, samo se treba otvoriti i stvoriti mogucnosti za kontakte. Ako nekad i bude sama, ja sam uvijek tu. Poznajem sebe i moje zahtjeve prema sebi samoj. Bila bi jako jadna kad bi imala dvoje djece i nebi im mogla pruziti sebe onoliko koliko to zelim i mislim da treba. Kada bi pored toga, jednog dana i ostala samohrana majka….e tad bi se tek pojela sto im nemogu pruziti ono sto mislim da treba. Kad bi ostala u braku i imala dvoje djece, bilo bi mi krivo sto je sav teret na meni, sto se MM ne angazira dovoljno, brak bi bio nekvalitetan, ja bi bila nesretna mama gledajuci svoju djecu uskracenu za nesto, samo zato jer je ovaj majmun na kaucu preumoran da ih hendlamo zajedno. Sve te misli vidim i sama sada prvi puta na jednoj hrpi i nisu razradjene…ali kad bi krenula u to, ovdje bi nastao cijeli mind mapping.
Sa jednim djetetom imam i ja vise vremena za sebe, sto mi je uvijek bilo bitno…uvijek sam imala neke hobije i mislim da je i to jedan vazan aspekt kojem ucimo djecu.
Zašto neke od vas vrijeđa kad netko spomene broj djece, odnosno pita zašto imate jedno (dvoje, šest, osamnaest)? Mene često zanima, ono, baš sam znatiželjna zbog čega netko ima samo jedno ili četvero? I ne smeta mi kad me netko puta kako to da ih ja imam toliko. Smeta mi kad me pitaju jesam li čula za kontracepciju ili kad mene i muža karakteriiziraju kao nekontrolirane seks mašine. Recimo, ja, ako ih imam četvero, smatram da nisam za jedno, odnosno htjela sam ih toliko..da sam htjela jedno, imala bih jedno, eventualno dvoje jer se drugo zalomilo. Pa me zanimaju i stavovi drugih žena koje ne razmišljaju ko ja. Naravno da neću s nepoznatim ljudima o tome, ili s onima za koje znam da imaju problema sa začećem, trudnoćama..Imam dojam da se neke žene malo previše češu tamo di ih svrbi, bespotrebno. Ne znaju svi drugi ljudi da ćete, ako će vas pitati koliko imate djece, kući kasnije šest minuta čupati kosu i pisati bijesne postove na forumu.
Da se malo vratim na temu..u kojoj sam sad fazi..već mjesec dana su mi svi bolesni, nekoliko dana su svi istovremeno imali visoku temperatutu, gušili se u kašlju i tako to. Pa ih je jedno, dvoje ozdravilo, a onda krenula nova tura bolesti pa su opet popadali jedan po jedan. Sigurna sam da vi s jednim nemate takvih problema pa eto, jedan veliki plus s moje strane. Osim toga, danas, nakon mojih tisuću poticajnih postova u vezi višebrojnih obitelji, ja bi mogla napisati jednako toliko pluseva za jednodjetetne obitelji. Sve ima soje prednosti i mane, čemu se opterećivati
Zdravi razum na djelu! Mašalah!
Offt. evo ti malo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za male bolesnike.
A što se tiče zakinutosti jedinaca...
MM je jedinac i kaže da se nikad nije osjećao zakinutim, ni u djetinjstvu, niti sad u odrasloj dobi.
Čakštoviše, u dječjoj dobi je upravo prijatelje s bratom/sestrom doživljavao kao zakinute, jer su ti morali dijeliti vrijeme/ljubav/novac roditelja.
A kod jednih je, nažalost, bratska ljubav definitivno pukla nakon smrti roditelja, prilikom podjele ostavine....
Pa evo, mene nije da vrijeđa i razumijem da ljude zanima, pa neka pitaju. I rado bih da onda mogu dati odgovor koji će ti ljudi razumjeti. Za to bih trebala svaki put objašnjavati kako imam vrlo neredovit i dug ciklus, pa mi je teško odrediti plodne dane. Ali vidim, čak i ako natuknem nešto u tom smjeru, da su oni već sami odredili zašto ja ne želim drugo. Pa se moram pomiriti s tim da oni mogu o meni misliti što im drago. No pretpostavljam da nije svakom svejedno. Inače sam tip koji bi to bez problema objasnio svakom koga zanima, ja nemam problema s time, ali onaj tko pita to zapravo ne želi čuti. Nekad dođe i do malo glupih situacija, recimo da me to netko pita prilikom ručka gdje su prisutni svi ljudi s kojima radim i to dovikujući se s jednog kraja stola na drugi
Treba se s tim moći pomiriti, a nije svakom lako. Tako da razumijem obe strane, zapravo.
Evo nisam si mogla pomoć da na ovo ne odgovorim. vjerujem da nije zlonamjerno, ali baš je ružno.
Uostalom, ako ti to pomisliš kad vidiš obitelj s puno djece, zašto ti onda smeta što netko misli da je tvoje jedno zakinuto?
Nedavno sam srela svoju bivšu školsku kolegicu koja ima jedno dijete pa je upravo tako komentirala (kako ti kažeš da nitko od roditelja koji imaju jedno ne komentira) da jadno moje najmlađe, kako ću se ja njoj posvetit, s još 3 starije djece u školi...
Inače bih se složila s peterlin, treba to gledati kao razlike, a ne prednosti i mane. Ja imam 2 sestre i brata, mm je jedinac. Oboje smo imali lijepo i ispunjeno djetinjstvo, svatko na svoj način.
Pa jasno....Pa evo, mene nije da vrijeđa i razumijem da ljude zanima, pa neka pitaju. I rado bih da onda mogu dati odgovor koji će ti ljudi razumjeti. Za to bih trebala svaki put objašnjavati kako imam vrlo neredovit i dug ciklus, pa mi je teško odrediti plodne dane. Ali vidim, čak i ako natuknem nešto u tom smjeru, da su oni već sami odredili zašto ja ne želim drugo. Pa se moram pomiriti s tim da oni mogu o meni misliti što im drago. No pretpostavljam da nije svakom svejedno. Inače sam tip koji bi to bez problema objasnio svakom koga zanima, ja nemam problema s time, ali onaj tko pita to zapravo ne želi čuti. Nekad dođe i do malo glupih situacija, recimo da me to netko pita prilikom ručka gdje su prisutni svi ljudi s kojima radim i to dovikujući se s jednog kraja stola na drugi
Treba se s tim moći pomiriti, a nije svakom lako. Tako da razumijem obe strane, zapravo.
Sigurno bi SVATKO od nas mogao naći nešto zbog čega su ga ljudi prozivali. Ja sam se naslušala komentara "udaj se, pa što se ne udaš - nisi ružna, nisi ovakva, nisi onakva..." pa onda "a što ne rodiš", pa onda kad sam se konačno udala u 38. godini ni to nije bilo dobro - joj, a jel ti već kasno, pa ovo, pa ono....
Nekom priprdavaju da je mlad, drugom da je star, nekom da je premalo djece, drugom da je previše... A ti komentari nas pogađaju samo kad nam dotaknu bolno mjesto, ono što nas i inače boli i bez tuđih komentara.
Kad se pomirimo sa svojim izborom (ili neizborom tj. mogućnostima) puno nas manje stvari može izbaciti iz takta. Slušajte samo Trinu, ona je sve rekla.
Pa evo ja bi rekla da je jedno nešto pomisliti, a nešto sasvim drugo to na glas izgovoriti, i to još djetetu.
Mišljenja se mijenjaju ako si damo truda upoznati nekoga, saslušati, razmisliti. Ali na prvu odmah izgovoriti nešto za što bi svatko normalan pretpostavio da će povrijediti sugovornika mi je van svake pameti.
(znam da nije bilo meni pitanje, samo se pokušavam staviti u tu situaciju)
Posljednje uređivanje od xxx : 05.02.2014. at 15:00
xxx ajde sad nemoj pretjerivati i u jednom slučaju pretpostavljati da je netko samo mislio (jer ti tako paše), a u drugom slučaju da je i izgovorio jer ti to ne paše.
stvarno u svakakve krajnosti možemo ići, brate mili.
evo trina ovdje govori da šta vam smeta, ja sam znatiželjna.
peterlin ju potpisuje, a ja si mislim da meni baš ni tuđa pretjerana znatiželja ne paše i legne mi kako kad.
ali mi uopće nije palo na pamet komentirati trinin post sa: "e sad, gle, nemoj ti tako jer ja bih ovako" - jer ovo sad stvarno prelazi u "čestitke, želje i pozdrave".
o'š glazbene o'š literarne.
Nisam ja pretpostavila da je netko samo mislio jer to tako meni paše, fali taj citat od mim, na koju se komentar i odnosio. žena je lijepo napisala da ona to pomisli kad vidi mnogobrojne obitelji, ali ne kaže.
Ne znam citirati više postova, sorry. Vjerojatno sam trebala pustiti nju da odgovori.
Pa žena je dobro rekla
Ali evo, treba se pomiriti sa situacijom i shvatiti da će uvijek biti onih koji o tome ne razmišljaju. Kad sami prihvatite da nije kraj svijeta ako ćete imati samo jedno, netko možda ni jedno, i da je svejedno što o vama misli osoba koja postavlja pitanje a nije dovoljno pametna da može razumjeti odgovor, onda ćete moći izdržati i takva pitanja.
To kako djeca dozivljavaju svoju situaciju, s obzirom na broj ili uopce postojanje brace i sestara je individualno. Moj mladji sin, sedmogodisnjak, obozava cinjenicu daima troje brace i sestara. On misli da je zivot jedinaca tuzan, i to mu je cesta tema razgovora, zapravo svodi se na to da ja njdmu objasnjavam prednosti jedinaca ali on to ne shvaca i ne razumije. Njemu je to nezamislivo i strasno.
A stariji sin smatra da sam nakon njega trebala prestati radjati,on bi silno volio biti jedinac. Kcer bi izabrala samo brata,ovaj mladji joj je drazi,a najmladja se jos ne izjasnjava po tom pitanju,sigurno ce i ona biti slikovita u svojim zeljama. Tko je napisao da peto dijete nema dovoljno paznje i ljubavi? Kad procitam nesto takvo, izgubi mi se čar rasprave, ne shvacam te vise ozbiljno. Pitam se da li je osoba koja tako misli, uopce sposobna iskreno pruzati ljubav i jednom djetetu?
O bože pa tko bi dovodio u pitanje ljubav prema djetetu, prvom il petom?
pomi nisam te shvatila, što je tko dobro rekao?
rasprava je krenula u bezveznom smijeru.
prema xxx ispada da se čovjek nema razloga loše osjećati ako je i očito da mu netko loše misli, samo ako mu to nije rekao
uvrijeđenih uvijek ima i bit će, imali za to osnove ili ne.
e pa vidiš, ima i takvih koji dovode. to ti cijelo vrijeme pokušavamo objasniti. svi se možemo naći uvrijeđeni po nekoj osnovi.O bože pa tko bi dovodio u pitanje ljubav prema djetetu, prvom il petom?
pitanje je koliko to vrijeđanje ima smisla. najbolje još da nitko nikoga ništa ne pita pa mir.
jedino što anemona nije otvorila temu radi pitanja, nego radi sebe
uvijek je maštala o više djece, a ostala na jednom. osjeća želju za još jednim, a to se neće realizirati (samo radi AM neću ni u ludilu pitat zašto).
i kako si pomoć u toj situaciji.
na tu temu, mislim da je peterlin lijepo napisala - ne radi se o prednostima i nedostacima. radi se jednostavno o razlikama.
nije istina. odnosno ne tako pojednostavljeno kako si ti to navela. imam osjećaj da ne razumiješ što pišem, al stvarno.pomi nisam te shvatila, što je tko dobro rekao?
rasprava je krenula u bezveznom smijeru.
prema xxx ispada da se čovjek nema razloga loše osjećati ako je i očito da mu netko loše misli, samo ako mu to nije rekao
uvrijeđenih uvijek ima i bit će, imali za to osnove ili ne.
može biti da ne razumijem. ali može biti da o nekim stvarima ne možeš razgovarat sivo naprosto jer je crno ili bijelo.
ali daleko od toga da ja ne mogu o svim nijansama sive unedogled. tko me bar malo zna, zna da ja to mogu
xxx, ništa osobno, razgovaramo.
ako sam zaglupila ne zamjeri
Pa da, tako se vraćamo opet na početak, treba stanje prihvatiti, samo kako?jedino što anemona nije otvorila temu radi pitanja, nego radi sebe
uvijek je maštala o više djece, a ostala na jednom. osjeća želju za još jednim, a to se neće realizirati (samo radi AM neću ni u ludilu pitat zašto
i kako si pomoć u toj situaciji.
Ma što bi zamjerila, nisam ti ja takvamože biti da ne razumijem. ali može biti da o nekim stvarima ne možeš razgovarat sivo naprosto jer je crno ili bijelo.
ali daleko od toga da ja ne mogu o svim nijansama sive unedogled. tko me bar malo zna, zna da ja to mogu
xxx, ništa osobno, razgovaramo.
ako sam zaglupila ne zamjeri
Ovo mi je tek prva tema na rodi koja me stvarno zainteresirala, zanimaju me druga iskustva i neću ja sam tak odavde
pa jel netko prije napisao da to pomisli kad vidi obitelj s petero djece? Na mobitelu sam, neda mi se sad traziti.
Sad me podsjetilo, jednom je jedan nas prijatelj komentirao kako je meni lakse nego njima, nes ti problema sa cetvero kad imam svekrvu blizu. A on ne zna da moja svekrva ne zna ni koliko tko od moje djece ima godina. On inace ima jedno dijete koje je do 4 u vrticu i kucnu pomocnicu jer mu zena ne stigne nista od djeteta. Doslo mi je da mu oci iskopam. Ali covjek ne zna. I donosi zakljucke na temelju predrasuda. Slicno ovome. Kazem,svatko se cese di tsvrbi,tako i ja
Da, tu te razumijem skroz.
Al što se ljubavi prema djeci tiče, ja sam baš dobila obrnut dojam, da se za žene koje imaju više djece smatra kako vole djecu,drage su i strpljive a mi s jednim ih nemamo više jer ne volimo djecu nit imamo živaca.
Zapravo se svi nađemo kad tad u istoj kaši, gdje nas sude a pojma nemaju......
(mislim da ovdje nitko nije dovodio u pitanje ljubav prema djeci nego vrijeme 1 na 1 sa svakim djetetom)
Pa što se tiče komentara, ja sam sigurna da se više komentiraju žene/obitelji sa četvero djece nego one sa jednim.
Naravno - kad ih ima manje.
Moja šogorica ima četvero djece, i to stvarno svatko prokomentira, čak do toga da se recimo frizerka čudi da kak su oni svi tako lijepo obučeni.
(hm, kad promislim, možda i mene tako komentiraju iza leđa)
pa naravno da nas pogađaju kad je bolno mjesto
da nije tako ne bi ni raspravljali o tome
mislim, meni je ovo 6. (šesta) trudnoća
i kao ni pomikaki, ni meni nije problem o tome pričati, ali oni koji ispituju, ne žele slušati o mojim spontanima, nego se naprosto iščuđavaju kako i zašto sam opet trudna kad mi se događaju svi ti spontani
i misle da sam luda (a to zaključujem po komentaru "da smo hrabri")
Ja bih iskreno voljela imati još jedno, dvoje. Ali kako izgleda, i mi ćemo ostati na jednom. Curka ima 2,5 godine. I znam ima vremena. Ali ja sam kalkulant i stalno kalkuliram. Moje godine, nezaposlenost, nedostatak radnog iskustva, stambena situacija ovo ono... možda se jednom dogodi čudo pa bude i drugo. Ali da me malo smetaju ljudi koji si uzimaju za pravo "odlučivati" kad ću rađati, to stoji. A takvih u mojoj okolini ima mnogo.
Mene cijeli ovaj topic podsjeca na jednu fazu mog bratića kad je bio mali. Idu on i tetka ulicom i prođe neki čovjek. Na to će on:"Mama, jesi ti čula šta je onaj čovjek reko?"
-"Nisam, što je reko?"
-"Reko je u pič.u materinu i je.em ti mater i još je rekao u ku.ac. Jako proste riječi je govorio."
Prođe drugi, a on opet ispočetka.
Malo se češemo gdje nas svrbi, svi odreda, jel?
pa naravno da se svi češu tamo gdje ih svrbi!
al svejedno nije to baš lijepo tako reći
jer ne radi se o glupostima, nego meni o mojim spontanima, a Anemoni o mirenju sa situacijom da će ostati na jednom djetetu
Joj rahela, oprosti, zadnji post koji sam pročitala na topicu je bio onaj Trinin. Nisam te željela uvijediti.
Ja stalno slušam te priče o ČETVERO djece, ko da ih imam dvadesetčetvero. Al uđe u jedno, izađe na drugo. Neki ljudi nemaju nikakve zle namjere, a neki su jednostavno glupi.
da se i ja nadovežem,ubija me u pojam kad me ljudi u čudu gledaju što imamo jedno dijete,svi oko nas imaju troje,četvero a mi ko sa marsa da smo pali pa onda komentari,ajojjjj pa to je mamina maza,jedinica.... i šta na to reći? Netko je gore napisao da kad kreneš objašnjavati oni ni ne čuju do kraja
moja curka zna da mama ide doktoru jer nemože imati bebu i da ako Bog da imat će bracu ili seku
Trina, mislila si na mene, ali si krivo pročitala: nisam nikada posumnjala u ljubav prema djeci (koje god dijete bilo po redu) nego sam spomenula riječ PAŽNJA. A činjenica je da majka, pogotovo ako radi izvan kuće, objektivno ne može provesti 3-4 sata 1 na 1 s jednim djetetom ako ih ima petero. Ja to mogu i sretna sam zbog toga. Ne umanjujem time ljubav te majke prema djetetu koje je ostalo zakinutu za tu vrstu pažnje samo kažem da ja tako ne bih mogla i nisam roditelj te vrste koji bi se po 15 minuta posvetio svakom od djece. Volim dubiozne razgovore s kćeri uz kavu, voljela sam, kad je bila manja, s njom satima slagati puzzle ili oblačiti barbike, raditi nakit, voziti se na biciklu... I ne bih sebe mogla zamisliti kao drugačijeg roditelja. Danas, sa svim tim godinama odmaka, uz veće ili manje greške, vidim da sam joj bila do sad točno onakav roditelj kakva sam željela biti prije nego što se rodila. Dakle, PAŽNJA, a ne LJUBAV je bila spomenuta. Moraš priznati da je razlika između ta dva pojma vrlo velika.
nisam se namjeravala uključivati u temu jer imam dvoje djece. i to sina pa kćer, valjda neka najidealnija kombinacija po nekim dušebrižnicima. tako da nisam imala baš iskustva s takvim komentarima, ali iskreno moram reći da bi i mene smetalo ikakvo zabadanje nosa u brojčano stanje moje obitelji.
bilo je možda par polušaljivih opaski da bi bilo bolje da smo izrodili još koje dijete nego što smo psa i mačku doveli u stan.
ja samo kažem da su mi i oni ko djeca pa obično tu razgovor završi.
osobno sam se susretala s predrasudama zbog mojih godina kada sam postala majka. imala sam tek nešto više od 19, a suprug 21 i tu je bilo raznih prognoza...od toga da jadno dite rađa dite i kako mu neće biti lako, do toga da nećemo izdržati taj pritisak ranog roditeljstva pa ćemo se rastati za najviše 2 godine. naravno da se podrazumijevalo da nam se dijete zalomilo jer ko je lud s tim godinama i u ono ratno vrijeme raditi djecu. a eto, mi smo bili "ludi"
ima i jedna anegdota kad sam s mamom tražila bijele cipele za vjenčanje, a prodavačica je upitala moju staru ko da ja ne postojim:" a jel to maloj za krizmu?". a na to je moja mama odgovorila onako uzdišući: "ma ne, udaje se." ... e onda sam odslušala cijelo predavanje o zaštiti i da je u ono vrijeme bio Jovanović i njegov ZO zasigurno bi i njega bila spomenula ta brižna teta iz dućana s cipelama.
nego, htjela sam reći da mi ne smeta kad netko govori u svoje ime. tako mi neće zasigurno zasmetati kad netko kaže kako smatra da njemu osobno 19 god. nije bilo prihvatljivo vrijeme za rađanje iz razloga tog i tog. ili kad netko kaže da mu nije opcija imati više od jednog djeteta zbog npr. nemogućnosti da posveti dovoljno pažnje svoj djeci kao što je netko naveo već prije. kažem, sve mi je to ok dok se ne generalizira i ne ulazi u onaj intimni dio svakog pojedinca.
tako ja znam reći da više djece nije za mene jer mi previše šušura i dinamike ne odgovara. ima ljudi kojima je to baš super i to poštujem. isto ko što nekome ne pada na pamet bedinati životinje ko što ih mi bedinamo. svakom svoji gušti i sve 5
marta, ne vidim čemu ovo, več sam sama na ovoj temi barem 3 puta napomenula, "da se češem gdje me svrbi". Da li je to nešto ultra čudno?
Pokušavam prožvakati tu situaciju i molim iskustva drugih da mi pomognu.
I da beskrajno se veselim svakoj novoj trudnoći u mojoj okolini, svakoj bebi, jer sam presretna radi tih ljudi i evo i prijateljica neki dan rodila.
Predivno, čestitala sam joj od srca i jako se radujem njezinoj bebi, svi smo ju s nestrpljenjem čekali, ali samo sam čovjek, naravno da me ta situacija "zasvrbila" na osobnom planu, jer me to muči.
znala sam da će otići u kupus, ali nije marta tako mislila.
mi autsajderi, koje se tema ne dotiče osobno smo raspravljali jučer između ostalog i doživljava li nas okolina na određeni način ili si umišljamo.
pa vidiš i sama, je li zabadanje ili small talk. sve je to izvan teme, pa otud i martin komentar. više od pola se ovdje ne tiče teme, ko i obično
Super je ovo što pišeš, to je baš slično situaciji npr kad mama radi do 5,6 popodne a dijete u to vrijeme boravi u vrtiću ili u školi. Pa onda od pažnje i vremena 1 na 1 ostane k od ovce, makar je jedno dijete. (samo mi palo napamet)
Inače, kad su se spominjali komentari na velike obitelji, ovo o tome kako su svi dobro obučeni..to je mila majka prma nekima. Moji favoriti su-"Svi četvero su lijepi, ali baš svi četvero, baš zanimljivo" (jer statistički bar jedno mora biti ružno, ili nije valjda da imaju istog ćaću), "Dobri su u školi, SVI su dobri učenici? (jer u višečlanim obiteljima nije nas briga za školovanje), "Ne čuvaju vam stariji mlađu djecu?!?" ( e ovo mi se gadi)..
A najbolji su komentari na mene. Budući da žena koje je rodila četiri puta mora imati velike cice, biti debela, ne smije imati zube, mora biti priglupa, ne smije ići na koncerte i oblačit se ko mlada osobe, mora mlatiti svu svoju djecu redovito, mora skupljati boce, mora peći kruh svaki dan, kuhati za deset dana...ja sam totalna suprotnost od svega ovoga a komentari (ljudi koji me ne poznaju) su za krepati.
Anemona, mislim da ti ova tema ne moze pomoci.
Zasto?
Previse je teorije , premalo podataka, a i svatko ima drugacije granice na kojim se stvarima odluci miriti sa situacijom.
Mislim da je kod tebe drugo pitanje.
Da li je cijena previsoka za pokušaj(e) da imate još jedno dijete ?
A to je nesto sto mozes odrediti samo ti. Osobno. Moje kapaciteti i granice su drugacije od tvojih. Rahelini, martini takoder.
Nema tu neke pomoci generalno. to je toliko rastezjiv pojam.
jer drugo dijete nekome znaci (samo mogucnost) posvajanja.
nekome odlazak u potpomognutu oplodnju.
nekome rizik od pobacaja.
nekome (veci) rizik od mogucih problema u trudnoci. problema sa zdravljem majke. problema sa zdravljem dijeteta.
nekome od gubitka posla.
ili još 100 stvari.
rizik uvijek postoji. nema sigurnosti nii garancije.
Pitanje samo glasi. Da li je cilj vrijedan rizika?
Ako postoji zelja.
A to je nesto sto svatko odreduje za sebe.
Prema jacini želje i vlastitim(emocionalim i mentalnim kapacitetima).
misim da je skroz drugaciji osjecaj ako tako postavis stvari.
Da izbora(uvijek) ima, ali oni nisu tebi prihvatljivi.
Oni nisu tvoj izbor-u srcu.
ne znam da li me razumijes...
sirius, smatram da sam temu vrlo jasno postavila - obitelji s jednim djetetom (svejedno da li imaju dobrovoljno jedno dijete, ili spletnom okolnosti) kako se nosite s životnim situacijama, s kojim problemima ste se susreli, što vidite kao prednosti,...?
Zanima me kako se dijete (jedinac) nosi s time,...?
Konkretna iskustva.
Pitanje da li je nešto rizik ili nije, da li je nešto vrijedno rizika ili nije, da li je cijena previsoka ili nije,... uopće nije ova tema.
Imam dojam da si ti shvatila da ja tu još nešto važem i pokušavam odlučiti bi, ne bi,...
Tema nije nikakvo vaganje, nikakvo premišljanje, nikakvo odlučivanje, nikakvo nagovaranje,...
Tema je jedno dijete - što, kako i zašto?
Da li će se u budućnosti dogoditi čudo i uspijem roditi/posvojiti trojke uopće nema veze s ovom temom, ni sadašnjom situacijom.
Situacija je: imam jedno dijete i nastojim se s time pomiriti. Kako?
I konkretna iskustva obitelji s jednim djetetom, ili odraslih osoba koji su sami odrasli kao jedinci. Da li vam je što falilo, za čim žalite, što drugačije napraviti, kako se postaviti, kako djetetu objasniti,...?
Posljednje uređivanje od Anemona : 06.02.2014. at 08:42
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
