Nije meni problem da me netko pita koliko imam djece, kažem jedno
Ali kad me na to pitaju zašto SAMO jedno, il još onak tužno pogledaju malog pa kažu nešta tipa "ti jadan nemaš bracu il seku"- e to mi je problem.
 |
|||
|
|
|||
Nije meni problem da me netko pita koliko imam djece, kažem jedno
Ali kad me na to pitaju zašto SAMO jedno, il još onak tužno pogledaju malog pa kažu nešta tipa "ti jadan nemaš bracu il seku"- e to mi je problem.
Upravo tako!! Meni je, uz današnji tempo života, jako važno da mogu provesti vrijeme s djetetom koje, iako je veliko, još uvijek me treba-možda sada više nego prije. Često se dogodi da ostavljam sve poslove i s kćeri provodim sat-dva u razgovoru o njoj (nama) važnim temama i u tom segmentu roditeljstva izrazito uživam. I baš sam zadovoljna. Znam da to ne bih mogla da imam više djece, a da se na taj način ne mogu posvetiti svima bila bih nezadovoljna i jadna i smatrala bih se lošijim roditeljem nego što to mogu biti. Ovako dajem najbolje od sebe.xxx prvotno napisa
Nije meni problem da me netko pita koliko imam djece, kažem jedno
Ali kad me na to pitaju zašto SAMO jedno, il još onak tužno pogledaju malog pa kažu nešta tipa "ti jadan nemaš bracu il seku"- e to mi je problem.
Zanimljivo je što nitko od roditelja s jednim djetetom neće sažaljivo pogledati npr. peto dijete u nekoj obitelji i reći mu: "Ah, jadan ti, tebi se mama ne može ni malo posvetit jer imaš četvero braće i sestara." A nije da to ne pomislim kad vidim roditelje s petero manje djece. Ili također neće reći prvom djetetu iz takve obitelji: "Ah, jadan ti, sigurno moraš paziti na mlađu braću.". Znam za primjer djeteta koje je bilo prvo od njih sedmero: dečko se brzinom svjetlosti nakon mature zaposlio i odselio od kuće iako je bio odlikaš i želio studirati, obitelj je za to imala i mogućnosti, ali rekao je da se "TO više nije dalo trpiti" i da mu "konačno treba malo mira". Eto, meni to nije idilično odrastanje, ali opet-to je izbor njegovih roditelja i normalnom čovjeku neće pasti na pamet da im išta govori.
Ovo me podsjetilo na knjigu Zajeb... su vas:
Glumica Mia Farrow bila je peto od osmero djece. U devetnaestoj je godini zbog toga izrazila, žaljenje, rekavši novinaru: "Djetetu je potrebno više ljubavi i pozornosti nego što je može dobiti u velikoj obitelji". U dvadeset petoj godini rodila je dvoje djece (blizance), a uskoro nakon toga sina. Vlastitoj je djeci mogla pružiti život u omanjoj obitelji kakvu sama nikad nije imala. Pa ipak, za godinu dana usvojila je dvoje malih Vijetnamaca. Tijekom sljedećih dvanaest godina rodila je još jedno dijete i usvojila šestero. Sve u svemu, dvanaestero ju je djece nazivalo majkom. Danas kaže: "Prednosti velikih obitelji su nevjerojatne. Želim da moja djeca rastu onako kako sam rasla i ja". Negdje tijekom života izbrisala je iz sjećanja osjećaj izgubljenosti u gomili braće i sestara, ali znanstveni dokazi tvrde da je devetnaestogodišnja Mia bila u pravu. Nije teško uvidjeti zašto je gotovo nemoguće ispuniti potrebe članova jako velike obitelji. Postoji mnogo veća vjerojatnost da će se među potomcima obitelji s petero ili više djece pojaviti delinkvencija ili mentalne bolesti. Dvoje Mijine usvojene djece već je osuđeno za krađu u trgovinama. Ako majka pokušava ispuniti potrebe dvanaestero djece bez pomoći dadilja, što Mia s ponosom ističe, to u djeci lako može izazvati žudnju za ljubavlju i pozornošću te nedostatak osobnosti.
Evo nisam si mogla pomoć da na ovo ne odgovorim. vjerujem da nije zlonamjerno, ali baš je ružno.
Uostalom, ako ti to pomisliš kad vidiš obitelj s puno djece, zašto ti onda smeta što netko misli da je tvoje jedno zakinuto?
Nedavno sam srela svoju bivšu školsku kolegicu koja ima jedno dijete pa je upravo tako komentirala (kako ti kažeš da nitko od roditelja koji imaju jedno ne komentira) da jadno moje najmlađe, kako ću se ja njoj posvetit, s još 3 starije djece u školi...
Inače bih se složila s peterlin, treba to gledati kao razlike, a ne prednosti i mane. Ja imam 2 sestre i brata, mm je jedinac. Oboje smo imali lijepo i ispunjeno djetinjstvo, svatko na svoj način.
Pa evo ja bi rekla da je jedno nešto pomisliti, a nešto sasvim drugo to na glas izgovoriti, i to još djetetu.
Mišljenja se mijenjaju ako si damo truda upoznati nekoga, saslušati, razmisliti. Ali na prvu odmah izgovoriti nešto za što bi svatko normalan pretpostavio da će povrijediti sugovornika mi je van svake pameti.
(znam da nije bilo meni pitanje, samo se pokušavam staviti u tu situaciju)
Posljednje uređivanje od xxx : 05.02.2014. at 16:00
Ček malo... sad ćete mene optužiti da sam partybreaker, ali ja ne kužim zašto vas to smeta? Ako je čovjek miran sa svojim izborom i stavom -nema problema. Ali ako nije, to je druga pjesma...Nije meni problem da me netko pita koliko imam djece, kažem jedno
Ali kad me na to pitaju zašto SAMO jedno, il još onak tužno pogledaju malog pa kažu nešta tipa "ti jadan nemaš bracu il seku"- e to mi je problem.
Ono što drugi ljudi govore i pitaju je njihova stvar. Nije ni bezobrazno ni nekulturno pitati nekoga koliko ima djece, pogotovo ne na ovaj način kako Lili75 to kaže - zanima nas... Isto kao što nekoga možeš pitati "gdje radiš?" a čovjek je recimo nezaposlen, pa bi se trebao naći povrijeđen tim pitanjem...
Kaj god! Kad mene zasmeta nečije pitanje ili komentar, razmislim što MENE u tome pogađa, a ne što je ta druga osoba mislila... Ništ posebno nije mislila, jednostavno gleda iz svojih cipela isto kao i ja iz svojih.
Ima toga koliko hoćete - jučer moja mama odustaje od namjere da se bliskoj osobi pohvali činjenicom da je njezin unuk prošao dalje na natjecanju iz informatike, jer ta druga osoba ima djecu/unuke koji imaju problema sa školom. Ja sebe isto ponekad uhvatim u takvim razmišljanjima... ali to je KRIVO. Moj život i moji stavovi su moja briga. Ne kanim ih nekome naturati na nos, ali ne vidim ništa loše u tome da kažem "takva i takva stvar"... Idemo na more - pa zašto to ne bih rekla susjedima koji recimo ove godine to financijski ne mogu? Bilo je godina kad MI nismo mogli, a oni jesu. I što? Ništa...
Vjerujte mi, umorna sam od hodanja po jajcima i razmišljanja što će moje obične svakodnevne riječi učiniti nekome. Nek drugi brinu o SVOJIM osjećajima i razlozima zašto su ih moje obične riječi povrijedile... Ima tu iznimaka - štajaznam, ako netko izgubi dijete, bit ću oprezna, ali za ostale - baš me briga hoće li nekoga povrijediti moje pitanje ima li djece, koliko i koje dobi... Istina-ne idem dalje s pitanjima zašto i kako jer smatram da me se to više ne tiče, ali prihvatim razgovor ako netko želi nastaviti o tome.
Al meni nijedan od ovih primjera što si navela isto nebi smetao i nije ni slično onom što mi smeta. Izgleda da se ne razumijemo.
Evo npr. ni ja trenutno ne radim, i hrpa ljudi me pita jel radim - znaju da sam stalno po zamjenama pa ih vjerojatno zanima jesam napokon našla nešta stalno. i bez nekog beda odgovorim da ne radim. Ali problem bi mi bio, odnosno smatrala bi nekulturnim s druge strane da mi ta osoba tad kaže nešto tipa-a jadno sad tvoje dijete, sigurno mu ne možeš platiti pošten ručak,a to ti je znaš jako bitno, ja svojima obavezno pripremam bakalar i bla bla bla...
Drugo si navela more, isto je bilo ljeta kad nismo išli na more i nije bi to problem priznati, evo opet problem bi bio da mi ta osoba onda počne o tome kak bi dijete svakako trebalo ići na more i kak ona ne razumije kak mi sad ne možemo skucati za par dana dolje, ona će svoje voditi jer je to zdravo i potrebno a jadan moj "zakinut" neće ići.
Razumiješ sada? Znači ne volim kad mi sude o mojem neimanju više djece,a ne kad pitaju.
Ako je ok meni govoriti kak mi je dijete zakinuto jer nema brata i kak će biti sebičan i ostati sam kad ja umrem, jel bi onda bilo ok i da ja ljudima s više djece govorim kak im jadna djeca bivaju zakinuta za vrijeme 1 na 1 s roditeljima, ili kad im nešta ne mogu priuštiti da im komentiram kak bi to mogli da imaju jedno dijete??? Ili još gore, da to kažem djetetu?? Pa ne pada mi na pamet! Zato što znam da svaka situacija ima svoju pozadinu, svoje razloge...
a dobro di ih samo nalazite te koji ti ni više ni manje i to još pred djetetom to sve izgovore
i ovo što AM govori.
meni je jedna žena na pjaci rekla da "ča ih još ne delamo kad nam tako lipi ispadaju"
al to mi je tako simpa bilo da dan danas pamtim. iako mi drugo dijete onda nije bilo niti u primisli.
Pa ne kažem ja da su svi takvi, nego da ima I TAKVIH, i da je to nepristojno.
Ništa više.
Posljednje uređivanje od xxx : 05.02.2014. at 10:15
A što ako upravo to pitaš par koji je izgubio dijete, a ti to nisi znala? Nehotično ih povrijediš samo zato jer te zanima. Znam, događa se, ali upravo zato bi čovjek trebao odvagnuti koga što može pitati. Intimna pitanja postavljaju se ljudima s kojima si dovoljno dobar da bi ih postavio. Kod ostalih je potreban oprez-pogotovo ako se radi o tako delikatnim temama koje mogu imati veze sa zdravstvenim stanjem ili nekom tragedijom u obitelji.
I, naravno, jedno je obraćati se odrasloj osobi, a drugo djetetu. Za ove koji komentiraju bilo što vezano za roditelje pred djecom bih i ja rado prokomentirala pred istim tim djetetom: "Striček/teta je malo neugodan/previše znatiželjan/nema pametnijeg posla pa te gnjavi s glupostima. Tako ti je to kod starijih ljudi"
I sve to s osmjehom br.5 na licu pa neka si postavljač pitanja misli. Ako nije neugodno njemu zašto bi bilo neugodno nama?
Ništa. Ako se tako dogodi - dala sam ljudima priliku da progovore o bolnoj temi o kojoj inače možda ne bi sami progovorili, a možda bi im dobro došlo (ima cijelih topica - već smo baš o tome pisali). A ja bih se snalazila kako bih znala... Ne bi mi bilo prvi put.
Po ovom tvome ljudi bi trebali samo razgovarati o tome kakvo je vrijeme i što su jeli za ručak, a i to bi bile "osjetljive" teme... Dragi moji, ako tako komunicirate s okolinom, s distance i bez izražavanja svog stava - to je krnje i nedovoljno. Iskreno, ja tu sebe ne nalazim...
Lijepo od tebe što tim ljudima "daješ prliku da progovore", ali-što ako oni to ne žele? Ili baš tebi ne žele ništa objašnjavati? Ili jednostavno ne žele nikom ništa objašnjavati? Čemu takvo pitanje? Samo da zadovolji tvoju znatiželju? Ako nekog ne poznam, a želim ga upoznati onda će jedno od zadnjh pitanja koje bih mu mogla postaviti biti to o broju djece. Što to govori o nepoznatoj osobi? Što o njemu saznaješ kroz to pitanje?
A s ljudima s kojima nisi intimno dobar može se jako lijepo i dugo razgovarati o filmu, književnosti, muzici, arhitekturi, putovanjima, vremenu, politici, kulinarstvu, dotaknuti se tema iz svakodnevnog života..... i pri tom zaista imaš priliku reći svoj stav i razmišljanja. Eto, tako ja vodim razgovore s nepoznatima. Ne pitam za broj djece, plaću, dijagnoze njih i bliže rodbine, koji auto voze, koliko im kvadrata ima stan, za koga su glasali, koje su vjere...
Ne znam, upravo tebe u RL zamislila sam kao nekog tko bi o tome vodio računa. Hm....
Cvijeta, je li to curama s Potpomognute oplodnje također small talk? Je li djetetu kojem se dotični postavljač pitanja obraća to također small talk? Ili npr. ženi koja se razvela i nema s kim imati drugu djecu? Ili... velika je skupina ljudi kojima se takva pitanja ne postavljaju bez potrebe.
E, vidiš, ovako to izgleda kad TI MENI kreneš isto objašnjavati - baš isto...
Moram priznati da ne razumijem što si željela reći.
Samo sam ti htjela ukazati na to da sa svojim bezazlenim pitanjem koje će zadovoljiti tvoju znatiželju zaista možeš nekog nehotično povrijediti. Na postavljeno pitanje dobit ćeš odgovor: "Jedno, dvoje, troje....". I što onda? Nastavit ćeš pitati dalje ili ćeš se zadovoljiti odgvorom? Ako nastaviš dalje-može se razviti u, za sugovornika, jako neugodan razgovor. Ako staneš-što si time dobila? Potpuno nepotrebnu informaciju o toj osobi s rizikom da od njega više ne dobiješ ni jednu jer ga je pitanje povrijedilo.
Da mene osobno pitaš isto to pitanje-lijepo bih ti odgovorila: "Jednu kćer". I što si time saznala o meni? Koje bi bilo tvoje slijedeće pitanje?
Jednostavno ponekad čovjek treba znati "pregristi jezik" kad razgovara s nepoznatima. Pogotovo ako taj razgovor želi nastaviti jer ljudi instiktivno bježe od onih koji im zadiru u intimni prostor ako im to nisu dozvoliti.
da ima mali milijon drugih tema. Stvar je u tome tko je kakva osoba, netko će pričati o tome tko je što skuhao za ručak pa napraviti dramu oko toga a netko će prešutjeti kada je osoba koja ima problema sa kilama ili kolesterolom za drugu temu priča o pohanim picekima i sl.
Nedavno je moja poznanica pričala o krstarenjima i kako radije bira takav godišnji nego klasično prženje na Jadranu i guranje na plažama. I to je Ok. Ali nepotrebno je što je dodala da joj je prženje na Jadranu seljački.
Hoću reći da ima svakakvih ljudi i netko sa imalo taktaneće s vrata pitati koliko ima djece. Nego ćeš nekako spontano doći do te teme, možda pa onda ovisi o osobi koliko će pričati o tome dalje ili će zatvoriti tu temu. OK netko će silit dalje, ali s takvim ljudima je naporno oko svake teme u kojoj se mišljenja razilaze.
E, zato mi nismo Englezi. Weather talk is always safe
ok, pitanje jel imate djecu i koliko ih imate mi nikako ne spada u intimna pitanja.
tu se slažem s peterlin.
to je ono, small talk
Xok, pitanje jel imate djecu i koliko ih imate mi nikako ne spada u intimna pitanja.
tu se slažem s peterlin.
to je ono, small talk
druga stvar da kreneš nekome na to objašnjavati da bi trebao imati ili ne imati više/manje djece i koje su prednosti.
X
Kosjenka je ovdje sve lijepo rekla.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom