Ček malo... sad ćete mene optužiti da sam partybreaker, ali ja ne kužim zašto vas to smeta? Ako je čovjek miran sa svojim izborom i stavom -nema problema. Ali ako nije, to je druga pjesma...
Ono što drugi ljudi govore i pitaju je njihova stvar. Nije ni bezobrazno ni nekulturno pitati nekoga koliko ima djece, pogotovo ne na ovaj način kako Lili75 to kaže - zanima nas... Isto kao što nekoga možeš pitati "gdje radiš?" a čovjek je recimo nezaposlen, pa bi se trebao naći povrijeđen tim pitanjem...
Kaj god! Kad mene zasmeta nečije pitanje ili komentar, razmislim što MENE u tome pogađa, a ne što je ta druga osoba mislila... Ništ posebno nije mislila, jednostavno gleda iz svojih cipela isto kao i ja iz svojih.
Ima toga koliko hoćete - jučer moja mama odustaje od namjere da se bliskoj osobi pohvali činjenicom da je njezin unuk prošao dalje na natjecanju iz informatike, jer ta druga osoba ima djecu/unuke koji imaju problema sa školom. Ja sebe isto ponekad uhvatim u takvim razmišljanjima... ali to je KRIVO. Moj život i moji stavovi su moja briga. Ne kanim ih nekome naturati na nos, ali ne vidim ništa loše u tome da kažem "takva i takva stvar"... Idemo na more - pa zašto to ne bih rekla susjedima koji recimo ove godine to financijski ne mogu? Bilo je godina kad MI nismo mogli, a oni jesu. I što? Ništa...
Vjerujte mi, umorna sam od hodanja po jajcima i razmišljanja što će moje obične svakodnevne riječi učiniti nekome. Nek drugi brinu o SVOJIM osjećajima i razlozima zašto su ih moje obične riječi povrijedile... Ima tu iznimaka - štajaznam, ako netko izgubi dijete, bit ću oprezna, ali za ostale - baš me briga hoće li nekoga povrijediti moje pitanje ima li djece, koliko i koje dobi... Istina-ne idem dalje s pitanjima zašto i kako jer smatram da me se to više ne tiče, ali prihvatim razgovor ako netko želi nastaviti o tome.