Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Ček malo... sad ćete mene optužiti da sam partybreaker, ali ja ne kužim zašto vas to smeta? Ako je čovjek miran sa svojim izborom i stavom -nema problema. Ali ako nije, to je druga pjesma...

Ono što drugi ljudi govore i pitaju je njihova stvar. Nije ni bezobrazno ni nekulturno pitati nekoga koliko ima djece, pogotovo ne na ovaj način kako Lili75 to kaže - zanima nas... Isto kao što nekoga možeš pitati "gdje radiš?" a čovjek je recimo nezaposlen, pa bi se trebao naći povrijeđen tim pitanjem...

Kaj god! Kad mene zasmeta nečije pitanje ili komentar, razmislim što MENE u tome pogađa, a ne što je ta druga osoba mislila... Ništ posebno nije mislila, jednostavno gleda iz svojih cipela isto kao i ja iz svojih.

Ima toga koliko hoćete - jučer moja mama odustaje od namjere da se bliskoj osobi pohvali činjenicom da je njezin unuk prošao dalje na natjecanju iz informatike, jer ta druga osoba ima djecu/unuke koji imaju problema sa školom. Ja sebe isto ponekad uhvatim u takvim razmišljanjima... ali to je KRIVO. Moj život i moji stavovi su moja briga. Ne kanim ih nekome naturati na nos, ali ne vidim ništa loše u tome da kažem "takva i takva stvar"... Idemo na more - pa zašto to ne bih rekla susjedima koji recimo ove godine to financijski ne mogu? Bilo je godina kad MI nismo mogli, a oni jesu. I što? Ništa...

Vjerujte mi, umorna sam od hodanja po jajcima i razmišljanja što će moje obične svakodnevne riječi učiniti nekome. Nek drugi brinu o SVOJIM osjećajima i razlozima zašto su ih moje obične riječi povrijedile... Ima tu iznimaka - štajaznam, ako netko izgubi dijete, bit ću oprezna, ali za ostale - baš me briga hoće li nekoga povrijediti moje pitanje ima li djece, koliko i koje dobi... Istina-ne idem dalje s pitanjima zašto i kako jer smatram da me se to više ne tiče, ali prihvatim razgovor ako netko želi nastaviti o tome.
Al meni nijedan od ovih primjera što si navela isto nebi smetao i nije ni slično onom što mi smeta. Izgleda da se ne razumijemo.
Evo npr. ni ja trenutno ne radim, i hrpa ljudi me pita jel radim - znaju da sam stalno po zamjenama pa ih vjerojatno zanima jesam napokon našla nešta stalno. i bez nekog beda odgovorim da ne radim. Ali problem bi mi bio, odnosno smatrala bi nekulturnim s druge strane da mi ta osoba tad kaže nešto tipa-a jadno sad tvoje dijete, sigurno mu ne možeš platiti pošten ručak,a to ti je znaš jako bitno, ja svojima obavezno pripremam bakalar i bla bla bla...

Drugo si navela more, isto je bilo ljeta kad nismo išli na more i nije bi to problem priznati, evo opet problem bi bio da mi ta osoba onda počne o tome kak bi dijete svakako trebalo ići na more i kak ona ne razumije kak mi sad ne možemo skucati za par dana dolje, ona će svoje voditi jer je to zdravo i potrebno a jadan moj "zakinut" neće ići.

Razumiješ sada? Znači ne volim kad mi sude o mojem neimanju više djece,a ne kad pitaju.

Ako je ok meni govoriti kak mi je dijete zakinuto jer nema brata i kak će biti sebičan i ostati sam kad ja umrem, jel bi onda bilo ok i da ja ljudima s više djece govorim kak im jadna djeca bivaju zakinuta za vrijeme 1 na 1 s roditeljima, ili kad im nešta ne mogu priuštiti da im komentiram kak bi to mogli da imaju jedno dijete??? Ili još gore, da to kažem djetetu?? Pa ne pada mi na pamet! Zato što znam da svaka situacija ima svoju pozadinu, svoje razloge...