Kako pričate Crvenkapicu, Ivicu i Maricu, Vuk i 7 kozlica... A bez onih krvolocnih detalja?
Kako promijeniti, a da ipak ima smisla?
 |
|||
|
|
|||
Light verzije tradicionalnih bajki
Kako pričate Crvenkapicu, Ivicu i Maricu, Vuk i 7 kozlica... A bez onih krvolocnih detalja?
Kako promijeniti, a da ipak ima smisla?
Bakicu zatvori u ormar.
ivicu u kavez , ali nemoj reci koja je svrha toga.
onog vuka iz 7 kozlica najbolje da presutis, jer prica gubi smisao bez gutanja 6 komda kozlica ,kasnijeg rezanja trbuha i trpanja kamenja unutra bez anestezije.
ps.moja mlada je njezna biljka i ne zeli price o vukovima navecer jer se onda boji po noci. Price sa vukovima mogu samo po danu. :D
moja je napunila 3 g. još malo će i u vrtić
i baš neki dan razmišljam da ona uopće ne zna ove klasične bajke
i malo me je kao uhvatila panika, pa kako će ona tamo reći da
baš i ne zna te bajke
a zašto?
1. jer se meni ne pričaju u tim krvoločnim verzijama, užasni su mi npr. vuk i sedam kozlića,
2. jer je i moja isto nježnica, sve bi je to pogađalo, sigurna sam
jer ona plače i na Zeko i potočić, pa čak i na kukunku
točnije bar je do nedavno tako bilo
morat ćemo početi ovako kako sirius kaže
za sad ona sluša, a tata izmišlja priče sa likovima iz crtanih filmova
i tu ubaci nju, seku i malog rođaka
i sad joj je to super truper zanimljivo, prepričava po cijele dane,
a tatu pita od jutra do mraka što dalje ide, ne može dočekati večer da ide spavati!
Posljednje uređivanje od Blekonja : 04.02.2014. at 22:22
Čitam kako piše, dakle, Crvenkapicu i baku je pojeo vuk, došao lovac i rasporio vuka...Mislim, vidi to sve i na ilustracijama
Meni je to strašno sad, ali u djetnjstvu sam to potpuno drukčije shvaćala i bajke - upravo takve kakve su napisane - bile su mi iznimno drage i poticajne za razmišljanje. Čitala sam, ali ne mogu se više sjetiti gdje ni šta, da bajke ne treba uljepšavati zato što djeci treba borba dobra i zla. E, sad, s koliko i kakvih detalja...pitanje je. Vidjet ću kad dođem do nekih drugih bajki...
Ali mijenjam neke druge stvari..npr. medi Tobiju doručak ne pripremi uvijek mama, nego i tata; zla vještica nije nužno stara žena i sl.
Ja se slažem sa Zuskom.
Osobno mislim da nema smisla mijenjati jer bajke i trebaju biti takve, da pokazuju borbu dobra i zla, naravno, dobo uvijek pobjedi (barem u bajkama). i u svakom su slučaju manje krvoločne i nasilne nego neki moderni crtići koje danas djeca gledaju.
Ja mislim da na treba mijenjati. Navodno bajke pomažu djeci da prevladaju neke strahove (naišla sam svojedobno na neko istraživanje).
Crvenkapica ionako nije izvorna u ovoj happy end varijanti. Vuk pojede i baku i crvenkapicu. I nema lovca
Zuska prvotno napisa
Čitam kako piše, dakle, Crvenkapicu i baku je pojeo vuk, došao lovac i rasporio vuka...Mislim, vidi to sve i na ilustracijama
Meni je to strašno sad, ali u djetnjstvu sam to potpuno drukčije shvaćala i bajke - upravo takve kakve su napisane - bile su mi iznimno drage i poticajne za razmišljanje. Čitala sam, ali ne mogu se više sjetiti gdje ni šta, da bajke ne treba uljepšavati zato što djeci treba borba dobra i zla. E, sad, s koliko i kakvih detalja...pitanje je. Vidjet ću kad dođem do nekih drugih bajki...
Ali mijenjam neke druge stvari..npr. medi Tobiju doručak ne pripremi uvijek mama, nego i tata; zla vještica nije nužno stara žena i sl.
upravo tako zuska.
slažem se, ali vuk i sedam kozlića - pa iskreno meni i sad sa 30 i kojom o u dupetu pozlije od onog preslatkog čina kad mama raspori vuka i bla bla....
Meni je još najgore što u Ivici i Marici roditellji, tj. tata ostavi djecu u šumi da umru od gladi.
X na zusku.
Kroz bajke djeca proživljavaju one neke iskonske strahove, nadanja, razlučuju dobro od zla.
Davno sam čitala jednu knjigu o psihoanalizi bajki od Betleheima. Preporuka, ako možete nekako doći do nje.
Naravno, ako dijete nije spremno na neku bajku, ja bi odgodila čitanje i uzela neku manje „strašnu”.
Djeca zaista shvaćaju to na drugačiji način.
Više je štete napravila jedna scena iz Inspektora rexa nego sve bajke koje sam pročitala.
Moje mišljenje je da ih ne treba cenzuritati, bar ne tih sedam koje se vrte.
Poruke koje želimo prenijeti mogu se ubaciti u druge priče koje pričamo.
U izvornom obliku, od prvog dana, uz odgovarajuća objašnjenja. Nikad mi nije palo na pamet iskriviti originalnog Grimma. Tak da su mi djeca (mlađi, starijega to ionako nije zanimalo) u vrtiću priprdavala da neke slikovnice ne valjaju jer fale strašni dijelovi priča, he he he...
Petrlin, ali originalni Grimm je puno brutalniji nego pise u slikovnicama. Tako da ja tu idem po nekom unutarnjem osjecaju, ako mi se cini previse, ublazim.
Baš neki da raspravljam s MM... Pepeljuga... ja znam da su zločeste sestre na kraju odrezale prste kako bi im noga stala u cipelicu. MM me uvjerava da toga dijela nema, da izmišljam. Znam sigurno da je tako išla slikovnica koju sam ja imala kad sam bila mala. Ove današnje nemaju taj dio.
Ajde sad, pa ima i odraslih ljudi koji ih ne znaju
npr mm, njemu kao da nikad nitko nije ispričao ništa od toga, svako toliko otkrijem da npr ne zna koliko je sestara imala pepeljuga ili što se točno dogodi sa Zlatokosom i 3 medvjeda
možda ga nije dovoljno zanimalo da bi upamtio.
Da, ja sam svojima čitala ovu knjigu https://www.google.hr/search?q=bra%C...41%3B347%3B463
Slušali su i audio cd-ove (prijevodi Josipa Tabaka, čita Dubravko Sidor), ali negdje u dobi od 4-5 godina... Stvarno ima bisera... Moj Emil je volio Kraljevnu guščaricu.
Evo kako izgleda kraj, kad raskrinkaju lažnu zaručnicu:
Kakvu osudu i kaznu zaslužuje takvo čeljade?Na to lažna zaručnica odgovori:
— Ništa drugo nego ga gola golcata strpati u bačvu što je iznutra načičkana oštrim čavlima, pa upregnuti dva konja da bačvu vuku tamo - amo dok onaj u njoj ne crkne.
— Eh, ti si ta — dočeka stari kralj — i sama si sebi osudu izrekla, i tako će ti biti!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 05.02.2014. at 09:14
ja ne pričam bajke...nisu mi sjele...ni onda ni sad...
krenula sam joj jednom prilikom čitati bambija...i umre mu mama na drugoj strani...počela sam plakati i odlučila da te klasične bajke preskačem za sad!
a jedan stariji susjed mi je jednom rekao...ne znam da li je točno ili ne...ali da npr. crvenkapica izvorno i nije bila bajka za djecu nego pričica za odrasle...mala slatka djevojčica, sa crvenom kapicom, sama u šumi...i da je konotirala sasvim nešto drugačije od ovoga u što se danas pretvorila...
ne znam...jeli istina ili ne...samo prenosim komentar
možda se tvoj muž ne sjeća jer mu je to ostalo kao trauma, a ti se sjećaš baš jer ti je bilo pretraumatično
pomikaki ni ja ti baš ne znam sve te priče, iskreno
teško da bi ih ispričala od cuga a da prethodno ne ćirnem u slikovnicu,
zato bi ja ziheraški čitala bajke
doduše kao što Peterlin kaže da ni njenog starijeg, ni ovu moju puno ne zanimaju te klasične bajke,
bar ne za sad, a mi baš puno ni ne forsamo
njoj je draže ovo što tata izmišlja
(a šta taj može izmisliti)
doduše u sve ubaci puuuuno mitologije i sl.
bajke su način prenošenja kolektivnog iskustva na najmlađe, važne životne lekcije i ove osakaćene verzije u modernim knjižicama me užasavaju. i da, suočavanje sa strahovima u sigurnom okruženju. recimo, tata koji ostavlja ivicu i maricu predstavlja strah od napuštanja koji postoji u svakom djetetu. slatka kućica je upozorenje na to što donosi pohlepa bez opreza. i sve te stvari koje se događaju u bajkama se događaju u stvarnom životu: ljudi kolju životinje i jedni druge i varaju itd. ali i pomažu jedni drugima i skupe hrabrost za oduprijeti se zlu kad se čini najgore. bajke su, zapravo, priprema za život.
postavlja mi se jedino pitanje kada je prava dob za koju bajku...
ah, da i još mi je problem to što su već i ove bajke koje mi znamo osakaćene i izmijenjene kroz prizmu društva u kojem živimo (patrijahat, crkva), pa se pitam koje smo važne životne poruke već izgubili i kako to utječe na naše društvo...
jel čitate djeci basne?
TI si počela plakati, a ne dijete... I što si učinila? Svojim stavom si djetetu napravila traumu, potpuno bespotrebno.ja ne pričam bajke...nisu mi sjele...ni onda ni sad...
krenula sam joj jednom prilikom čitati bambija...i umre mu mama na drugoj strani...počela sam plakati i odlučila da te klasične bajke preskačem za sad!
a jedan stariji susjed mi je jednom rekao...ne znam da li je točno ili ne...ali da npr. crvenkapica izvorno i nije bila bajka za djecu nego pričica za odrasle...mala slatka djevojčica, sa crvenom kapicom, sama u šumi...i da je konotirala sasvim nešto drugačije od ovoga u što se danas pretvorila...
ne znam...jeli istina ili ne...samo prenosim komentar
Istina, Bambi jest možda za stariju djecu, ali brate mili, pa u prirodi su takve situacije normalne i svakodnevne. Ja sam u djetinjstvu obožavala knjigu Vinipeški vuk koja je puna takvih tužnih i tragičnih STVARNIH situacija. A obične starinske bajke su dobra priprema - prvo čitaš Crvenkapicu i dijete s vremenom shvati da je to bajka, da vuku ne možeš rasporiti trbuh samo tako, a onda kasnije čitaš Bambija i dijete shvaća da živa bića umiru (divlje životinje, kućni ljubimci, ljudi...) i to je isto dio odrastanja.
Odrezanih prstiju i peta ima u nekoj verziji, mislim Perraultovoj (ali nisam sigurna).
Ono što je meni nevjerovatno je da postoje osobe koje imaju traume od takvih bajki. Je li mi može netko potvrditi da zaista ima traume? Ne mislim pritom da vas je nešto dirnulo, potaklo na razmišljanje, rastužilo... nego da je baš ostavilo posljedice?
Ja sam do nekih 17-18 godina mogla prožvakati svašta, ništa mi nije smetalo. Sazrijevanjem mi je počelo puno toga smetati, a otkad imam djecu izbjegavam gledati/čitati bilo što što me uzrujava. Zadnju mentalnu katastrofu izazvala je knjiga Soba, i više se ne primam takvih stvari, prešla sam na laganice.
Ja sad čitam kćeri Najljepše priče klasične starine - grčke mitove, dakle - točnije rečeno počela sam pa odustala jer je to takvo nasilje da jednostavno nisam mogla čitati (Tantal skuha sina, Medeja ubije svoju djecu) -- a kad sam bila njene dobi nije mi bilo ništa draže od tih mitova.
meni jedino nisu sjele ezopove basne, dok sam ih u izvornom obliku čitala djeci. al, ono, brutalne su do kraja
što god da napravi, vuk uvijek pojede janje, nema mu spasa
jooj, obožavala sam te knjige, vidiš dobro si me sjetila, kod mame su mi, tri, s bijelim omotom.
Ma bitno da je tako stvarno pisalo...možda se tvoj muž ne sjeća jer mu je to ostalo kao trauma, a ti se sjećaš baš jer ti je bilo pretraumatično
Posljednje uređivanje od bella77 : 05.02.2014. at 09:35
Potpis za Zusku. Ni ja ništa ne mijenjam, i nisam primijetila da ih nešto iz tih bajki traumatizira, osim kad se ja previše uživim u pripovjedanje pa prestrašno huknem kad vuk uleti kozlićima u sobu
Rutvica, odlično pitanje-kad je prava dob za čitanje bajki.
Mislim da to ovisi od djeteta do djeteta, ali onako okvirno mi se čini 3+
S tim da je moj najstariji bio spreman tek s punih pet godina, a mlađi s manje od tri. Zanimljivo je kako se uhvate jedne bajke pa danima drve po njoj. Onog trena kad prerade strah ona pada u zaborav, do sljedeće prilike (uglavnom više razine tog istog straha).
Kod nas su svoje odradile Crvenkapica, Tri praščića, Ivica i Marica, Vuk i 7kozlića, a Trnoružica i ekipa (moje najdraže) nikad nisu prolazile.
Tako je, i ja sam ih nedavno donijela od mame.
pa nisam sad tulila i istraumatizirala dijete, zasuzilo mi oko i prekinula sam čitanje, prije nego sam naglas pročitala što se dogodilo bambijevoj mami
ne sjedaju mi te izmišljene tragedije koje su provučene kroz šarene slikice.
u stvarnom životu nemam problema sa surovom stvarnošču i svi koji me poznaju, znaju da od ćupi ne skrivam ništa, niti baš posebno uljepšavam situacije...kažem kako je , objasnim, puno puta i to buide tako prihvačeno.
za primjer kad mi je umrla baka, nisam uljepšavala i govorila da bake sada nema ...i druge poznate tješilačke fraze, baka je umrla jer je bila stara, strce joj je prestalo kucati jer je bilo slabo i da tu u zemlji pokopano je njeno tijelo..ćupi je imala 4 godine i bila je jedno od rijetke djece u okruženju koje je zanlo "surovu" istinu...
ali bajke mi i dalje ne sjedaju
Ma nemam ja traume
Priče koje su meni ostale u sjećanju, ali tada sam već bila starija, i sama ih čitala, su ruske bajke... mislim da su nije bilo tako eksplicitnih scena.
Ovo što ću napisati je, pretpostavljam, priča većine nas, iako prenosim samo vlastito iskustvo.
Do škole sam, malo je reć, gutala bajke, basne, priče, s odlaskom u školu krenula sam na Bambije i slične knjige, pa mitologije, Karla Maya i cijelu tu ekipu itd, itd.
"Nasilja" je bilo svugdje, ubijanje, kuhanje, jedenje, skalpiranje...nema čega nije bilo.
Nisam odrasla u nasilnu osobu, upravo suprotno, osjećajna sam i osjetljiva na sve vrste nepravdi, nasilja, a bogme nemam nikakvih trauma od čitanja ili slušanja takvih priča. Ono nešto trauma što imam ili loših sjećanja iz djetinjstva, imam od roditelja, nastavnika, djece, dakle od STVARNOG okruženja, a ne od onog iz mašte i priča.
Drukčije je to nasilje od današnjeg nasilja u filmovima, igricama itd., ne vrti se priča oko nasilja, nego se pletu slojevite priče (prijateljstvo, nepravda, humanost..) s poukama, a da bi se pouke mogle izvući, stvari moraju biti prikazane kontrastno, crno bijelo, jako, tako da ih i malo dijete razumije. A to je važno i ima svoju ulogu u odrastanju, upravo onako kako je Rutvica napisala u nekoliko postova iznad.
p.s. Ali ako već pričamo o traumama...ima jedna bajka koja mi je ostavila malu traumu...Voljela sa da mi se čita i da je sama čita, ali uvijek sam se bojala kraja..i dugo bila tužna. Ali mislim da je imala svoju svrhu
Djevojčica za žigicama. A nije nešto nasilna, jel'....
djrvojčica sa šibicama govori o socijalnoj nepravdi i nebrizi društva za svoje najranjivije članove, a to je puno strašnije od nedjela koja učine neki pojedinci (npr. vuk u crvenkapici) - udara na naš temeljni osjećaj sigurnosti u svijetu
Kad bolje razmislim, ni moji nisu voljeli Trnoružicu. Nemam pojma zašto...ali to nije ni važno.
Najmilija bajka moje djece bila je i ostala Brat veseljak. Mislim da je moj E. zna napamet. To je priča o veselom fratru s čarobnom torbom, koji pomoću nje na prijevaru ulazi u raj. U toj priči ima nevjerojatnih dijelova, koji su zapravo na neki način jezivi - kad sveti Petar razreže mrtvo tijelo kraljevne, pa je kuha u ogromnom kotlu dok ne izađu lijepe bijele kosti, nakon toga sastavi njen kostur i zazove je iz mrtvih.... Kasnije veseli fratar proba to isto, ali ne zna sastaviti kostur, a sveti Petar mu kaže "Kako će ti mrtva uskrsnuti kad si joj sve kosti ispremiješao??!!!" Cirkus!
Ta priča je mog mlađeg sina potakla da se zainteresira za građu tijela (kako izgledaju kosti - nabavili anatomski atlas) i sigurno mu nije naštetila "strašna" komponenta priče.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 05.02.2014. at 10:27
X
Da, sve pričam više-manje izvorno, osim ovog detalja, da se ne bi poistovjetili. Mislim, vuk, kozlići, praščići..sve je to na dalekom štapu, ali mama i tata su blizu, pa to mijenjam.
To je cura imala za lektiru u 1.ili 2. razredu i mogu reći da joj te tada to bilo preteško za čitati i imala je suzne oći i nelagodu oko te bajke.
Od Andersenovih bajki:
- Što tatica uradi, uvijek je pravo (ali to nije tipična strašna bajka za malu djecu, nego vesela poučna priča i za odrasle) - čak smo i slikovnicu napravili: http://www.sendspace.com/file/k2r0vw
- Snježna kraljica
Meni je najdraža jedna koju moja djeca baš ne vole, ali mislim da im je još i sad rano za nju: Srećine kaljače
Dobro si me sjetila Peterlin, potražit ću je, vjerujem da će biti hit baš radi kostiju!
Djevojčica sa žigicama me tako rastužila kad sam je čitala, ali ne bi to nazvala traumom, više me potakla na razmišljanje. Znam da sam u tijeku čitanja razmišljala što bi ja napravila u toj situaciji i zašto nije kome pokucala na vrata. I nikako mi nije bilo jasno odakle joj šibice :praktična:
Ali toliko me se dojmila da je nikad više nisam uzela u ruke.
Imamo doma knjigu u kojoj je ta bajka - biblioteka Vjeverica - gore sam negdje stavila link, ima na naslovnici Ivicu i Maricu + kućicu sa slatkišima + Zlatnu gusku.
Uostalom, evo je:
https://www.google.hr/search?q=vjeve...99%3B307%3B463
Imam baš takvu, stara točno 31 godinu!
Ne cenzuriram ništa, iako najmanje volim čitati bajke, bude mi prečudno neke stvari da mi pređu preko usta. Nasilje mi čak nije toliko strašno, to rezanje prstiju i peta i paranje trbuha, jer ga se sjećam iz svog djetinjstva i stvarno ga nisam tako doslovno zamišljala, iako ovaj gore primjer sa bačvom sa čavlima mi je jeziv.
Ali me nerviraju sve one koje idu po patternu mlada djeva ima problem -> uda se za princa. tipa snjeguljica, pepeljuga, trnoružica. srećom sinku su one totalno nezanimljive.
Nemojte miješati Grimmove i Andersenove bajke.
Braća Grimm su prikupljala i obradila narodne bajke, znači, ono što već u nekim prijašnjim postovima piše, kolektivno podsvijesno iskustvo (šifra: Bruno Bettelheim
Moj sin je rastao uz Grimmove bajke (i još neke druge narodne bajke, npr. ruske) bez ikakvog negativnog iskustva (dapače, Ivicu i Maricu je stalno tražio da mu čitamo, i to baš u vrijeme kad je krenuo u vrtić, pitam se zašto
Ista stvar vrijedi i za Oscara Wildea.
Nadalje, razlikuju se i obrade istih narodnih bajki, npr. Grimmove i Perraultove.
Što se tiče Bambija, njemu je dovoljna šteta nanesena Disneyevom obradom, a onda kad se to prenese u slikovnicu u kojoj mama umire već na 2. strani
I Vid je plakao čitajući Djevojčicu sa šibicama. I još je kroz suze, grcajući komentirao kako je to strašno. A ja nisam znala dal da plačem skupa s njim ili da umirem od smijeha. Bila je to situacija rastegnuta u dvije krajnosti. Al mekano smo doskočili.
ako je nešto kolektivno podsvjesno iskustvo, hoće li ga dijete pokupiti iz svoje kulture i bez čitanja tih bajki? je li to jedini način na koji se prenosi?
Zanimljivo pitanje, i mene zanima, jer nisam nikad posebno obratila pažnju na te bajke, rijetko smo ih čitali.
Hoće jer su drugi načini prenošenja (hoće reć mediji) zauzeli mjesto usmene književnosti.
Inače sam došla napisati isto ono što je napisala tanja_b.
Posljednje uređivanje od Jurana : 05.02.2014. at 11:38
Naravno da hoće... iz narodnih izreka koje žive u svakodnevnom životu, iz medija, iz svih mogućih drugih oblika komunikacije.
Ali bajke su dio opće kulture koji sam ja željela priuštiti svojoj djeci. Nema nikakve razlike između bajki i štajaznam čitanja knjiga. Netko pročita samo obveznu lektiru, drugi puno više... Sve je to individualno.
Ont. Moj mlađi ima Priče iz davnine sada za lektiru u 6. razredu - najmanje 3. put, ali obrada je svaki put drugačija... Pitam ga čega se sjeća iz ranijih čitanja konkretne priče (Lutonjica Toporko i devet župančića) a on zna cijele komade teksta napamet! Mamino dijete
..
pa meni je to super.
da ga se toliko dojmi knjiga da plače.
ja volem plakati i na knjige i na filmove i na muziku
meni valjda ide na živce kao prvo da j uopće ne voli čitati, a kao drugo da sve ono što na jedvite jade pročita, preko one stvari, a mora jer je za lektiru, niš ga ne takne ni ne dojmi.
tako da sam uživala kad je plakao nakon junaka pavlove ulice npr
Ajte malo ako vam se da o kolektivno podsvijesnom kroz medije, nekako mi to nije karta na koju bi igrala pa bi voljela čuti i pozitivu (a i gubim se u pojmovima).
Za sad su u djelomičnoj medijskoj izolaciji ali mi je jasno da to ne drži vodu na duge staze.
Sadržaj u medijima ne uređuje životno iskustvo i sito i rešeto kroz generacije, nego profit i potražnja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
