E, ti muško/ženski, stara/mlada, lijepa/ružna i sl. obrasci koji se prenose u pričama i slikovnicama su meni puno veći problem od hardcore-a u bajkama i mitovima.tangerina prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
E, ti muško/ženski, stara/mlada, lijepa/ružna i sl. obrasci koji se prenose u pričama i slikovnicama su meni puno veći problem od hardcore-a u bajkama i mitovima.
a kad je tako. prinčevi lijepe djeve biraju
Nemojte miješati Grimmove i Andersenove bajke.
Braća Grimm su prikupljala i obradila narodne bajke, znači, ono što već u nekim prijašnjim postovima piše, kolektivno podsvijesno iskustvo (šifra: Bruno Bettelheim
Moj sin je rastao uz Grimmove bajke (i još neke druge narodne bajke, npr. ruske) bez ikakvog negativnog iskustva (dapače, Ivicu i Maricu je stalno tražio da mu čitamo, i to baš u vrijeme kad je krenuo u vrtić, pitam se zašto
Ista stvar vrijedi i za Oscara Wildea.
Nadalje, razlikuju se i obrade istih narodnih bajki, npr. Grimmove i Perraultove.
Što se tiče Bambija, njemu je dovoljna šteta nanesena Disneyevom obradom, a onda kad se to prenese u slikovnicu u kojoj mama umire već na 2. strani
I Vid je plakao čitajući Djevojčicu sa šibicama. I još je kroz suze, grcajući komentirao kako je to strašno. A ja nisam znala dal da plačem skupa s njim ili da umirem od smijeha. Bila je to situacija rastegnuta u dvije krajnosti. Al mekano smo doskočili.
pa meni je to super.
da ga se toliko dojmi knjiga da plače.
ja volem plakati i na knjige i na filmove i na muziku
meni valjda ide na živce kao prvo da j uopće ne voli čitati, a kao drugo da sve ono što na jedvite jade pročita, preko one stvari, a mora jer je za lektiru, niš ga ne takne ni ne dojmi.
tako da sam uživala kad je plakao nakon junaka pavlove ulice npr
ako je nešto kolektivno podsvjesno iskustvo, hoće li ga dijete pokupiti iz svoje kulture i bez čitanja tih bajki? je li to jedini način na koji se prenosi?
Hoće jer su drugi načini prenošenja (hoće reć mediji) zauzeli mjesto usmene književnosti.
Inače sam došla napisati isto ono što je napisala tanja_b.
Posljednje uređivanje od Jurana : 05.02.2014. at 11:38
Naravno da hoće... iz narodnih izreka koje žive u svakodnevnom životu, iz medija, iz svih mogućih drugih oblika komunikacije.
Ali bajke su dio opće kulture koji sam ja željela priuštiti svojoj djeci. Nema nikakve razlike između bajki i štajaznam čitanja knjiga. Netko pročita samo obveznu lektiru, drugi puno više... Sve je to individualno.
Ont. Moj mlađi ima Priče iz davnine sada za lektiru u 6. razredu - najmanje 3. put, ali obrada je svaki put drugačija... Pitam ga čega se sjeća iz ranijih čitanja konkretne priče (Lutonjica Toporko i devet župančića) a on zna cijele komade teksta napamet! Mamino dijete
..
Zanimljivo pitanje, i mene zanima, jer nisam nikad posebno obratila pažnju na te bajke, rijetko smo ih čitali.
Ajte malo ako vam se da o kolektivno podsvijesnom kroz medije, nekako mi to nije karta na koju bi igrala pa bi voljela čuti i pozitivu (a i gubim se u pojmovima).
Za sad su u djelomičnoj medijskoj izolaciji ali mi je jasno da to ne drži vodu na duge staze.
Nisu mediji samo televizija i internet. Medij je sve što prenosi informacije. I tiskani i elektronički i audiovizualni.
Knjiga, strip, plakat, letak, radio, film...
Pa evo na brzinu presjeka:
Dječje predstave u kazalištima:
http://www.klinfo.hr/dogadjanja/pred...aliste-tresnja
http://www.czk-novi-zagreb.hr/hr/pre...striborova,482
Dječji filmovi (bez obzira na kritike): http://www.segrthlapic.hr/
Dječje igračke: http://toporko.com/toporko/Katalog/Katalog.html
Web stranice (stavljam doslovce prvu na koju sam nabasala): http://www.pjesmicezadjecu.com/bajke...-prascica.html
Eto, to su samo neki primjeri - ima ih moooore...
Sadržaj u medijima ne uređuje životno iskustvo i sito i rešeto kroz generacije, nego profit i potražnja.
Ovo je točno, ali dok su djeca mala, NAŠE životno iskustvo služi kao sito i rešeto.
Uostalom, pomikaki je lijepo napisala da je usmena književnost (izvorna) bila bez cenzure i za sve generacije, pa tko čuje - čuje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 05.02.2014. at 12:24
Inače, nešto bolji uvid u narodne priče (naše) dobije se ovdje: http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Usmene1.htm
Za lektiru u nekom (mislim peti) razredu su Šaljive narodne priče, a u čitanku su stavili priču Ero s onoga svijeta.
Sjecam se da sam kao dijete bila tesko istraumatizirana zlocestom vilom i trnoruzicom koja je trebala umrijeti, ali je na kraju spavala 100 godina. Toliko me isprepadala ta prica da sam godinama imala nocne more i bojala se zaspati. Poucena tim iskustvom, kceri pricam svoje, popravljene verzije priceIma ih mnogo.
Tako mala sirena na primjer, spasi zivot princu od utapanja, nakon toga ode morskoj mudroj zeni da joj kaze kako zeli noge. Ona joj kaze da ce ju svaki korak boljeti kao lud i pritom ce krvariti. Ostat ce bez jezika, sto znaci da ce izgubiti svoj dobar glas i svi ce misliti da je ocajnica sto sve zrtvuje radi nekog frajera kojeg je vidjela prvi puta. Isto tako joj morska mudra zena isprica vrlo smijesnu pricu iz svoje mladosti, kako je bila luda i glupa, te mala sirena vidi da je zena u pravu.
U medjuvremenu, princ, koji je cijelo to vrijeme nije mogao izbaciti iz glave, se sjeti da je ona imala riblji rep, te zakljuci da je ona morska sirena. I naravno, svi decki vole cure koje su posebne, pa tako i on. Nabavio je podmornicu i krenuo u potragu za njom. Napokon ju je nasao i zahvaljujuci opremi za ronjenje, odlucio zivjeti u moru, kako bi joj bio blizu. Potpuno je osvojio malu sirenu, pa su se uskoro i ozenili. Morska mudra zena bila im je kuma
Posljednje uređivanje od Yummy_mummy : 05.02.2014. at 12:45
gukni gukni golube
krv joj curi iz cipele
cipela joj premalena
zaručnice prave nema
u mojoj verziji pepeljuge je ptičurina nakon tog citata pokljucala oči zločestih sestara
gu, gu, grrrr
iz cipele curi krv
cipela je premalena
zaručnice prave nema
i na kraju je pepeljuga pozvala zločeste sestre na svoje vjenčanje s princom jer je bila dobra, al sestre su naravno bile slijepe, a zločestoj maćehi su obuli užarene cipele u kojima je cijelu večer morala plesati dok se nije srušila mrtva na pod.
sad dok to prepričavam mi djeluje ko teška hororčina, ali sam to potpuno drugačije shvaćala kao dijete. uživala sam u bajkama i gutala ih do iznemoglosti. necenzurirane.
i onda sam dobila svoju djecu i malo su me isto mučile iste dvojbe ko Mojcu, al sve bajke koje sam ja čitala svojim klincima su već bile moderirane tako da su bili izostavljeni oni najkrvaviji djelovi. klincima se sviđalo i tako, al ja sam bila malkice razočarana...nije to to
jedino sam na slikovnicu Modrobradi koju je kći izabrala jednom u knjižnici doslovce dobila fras i nisam je mogla pročitati u originalu. bila je prebrutalna čak i za mene.
Evo to je bajka koje sam se zaista bojala kad sam bila dijete.
meni to čak nije ni ličilo na bajku, već na scenarij nekog groznog trilera sa serijskim ubojicom kao glavnim likom.
a ja jako volim trilere...pa čak me i serijske ubojice jako intrigriraju s psihološkog aspekta te sam iščitala nešto literature i s tom tematikom, ali kao priča za djecu je stvarno u najmanju ruku šokantno.
inače sam prilično normalna, časna pionirska
takoe
Jest !!!!!!!!!!!!!!
o svasta
ja se trudim nekako ublaziti...zapravo, trudila sam se, sad sa 5 mu citam kako pise...
al nisam ni naisla na neke brutalnosti u novijim pricama ,tj novijim knjigama sa pricama
vuk i sedam kozlica je u jednoj isprican tako da vuk otme kozlice, spremi u kavez kraj svoje kucice i zaspe, na kraju dođe mama koza sa puškom, pukne u zrak pa se vuk tako uplaši da pobjegne i više se nikad ne vrati
a i crvenkapica je skoro svugdje ispicana sa ormarom...ili izostane ilustracija, tako da se ima prostora izmisliti kraj
a jaako jako sam ljuta sto mijenjaju pinokia, kupila sam barem 3 slikovnice da bi nasla kompletnog, u jednoj nos uopce nije spomenut.... znaci cijela ponanta je izbrisana,
Eh sad, originalni Pinokio toliko je različit od onog što se servira u Disneyevoj verziji i po slikovnicama, da nisam sigurna da ga zaista želiš ponuditi djetetu
Ja se sjećam da mi je kod bajki najgore bilo ako su imale nepravedan kraj, npr. mala sirena, tu priču sam zbilja mrzila.
A krvoločni detalji mi nisu uopće smetali, čak mislim da sam uživala u njima. Imala sam jednu ilustriranu knjigu s ruskim bajkama koje su tog bile pune, npr. redovito bi negativci bili raščetvoreni konjima. A ja sam u tim horor detaljima uživala, bitno mi je bilo da je pravda na kraju zadovoljena.
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Na Minimax-u (kanal s crtaćima) daju madjarske narodne priče.Danas je bila pričao o dve zajedljive starije setre koje su u šumi ubile najmladju i sakrile joj telo u violinu koje su ukrale od slepog muzičara koji je prolazio šumom.A sve zbog jagoda i crvene haljine koju je kraljica obećala onoj koja nabere najviše jagoda.I jednog dana drvo gde su sestre sakrile violinu drvoseča je posekao i kada je ciganin zasvirao na violini čuo se kako najmladja princeza plače i peva:O čoveče,ne prekidaj tužnu pesmu,moje ruke su gudalo violine ne krši ih,ja sam princeza Beatris il tako nešto slično.Na kraju ciganin stigne do kralja i kraljice,oni kad zasvirali violina im se obraća s majko i oče,a kad sestre sviraju pojavljuje se umesto cveća nekako malo čudovište.I na kraju mala izadje iz violine živa i zdrava,kralj baci starije ćerke u tamnicu da budu tamo dok ne umru od starosti,medjutim najmladja sestra ga nagovori da se predomisli i na kraju svi su dalje živeli srećno
Pitam ja moju skoro petogoišnjakinju o crtanom,ona kaže lep.Pitam da li joj nije strašan,ona kratko odgovori sa ne.Tako da deca definitivno drugačije percipiraju priče od nas velikih,jer ja sam juče krišom rasplakah dok gledali crtani - posebno kad violina zasvira,latice se rascvetaju a glasić počne da pevuši
uf, i ovo mi je skoro u rangu s Modrobradim. :/
ajde, jedino je kraj sretan pa pretpostavljam da bi se i meni kao djetetu svidjelo. jer kao što je netko već spomenuo, u toj dobi je nekako najbitnija ona poruka da dobro pobjeđuje zlo.
http://www.novilist.hr/Kultura/Knjiz...jecjem-uzrastu
evo jedan link primjeren za ovu temu
Moja najgora trauma iz djetinjstva je ekranizacija Shakespeareovog Kroćenja goropadnice. Ja sam toliko plakala radi nepravde učinjene Kate.
U usporedbi s tim, to što je Tantal skuhao sina Pelopa za večeru bogovima mi je bio mačji kašalj
Prokna i Filomena
U usporedbi s tim, to što je Tantal skuhao sina Pelopa za večeru bogovima mi je bio mačji kašalj
Ja imam 4-godišnjaka i ne znam kako da mu uvedem temu smrti (i kad bi uopće trebala). Recimo, prije par mjeseci smo dobili novu knjigu bajki koja je po meni bila prebrutalna za dijete te dobi jer ne znam kako on uopće poima neke koncepte (vještice, nadnaravna bića, smrt) - ne znam kako da mu objasnim da to nije stvarno (naravno osim smrti), može li on to razumjeti i hoće li se bojati. Na kraju sam odustala od te knjige jer mi se učinilo da nije spreman.
Meni se čini da se više mame brinu oko toga je li dijete spremno na bajke s ubojstvima, nego sama djeca
Oni rano mogu shvatiti razliku između bajke i realnosti, i samim tim prihvatiti smrt nekog od likova ili ne prihvatiti. Ja sam svojem čitala Grimmove bajke bez problema, nikad nije pokazao da bi ga nešto uzrujavalo. Ali se zato znao rasplakati na sasvim realistične dječje knjige - npr. na neki roman Milivoja Matošeca ili, još gore, Mire GavranaGdje nema mrtvih, ali ima prestrogih i nepravednih roditelja, i sličnih realnih životnih situacija.
Ipak, mislim da bi i roditelj trebao biti načistu zašto uopće čita djetetu bajke, ako mu ne sjedaju. I za koju verziju bajke će se na kraju odlučiti.
Ja sam svojem dok je još bio posve mali (a pod utjecajem pročitanog na forumu) znala prepričavati ublažene verzije bajki, ali sam se pritom tako glupo osjećala, da sam jako brzo odustala od te prakse. A njemu je bilo svejedno, glavno da se priča
Vjerojatno si u pravu.
Pratim vas, ali nisam stigla komentirati....
Dakle, priča počinje ovako: nabavim ja Smjehuljici (27 mj) kostim za maškare, jedini koji je bio u ponudi na burzi.. Crvenkapicu.
I odjenem ju u preslatku opravicu, ona sva sretna, poziram, ne skida to sa sebe... i ja shvatim da dijete ne zna (a bilo bi uredu da zna) čiji kostim nosi... i krenem joj pričati priču. I stanem. Pa kud sam joj obukla kostim nekoga tko će završiti u vučjem trbuhu? Aaaaah.
Pa otvorim topic...
Pa ispričam light verziju kako se Crvenkapica izgubila u šumi i kako joj je prijatelj vuk pomogao naći put do bakicine kuće... a mala me gleda totalno nezainteresirano...
I čitam topic... da u pravu ste, ne treba ih korigirati, ne treba ih poljepšavati... slažem se s kolektivnim nesvjesnim, s rutvicinim i Zuskinim komentarima s prve stranice... ali mi se čini da je ona ipak premala za to.
Ah.
Koje je onda pravo doba za početi čitati Grimma, Andersena...? I s kojom pričom početi?
Za sad se držim Vuka i tri praščića i Ružnog pačeta, to mi je ok...
E da... od Djevojčice sa žigicama sam imala traume... valjda ih još imam.
Grčku mitologiju sam obožavala... nije mi se ništa činilo strašno.
A zapravo... želim da vjeruje u čaroliju... Kompliciram, znam.
Mojca, vjerojatno je pravo pitanje kad smo MI spremni djeci to čitati, a ne kad su oni spremni poslušati.
Prema mom iskustvu (dječjem, ne roditeljskom) prije bih rekla da može biti prekasno za strašne bajke nego prerano... Iz ranog djetinjstva uopće ne pamtim ta rana čitanja kao ništa strašno... Kad smo već kod Crevnkapice - evo primjera: Prvi san u životu koji pamtim je "prerađena" Crvenkapica. Progutao me vuk, ali ne samo mene, nego i moju baku Ankicu + naš stari radio
Kasnije... prve traumatične su mi bile Ewaldove knjige Tiho jezero i Dvonožac, ali tada sam već debelo znala čitati. Nisu bile moje, našla sam ih kod druge bake i dede (pripadale su mojoj najmlađoj teti) i pročitala - nitko me nije kontrolirao ni rekao da to eventualno nije za mene. I danas se sjećam da mi je bila nepoznata riječ "mogila".
Posljednje uređivanje od Peterlin : 06.02.2014. at 12:46
Vjerovatno si u pravu.
Kad se rodila dobila je krasnu knjigu Grimmovih bajki od moje sestrične... spremila sam ju za do daljnjega...
Popodne ju vadim na svjetlo dana.
Konkretno, na temu Crvenkapice u vučjem trbuhu: maloj djeci to nije traumatično, jer u jednoj fazi odrastanja ona zaista misle da ih je mama pojela prije nego su se rodili (to je mene pitao moj sin, a navodno je to uobičajeno pitanje i kod drugih 3- ili 4-godišnjaka).
I moj mlađi je pitao isto pitanje. Sa znatiželjom, bez i trunke straha.
Moj je htio škarama izvaditi bracu iz maminog trbuha dok sam bila trudna
Raspravljali smo naime kako će braco van pa je njegov logičan zaključak bio - škarama...
Inače sam totalno za to da se djeci bajke čitaju kakve jesu, jedino birati bajke koje razumiju (u tom smislu primjerene za dob)...
život je takav kakav je i nema smisla da ih čuvamo pod zvonom jer onda dobiješ osobu koja u starijoj dobi uopće nije realna i ne može se pomiriti sa svijetom - dobrim a pogotovo zlim... imam u svojoj okolini takvih primjera kolko hoćeš... pa ljudi lupe glavom u zid sa 25 godina i shvate da baš nije sve onako kako im je mama pričala
Meni je Modrobradi bila najdraža priča iz djetinjstva. Točno se sjećam osjećaja koji je u meni izazivao neposluh žene koja otključava zabranjena vrata.
Temu smrti je možda najbolje uvoditi kad se dijete susretne s njom. Ove smrti u pričama moji nisu doživljavali kao nešto realno.
Nedavno sam čitala knjigu "Beba filozof" u kojoj razvojna psihologinja objašnjava trenutne spoznaje o tome što se dešava u glavama male djece.
Ima jedan dio o zamišljenim prijateljima i igri pretvaranja kod čini mi se trogodišnjaka. Tu ona objašnjava da se pokazalo kako djeca jako dobro shvaćaju razliku između stvarnosti i mašte, suprotno nekadašnjem mišljenju psihologa. I da je upravo zamišljenje i pretvaranje jako važno za njihov razvoj. Možda se to odnosi i na bajke i priče?
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Je vjerujem da su bajke i te kako važne, samo pitanje kad i kakve.
nađi pravi način za ispričati crvenkapicu (možda sa zatvaranjem u ormar?) jer ti je kći prekokrasna u kostimiću
moj ima 2 godine i već mu neko vrijeme pričam bajke prije spavanja. crvenkapica mu je najdraža, valjda bi je slušao sto puta. najčešće su na repertoaru crvenkapica, 3praščića, priceza i žabac, 7kozlića, a sad i knjiga o džungli. ništa ne uljepšavam, i ja sam obožavala bajke i ne sjećam se da sam se bojala ili da sam te "strašne scene" zamišljala zaista strašnima. crvenkapicu pogleda zadnjih dana s tatom, iz grimmovih bajki, i kada vuk napadne crvenkapicu a ona zove "upomoć!upomoć!" on crkava od smijeha.
moja verzija crvenkapice:
mama i crvenkapica peku kolace baki jer je bolesna
vuk živi u blizini i namiriše kolače koje obožava i želi ih ukrasti crvenkapici
prati je putem i sazna gdje ona ide i preduhitri je
baka vidi vuk kako se približava kući i sakrije se u ormar
vuk se oblači u baku i legne u krevet
dolazi crvenkapica i dijalog nam je dalje poznat ,samo sam ja izmjenila kada pita za zube da vuk skoči i želi ukrasti kolače,u taj trenutak ulaze lovci i sa štapom udaraju vuka i on se prestraši i ode duboko u šumu
baka izlazi iz ormara,crvenkapica,ona i lovci jedu kolače
čića mića
Meni ovdje nedostaje poanta priče. Jedna verzija je da je mama rekla Crvenkapici da ne razgovara sa nepoznatima, a ona je nije poslušala nego je pričala sa vukom i rekla mu gdje ide. Druga verzija je da joj je mama rekla da ide oko šume, a njoj se nije dalo, pa je skratila put kroz šumu, gdje ju je sreo vuk. Uglavnom, Crvenkapica nije slušala i zato se sve to dogodilo... i naravno da će ubuduće slušati mamumoja verzija crvenkapice:
mama i crvenkapica peku kolace baki jer je bolesna
vuk živi u blizini i namiriše kolače koje obožava i želi ih ukrasti crvenkapici
prati je putem i sazna gdje ona ide i preduhitri je
baka vidi vuk kako se približava kući i sakrije se u ormar
vuk se oblači u baku i legne u krevet
dolazi crvenkapica i dijalog nam je dalje poznat ,samo sam ja izmjenila kada pita za zube da vuk skoči i želi ukrasti kolače,u taj trenutak ulaze lovci i sa štapom udaraju vuka i on se prestraši i ode duboko u šumu
baka izlazi iz ormara,crvenkapica,ona i lovci jedu kolače
čića mića
Do sada nam je ova moja verzija bila ok jer je bila mala(pricam joj ovu pricu od godinu dana pa do sada. 2,5god.),a sada kako raste i sazrijeva ubacit cu i to da dobijemo poantu priče.Meni ovdje nedostaje poanta priče. Jedna verzija je da je mama rekla Crvenkapici da ne razgovara sa nepoznatima, a ona je nije poslušala nego je pričala sa vukom i rekla mu gdje ide. Druga verzija je da joj je mama rekla da ide oko šume, a njoj se nije dalo, pa je skratila put kroz šumu, gdje ju je sreo vuk. Uglavnom, Crvenkapica nije slušala i zato se sve to dogodilo... i naravno da će ubuduće slušati mamu
Hvala
Ima li koja prica da je poanta da trebs mami dati ruku dok se šetamo po cesti?
Dok smo same je ok,ali kada ima drustvo svojih vrsnjaka
Potpis! Nisam za light verzije. Ako nesto nije za bas malu djecu, onda je bolje pricati price koje su za to pogodnije, a ove druge citati u originalu. Mene do dan danas progone Pepeljugine sestre koje su si rezale nozne prste da stanu u Pepeljuginu cipelicu, no ne bih mijenjala to iskustvo.
a kako to onda ide s kazalištem lutaka?
ja sam ko dijete redovito išla na skoro sve predstave jer mi se otac kretao u tim krugovima i pisao je dugo kazališne kritike pa mi je tamo bilo ko i doma.
i sjećam se da su skoro sve bajke bile skoro doslovno prenesene s kniževnih predložaka. neki put bi se i jako razočarala jer su neke scene odstupale, ali znam da bi mi Crvenkapica bez lovca Luke i sve što zatim ide bila jako krnja :/
odavno nisam bila u kazalištu lutaka. moja djeca su već odrasla, a i njih je više vodio dida tj. moj otac. zadnji put sam gledala mislim baš Crvenkapicu u sklopu kolegija na faxu, ali nisam primjetila da su bog zna što mijenjali. i kako onda djetetu pričati jednu verziju i onda tamo odgledaju nešto skroz drugo? ja bi jedino pomislila da me je netko dobro preveslao
U Trešnji upravo igra promijenjena Crvenkapica.
Nisam gledala, ali znam da je znatno promijenjena.
mravak, sviđa mi se ova tvoja verzija. Usvajam.
da, to je poanta, a po meni vuk obično u pričama predstavlja sve realne životne opasnosti (loše društvo, bande, kocka i droga npr u današnjem svijetu, nekakav nemoralni put koji se čini kao lakši i kraći put, a onda te proguta), i onda vađenje Crvenkapice iz trbuha vuka ima itekako smisla, predstavlja mogućnost da se izvučeš iz tog žrvnja :stating the obvious:
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
