točno tako se osjećam... želim da to dijete izvade iz mene... znam da prestrašno zvuči ali je tako...
točno ovako sam se i ja osjećala i bilo mi je grozno što to želim, što nisam tako hrabra da čekam spontani, što nisam hrabra da probam iznijeti trudnoću dok god izdrži, što moram pobaciti toliko željeno dijete... i dok sam dobivala drip mazila sam trbuh i molila bebu da mi oprosti što to mora biti ovako sve su to normalni osjećaji koje moraš proći u ovim trenucima i nemoj se osjećati krivom zbog toga, kad prođe vrijeme sve će sjesti na svoje mjesto; ja sam tek tada postala svjesna što to znači izgubiti bebu, prije sam mislila događa se drugima,to je plod, prirodna selekcija, bolje da završi što prije, međutim kad se nađeš u istoj situaciji priča je potpuno drugačija: ta mala točkica, taj plod ima svoje ime od trenutka kad ugledaš plus na testu, to je tvoje dijete za koje već zamišljaš kako će izgledati, na koga će sličiti i kako će se ponašati, bol je neizdrživa
- meni su bili dr Stipoljev i dr Hafner ( mislim da samo on i još jedan na sv.Duhu rade biopsiju) i stvarno su bili divni, puni razumijevanja i strpljenja; na žalost do sada ne znam nego za jedan slučaj gdje NN iznad 3 mm nije bio pokazatelj neke kromosomske greške, s druge strane NN od 1,1 mm kod bebe moje kolegice nije ukazivao ni na što i nikome nije bilo ni na kraj pameti do amniocenteze da nešto nije u redu...
- indukcija je drip + gel za otvaranje cervixa, a može završiti ili kiretažom ili porodom, ovisno o tt ( mislim da do 20tt ide kiretaža, a nakon toga porod; iskreno, ta bol je bila ništavna u odnosu na psihičku bol koju moraš podnositi skoro 4 tjedna nakon saznanja da nosiš teško bolesno dijete)
probaj skupiti snagu, tješi se uz svoga sina, mislim na tebe, javi se ako ti bilo što treba
twin moje cure su nakon svega prestale pitati hoćemo li imati još jednu bebu i u potpunosti izbjegavaju tu temu