Hvala vam od srca na podršci i toplim riječima
nekako mi je lakše ovako tipkati sve što sam prošla i svoje misli i osjećaje,nego da govorim o tome...muž mi je jučer doputovao i samo smo jutros zajedno pregledali dvd snimku i slike 4d uzv naše Une i isplakali se zajedno,posebno kad sam mu rekla da sam možda trebala izdržati trudnoću dok je živa i onda se oprostiti od nje,ali mi je moj muž rekao da on to nikada ne bi dopustio,da gleda kako nas obje gubi,jer je to jedno vrijeme gledao kad sam rodila svoju malenu M. dok se nisam trgla...

znam da sam sada potrebna svojoj jedinoj M. i zaista sam svjesna i nedam se preko dana,ali noći i jutarnja buđenja su mi gorka,budim se u hladnom znoju sva mokra,neutješno jecam i čudne snove imam...

samo se molim da vrijeme koje treba da prođe,neka prođe što prije...

puno sam čitala vaše postove i našla snagu njima,kao i dio sebe...