Drage moje suborke, evo i mene nažalost kod vas.
Moja borba već poprilično dugo traje. Prvi missed ab. u 10 tj. sam imala 2007., zatim 2 biokemijske 2010. i 2011. U 2012. sam imala missed u 11.tj. Sve moje trudnoće su postignute IVF-om. Zaista više ne znam broj postupaka u kojima sam bila. Nakon 10-og sam prestala brojati.
Na početku prosinca sam bila presretna kad sam saznala da sam opet trudna. Opet je bio IVF. Bila sam u strahu ali ipak jako pozitivna jer sam bila uvjerena da ovaj put mora ispasti dobro. Toliko sam do tada prošla, toliko loše sreće ispucala da sam mislila da bi stvarno bio red da ovaj put iznesem trudnoću do kraja.
Ali u 12 tt na mojoj bebi su otkrivene teške malformacije. Savjetovano mi je da napravim amniocentezu. Rezultate sam dobila prije 10 dana, u 17 tjednu trudnoće. Nalazi su bili grozni, grozna trisomija, grozna kromosomska greška, nepoveziva sa životom. I tada sam sa MM morala donijeti najtežu odluku u svom životu. Odlučili smo se na inducirani pobačaj kako bebu ne bismo previše mučili. Prije 5 dana, u 18 tj.trud. rodila sam svog anđela.
Jučer sam otpuštena iz bolnice. Vama, koje ste prošle isto što i ja, ne moram objašnjavati kako se osjećam.