http://www.indigo-svijet.hr/magazin/5-6.htm
procitaj mozda te utjesi malo u nekim momentima
http://www.indigo-svijet.hr/magazin/5-6.htm
procitaj mozda te utjesi malo u nekim momentima
Da ne otvaram novi topic - vidim da ovdje ima puno vas koje su prošle slično kao ja.
Pobacila sam bebu u 23 tj jer joj je prestalo kucati srce. Osječam se užasno, srečom imam dvoje prekrasne dječice pa me to drži.
Još nisam dobila nalaze pa ne znam zašto se to dogodilo, ali ako nije ništa što bi se moglo ponoviti voljela bih da pokušamo ponovo što prije.
Da li znate kada se to može nakon pobačaja u tako visokoj trudnoči i nakon kiretaže?
Žao mi je što si to morala proći.. Ja sam izgubila bebu u 39. tjednu i nakon 3 i pol mjeseca ostala sam ponovno trudna i sada imam Marina..
Sve ovisi od doktora do doktora, neki kažu odmah neki par mjeseci a neki čak i godinu dana. Sve u svemu, neka to bude kada se osjetite spremnima i psihički i fizički.. Sretno!
Draga Koksy i ostale cure koje ste isto prošle, hvala vam na vašim postovima (tek sam ih sada pročitala). Puno je lakše prolaziti kroz to sve kada vidiš da nisi sam.
Mene sada uz onu svu tugu koju osječam progoni jedino pomisao na novu trudnoću. Mislim da će tek onda ta bol biti manja.
Samo da se ne ponovi...
Koksy kako si ti sada?
Eci, bas mi je zao...
Ja sam zatrudnila 3 mjeseca nakon kiretaze i sve je bilo super. Doduse kod mene nije bio pobacaj u tako visokoj trudnoci kao kod tebe. Ja sam se jednostavno osjetili fizicki i psihicki spremnom i sve je proslo super.
Malo se smiri, odmori, poigraj se sa djecicom, napravi pretrage, porazgovaraj sa lijecnikom i,onda, pokusaj ponovo uskoro.
meni je receno da pricekam 6 mjeseci prije iduce trudnoce.Eci prvotno napisa
eci, meni su nakon prve prekinute trudnoće (16tjedana) rekli da mogu nakon 6mjeseci.
ja sam nisam nekako tako brzo mogla odlučiti (bila mi je to velika trauma a i htjeli smo malo biti sami)
kad smo se napokon odlučili trebalo mi je 4mj da zatrudnim, a onda nije bilo otkucaja srca, tako da su me kiretirali.
onda mi je jedan doc rekao da mogu za 3mj a drugi je rekao da sačekam 6mj.
taman sam zatrudnila nakon 6mj jer smo u međuremenu otkrili da imam ureaplasmu pa dok sam sve pretrage napravila i to...
nadam se da će ovaj put sve biti ok.
tebi želim brzi oporavak, vjerovatno će i tebi napraviti još neke pretrage a onda hrabro naprijed!
na kraju to sve brzo prođe! a tebi će još brže uz tvoju dječicu!
Javljam se prvi puta, nakon sto sam citav dan trazila slucaj slican mojem. Zatrudnila sam, i sve super, do 31. tjedna trudnoce. A tada me moj ginekolog posalje kod specijaliste, te se ustanovi da malecki dobio izljev krvi u mozak. Desnu stranu mozga zahvatilo 4.stupnja( najviseg stupnja), a lijevu stranu 2.stupnja. Sok! Covjek uvijek misli da se takve stvari dogadjaju nekom drugom. Pregledalo me hrpa specijalista i bolnica, nikakve infekcije, virusa, kromosomi u redu, sve cisto. Jednostavno, peh, dogodilo se. Svaki doktor nam je rekao, ako dijete prezivi, jaka retardiranost, moguca epilepsija.. I kao sto ti Koksy kazes, kakav bi to bio zivota za dijete, za nas, za nasu kcerku( 2 i pol godine ima). Noci i noci nismo oka sklopili ni ja ni suprug. Toliko si bespomocan, sta raditi? Prije tjedan i pol u 33.tjednu prekinula trudnocu. Naseg malog andjela smo drzali u narucju, krstili smo ga. Ali mi je tako tesko. Ponekad mi najradje iz vlastite koze iskocila. Onda mi je drugi dan bolje i pomislim da vise nemam suza, a onda opet sve ispocetka. Nadam se da ce vrijeme malo zalijeciti rane. Hvala Bogu da imamo kcerkicu, koja mi neda da budem tuzna. Ali znam da i vise nikada necu biti ona stara ja!
Napisite mi kako se sada nosite sa tim, posto je proslo neko vrijeme.
A sve nase male andjele neka cuva dragi Bog!
Alice, strašno mi je žao, svaki put kada pročitam takvu priču naježim se od tuge...Drži se.
alice drzi se....
ja sam prekinula trudnocu 5.09.2001 godine.. u 24 tj. bebica je umrla..imala sam tada troje zive i zdrave djecice....nakon indukcije zapala sam u tesku depresiju,trebalo mi je oko godinu dana sustavnog rada na sebi sto sama sto uz pomoc terapeuta, al jesam... da ostavlja oziljke za cijeli zivot, ostavlja.. da te promijeni iz temelja, promijeni..
al guramo dalje, dan po dan..i nakon toga imam jos dvoje djece(cekala sam oko dvije i pol godine da ponovo zatrudnim) al nikad nisam zaboravila moju malu djevojcicu koja me prerano napustila...i svakog 5.09. zapalim svijecu na centralnom krizu za moju malecku...i nikad vise nisi ista osoba...
Ja sam morala prekinuti trudnocu u 18 tj.Bilo je to ove zime.Proslo je skoro 9 mjeseci i sada je malo lakse.Naucis zivjeti sa tugom.Jedan dan osjecam da nemogu dalje,da mi zivot propada,a vec se drugi dan dizem i nastavljam sa borbom da i mi dobijemo zdravu bebicu.Ovo sto ti se dogodilo je jako tesko i trebati ce vremena da nastavis normalnije funkcionirati,ali imas svoje dijete koje te treba i koje ce te izvuci.Jedan mali anđeo ce vas cuvati cijeli zivot.
Hvala vam na podrsci. Izdurat cu ja to vec nekako. Danas sam bila kod psihologa, pa sam trenutno malo bolje. Znate kako se kaze, dobijes onoliki teret na ledja koliki mozes nositi! Iduci tjedan ce biti sahrana, nakon sto se napravi obdukcija. To ce me opet vratiti na sam pocetak, a nakon toga, skupiti snage i krenuti dalje. Zivim vani, ne znam kako je u Hrvatskoj, s obzirom da nitko to ne spominje(sahranu). U bolnici sam dobila jedan obrazac gdje pise da se svake godine sirom svijeta 2.Nedjelju u Prosincu u 19:00 sati zapali svijeca sat vremena, za sjecanje na svu umrlu djecicu.U crkvama,na prozorima kuca.
Nasa kcerkica nam je najbolji lijek(ok,ponekad i tabletica mora uraditi svoje),i znam da za nju moramo biti tu, vedri i nasmijani. I shvacam da je puno,puno teze kada se tako nesto desi kod prve trudnoce. Ali nikakvog pravila tu nema. Zato Iva, zelim ti od sveg srca jednog zdravog,malog,slatkog bebaca.
Svecenik koji nam je krstio naseg sincica, rekao nam je:" Tko zna zasto trebate jednog malog andjela gore." Imamo male andjele cuvare.
Za ovih par redova trebalo mi vise od sat vremena, posto u zadnjih mjesec dana ja jedva slozim normalnu recenicu.
Vama takodjer zelim puno snage i zivaca!
kako se to prekida trudnoća u 33. tjednu
moje je dijete rođeno u 32. tjednu. jako mi je žao, ali za mene je ovo zaista šokantno.
Draga moja Mima, jesi li rodila zivo i zdravo dijete?
Draga alice, kao što sam gore napisala i ja sam izgubila moju curicu u 24 tj. trudnoće u 7.mj. Imam dvoje dječice koji mi nisu dali da previše razmišljam o tome i koji su me izvukli iz depresije.
Ne znam što bi ti rekla, biti će boljih i lošjih dana, taman kada pomisliš da si preboljela, uloviti će te opet. Ali vrijeme liječi sve i biti će sve lakše.
Meni je tek sada kada sam odlučila ponovo ostati trudna lakše i ne mislim više toliko o tome, ali zaboraviti neću nikada.
Oporavi se i isplači, daj si vremena koliko ti je potrebno i onda probaj ponovo. Sigurna sam da će naši na nebu čuvati nas i aše nove bebice.
Hvala ti Eci. Znam da ce trebati vremena i vremena.Bas kao sto kazes, svaki dan me tepe drugaciji oblik raspolozenja, depresije. Hvala ti na podrsci.
bog cure, evo ja sam nova ali vas citam već neko vrijeme. nažalost i ja imam jednu tužnu priču, izgubila sam bebicu u 20. tjednu prije par dana i stvarno ste mi bile od velike pomoći dok sam tražila odgovore na milijun pitanja. zanima me da li je kome od vas nakon svega toga došlo mlijeko jer meni jest pa mi je doktor dao da pijem bromergon a ja se preplašila nakon svega što sam pročitala o njemu. meni nije ništa smetao, nikakve nuspojave, mlijeko se povuklo,pa sad ne znam da li da popijem cijelu bočicu ili da prestanem???
Ja sam bila skroz zdrogirana od bromergona! Ali bolje ga popij do kraja, jer se mlijeko može vratiti.
I žao mi je što si i ti to morala proći.
Ja sam uzasno podnosila bromergon.Tlak ionako imam niski,a dok sam ga pila bio mi je koma.Uz to sam pila i apaurine pa od svega toga nisam bila ni za otici do WC-a sama.Sve je to tesko.Nama je to bila IVF trudnoca i mislila sam da je napokon uspijelo.Prije mjesec dana sam opet bila na IVF-u i nije uspijelo,ali mi se nedamo.mara mare saljem ti jedan .Pisi kad god ti je tesko.Treba to izbaciti iz sebe.
Cure, šaljem vam jedan veliki virtualni . Nažalost, to je sve što vam za sad mogu pružiti.
iva, hvala na potpori, lijepo je kad znaš da je netko spreman da te sasluša i pomogne ti a još ima slično iskustvo. nadam se da ce vam uspjeti IVF i da ce sve biti u redu. mene zasada iz tuge izvlači moja mala curica i samo se nadam da ce uskoro postati sestrica.
meni se mlijeko vratilo i nakon cijele bocice bromergona....tako da sam popila dvije i pol. ne moram ni pricat da sam bila komitis cijelo vrijeme...
Sto je to IVF?
Zao mi je mare. Ajme, ne mogu vjerovati da toliko ovako tuznih slucajeva ima. Stvarno ne mogu vjerovati.
Sto se tice mlijeka, meni su odmah dali jednu tabletu, neznam koju,i to je bilo to. Al ne mogu reci i da sam imala nesto prevec mlijeka kod prvog djeteta.
isto ovako. dali su mi bromergon odmah po porodu, popila turu od 15 dana i totalno se sokirala kad su mi nakon 2-3 dana nabrekle grudi, dobila visoku temperaturu - drama. onda sam popila jos 2 ture, nakon te zadnje (trece) su mi opet nabrekle grudi, ali je dr rekla da ne bi vise riskirala s bromergonom i izdajala sam se pod tusem i nakon par dana se konacno povuklo.daphne prvotno napisa
i imala sam strasne glavobolje od bromergona, bar mislim da je od toga, jer osim njega nista drugo nisam pila. jedno jutro nisam mogla dignut glavu s jastuka, zivo to pamtim.
u mene zasad, na sreću nema nikakvih glavobolja ni drugih problema, čini mi se da se sve povuklo, ali cu isto popiti do kraja. doduše, nisam imala problema ni kad sam prestajala dojiti moju malu princezu, nisam pila nikakve tablete, jednostavno je sve samo malo po malo doslo u normalu, ispuhale i postale i manje nego sto su bile(na zalost mm) .
u mene zasad, na sreću nema nikakvih glavobolja ni drugih problema, čini mi se da se sve povuklo, ali cu isto popiti do kraja. doduše, nisam imala problema ni kad sam prestajala dojiti moju malu princezu, nisam pila nikakve tablete, jednostavno je sve samo malo po malo doslo u normalu, ispuhale i postale i manje nego sto su bile(na zalost mm) .
Citam ovu svoju staru temu koju sam otvorila tako davno a opet se tocno mogu sjetiti suza koje sam isplakala i boli koju sam osjecala dok sam ju pisala.
Svim majkama malih andela; pogledajte moj avatar! Nisam mislila da cu ikad vise znati sto je sreca, a eto, jedno malo, predivno, posebno bice ponovno je ispunilo moje srce. Ne predajte se! Ne klonite duhom! Sreca ceka i vas!
Draga Koksy, nažalost znam o čemu pričaš.
Meni je prošlo više od godinu dana i još uvjek, ne prođe dan a da se ne sjetim, ali moramo dalje.
Tuga je velika i mislim da nikada neće ni proći, jedino čime sam se tješila je da naželost ima i gorih stvari - ma kako to hladno zvučalo.
Sa mnom je u sobi bila žena koja je rodila mrtvo dijete.
Nemam što reći osim: za naše anđele.
Svim mamama koje su prošle kroz ovo grozno iskustvo jedan veliki zagrljaj.
Ja uvijek kažem, tuga ne nestaje ali mijenja oblik i s vremenom se naučimo nositi s gubitkom, počnemo puštati nove radosti u naš život,počnemo se ponovo smijati i nanovo slagati naše kockice života.
Kockice će sedrugačije posložiti i dat će novi smisao.
Bitno je da ne potiskujete osjećaje jer sve te silne emocije put su ka ozdravljenju,danu kada ćete opet moći reći da ste dobro.
Mislim da je guitak sve nas koje smo to prošle na jedan način promijenio,počele smo neke stvari drugačije gledati,više cijeniti ,ali nam je pokazao i koliko smo jake i da postoje stvari koje nas i dalje mogu razveseliti i tjerati naprijed.
Ja sam ponovo mama nakon gubitka i to je zakrpalo moju ranu,ali ožiljak i dalje postoji.
Znala sam da neću biti ponovo potpuno sretna dok ne budem opet mama,ali isto tako nisam htjela brzati u iduću trudnuću jer nisam htjela da ta iduća trudnoća bude "samo" zamjena za izgubljenu bebu .Htjela sam da se jednako veselim svim danima trudnoće kao i prije i da to dijete bude posebno i željeno radi njega samog,a ne da bude "zamjena".
andjelak
drage moje
kada sam ja izgubila svoje blizance nisam imala komp, pa i nisam znala za ovaj forum, da me malo utješite
bila sam 16 tj i 4 dana (25.09.2006.) trudna kada su jednostavno prestali živjeti
nitko ne zna kako, zašto, kažu događa se, prirodna selekcija
taj dan sam trebala saznati jesu li jednojajčani ili dvojajčani, braća ili sestre... a ono strava jednostavno nisu živi, naravno kiretaža poslije toga, koja je boljela za poludit, i onda s pitam kako neke žena takvo što mogu napraviti više puta u životu svojevoljno bez grižnje savjesti...
poslije toga sam bila doslovno u šoku, mislim da sam i malo "pukla" muž mi i sada kaže da sam se jako promijenila nakon toga
a još gora stvar, nadošlo mi je mlijeko kao da nije bilo dovoljno što ih nema
nema dana kada ih se ne sjetim, kakvi bi bili, na koga bi ličili
bogu hvala imam već dvoje djece 6 i 4 godine ali njih dvoje bi bili šlag na torti
smartina
jako mi je žao zbog tvog gubitka, i koliko god prošlo vremena praznina će uvijek postojati!
Ajme Smartina, rasplakala si me
Užasno je teško, i s vremenom se ta tuga koju osječamo u početku samo lagano promjeni, ali nikad ne bude manja. Naša su 2 dečka umrla prije mjesec dana, a još uvijek nije nimalo lakše. Grcam u suzama svaki dan, i ne mogu to prihvatiti. Potpuno te razumijem kao i sve cure na ovom PDFu, i šaljem ti jedan veliki zagrljaj
smartina,
gubitak je gubitak neovisno o briju djece koji imaš, neovisno o tjednima kada ti se je dogodio... ali da je lakše se nositi sa gubitkom pored dvoje zdrave djece - to jest.smartina prvotno napisa
Ne volim medicinske termine prirodne selekcije.. nikada mi taj termin nije sjeo u uhu...
Teško ti je, ipak to je ne mala trudnoće i dvoje djece..
Isplači se, odboluj, neka ti utjeha budu tvoja dhjeca i nove trudnoće koje ćeš imati.
Naravno da ih se sjetiš.. ja se svoje prve bebe stalno sjećam.. to se ne može preboljeti..naučiš živjeti sa tim ali ja bih uvijek mogla plakati za mojim sinom kojeg sam izgubila u trećem tromjesečju??
pitaju me često pa zašto? zato jer sam ga osjetila, jer sam ga zamišljala kako izgleda, jer sam odradila skoro cijelu trudnoću sa njim.. zato.. jer je bio zdrava beba.
Dovoljan razloga za ljuba..zar ne?
i to što osjećaš je sasvim normalno i sasvim ljudski.. i veliko je srce jedne majke..u njega mnogo boli može stati...
ja ne vio
hvala vam drage moje na podršci...
roza groza tek sam sada vidjela ovo na yubitu, i raaaaasplakalaaaaaaaa se...
ali nema veze, to su samo ispušni ventili
sada mogu zaplakati za svakom sitnicom, čak i kada je to samo film i kada su djeca u opasnosti na filmu...
nikada ta bol neće proći, a i ne želim to
svima vama jedan veliki
A draga Smartina, točno te razumijem. Ova pjesma na jubito mene uvijek pokosi. Nisu mi neki dobri dani trenutno, jako se loše osjećam, pa ti nemam ništa, ama baš ništa utješno za reći. Moja se tuga produbljuje iz dana u dan...fale mi sve više i više...nekad toliko da mi ponestaje daha. Ćini se kao da život više nikad neče imati smisla, i kao da više nikada neču biti sretna.
Nadam se ipak da će i u naš život ući neka malena bebica koju če sestrica i dva braca ozgore čuvati da nam dođe živa i zdrava...baš se nadam i nadam...mislim da samo to može malo sakriti tugu iza oblaka...ali je ništa nikad neče pomaknuti iz mog srca.
draga koksy, samo hrabro naprijed! Ono sta si ti prošla je strasno ja sam imala 3 spontana ( u 9tj,-11 tj, i u 6 tj), i jednu neuspjelu inseminaciju iz sebe (prije nekoliko dana hcg je pokazao 0.1), ali imam toliku želju da rodim i da napokon držim svoju malo radost u rukama.
stvarno vrijeme lijeci sve,nikada se nece zaboravit,jer je to nemoguce,ja dan-danas brojim koliko bi imalo ono prvo godina,pa drugo....
al doci ce....vidit ces da hoce...........a i imamo svoje male andele koji nas cuvaju...........
sretno i želim ti jednu predivno,dosadnu,školsku trudnoću
Ajme, sada kada vidim ovu staru temu i svoje postove... Ne sječam se uopče da sam to pisala. Kao da sam bila u nekom ružnom snu.
Sjetim se ja naravno svoje djevojčice, svaki dan, ali ne osječam više ništa. Osim jedne praznine u mom životu. Pogledajte i moj avatar. Prekrasan je, ali ne može ništa popuniti tu prazninu...
svima!
uvik ce biti neka praznina i da ih rodimo 100
koksy,upravo sam pročitala tvoju priču i zaista mi je žao zbog svega što si proživjela,teško je reći razumijem kako ti je kada nitko tko to nije prošao nemože razumijeti.suosjećam s tvojom boli i uvjerena sam da će tvoj život biti blagoslovljen djetetom ma koliko je težak taj put uvjerena sam da ćeš dobiti novi motiv za sve u životu i postati mama
Tek sad ovo vidim! Hvala ti na lijepim rijecima! I ja jesam mama, osim malom andelu, mama sam i veselom dvogodisnjaku koji je stvarno svjetlo mog zivotamaria elena 1984 prvotno napisa
nisam skužila da si već mama
e pa to je stvarno divno