Pozdrav dragi roditelji,

Pokušati ću ukratko opisati svoj slučaj jer je možda netko od vas prošao isto pa će me znati uputiti koje pretrage sada napraviti, eventualno na što paziti...

31.12.23 u večernjim satima primijetim smeđi iscjedak koji nestane za cca pola sata. Nikakvi bolovi niti drugi simptomi. Odem na hitnu i oni me upute na Petrovu, prethodno nazovem Petrovu,
kažem da sam u 18. tjednu trudnoće (18+2) i oni mi kažu da dođem ako primijetim svježu krv.
01.01.24, prilikom odlaska na WC, u sluzi primijetim sitan trag krvi i odemo u Petrovu. Na gaćicama ništa. Zaprime me u rađaonu i odmah nakon što su stavili speculum, krene krvarenje takvo
da se tri liječnika okupilo oko mene jer to teče kao da je netko pipu okrenuo. Šok kod mene i nevjerica kod doktora. Tu pretpostavljaju da se radi o placenta previa.
Ostajem do 02.01.24 u rađaoni i onda me sele na drugi odjel (u prizemlju) gdje nastavljam piti cordipin, utrogestan + eutyrox (zbog automine bolesti tj. Hashimota) i još mi uvode inekcije protiv zgrušnjavanja krvi jer moram konstantno ležati.
05.01. ulazim u 19.tjedan trudnoće.
Do 09.01.24 me više puta pregledavaju i ne mogu sa sigurnošću reći otkuda dolaze te ogromne količine krvi, odbacuje se pretpostvka o placenti previji i pretpostavljaju da se radi o hematomu,
decidualnom. Tamoponiraju me i na skoro 24 sata ti "potoci" prestaju teći da bi onda opet krenulo... Moja krvna slika je i dalje dobra bez obzira na te "potoke".
Već mi je tokom toga tjedna dano do znanja da su to premali gestacijski tjedni da bi dijete preživjelo, a ako se krvarenje nastavi da moj život počinje biti ugrožen.
Nažalost, ostvaruje se to što su rekli. 09.01-10.01. se počinjem rušiti svaki dan jer mi tlak užasno pada i krvna slika mi počinje biti sve gora i gora svaki dan.
11.01. mi daju i željezo ali to ništa ne pomaže, ja krvarim i krvarim...
12.01. uđem u 20.tjedan trudnoće, odlazim na zadnji pregled gdje skupa s njima donosim tešku odluku o prekidu trudnoće jer je moj život sve više ugrožen i niti ja niti moj maleni ne bi preživjeli da se dođe do tjedna kada se njega može spasiti.
Primam 5 inekcija za induciranje poroda i 13.01. rodim svoju ljubav, teškog 400 g i velikog 26 cm.

Na otpusnom pismu piše retroplacetarni hematom, ruptura na posteljici ali ostaje dijagnoza prijetećeg pobačaja.
PHD nalaz ništa ne otkriva.
Napravila sam testove na trombofiliju i čekam nalaze. Ovo mi je bila prva trudnoća, imam 36 godina. Inače se žene šalje da naprave te testove nakon 3 pobačaja ali zbog toga što ništa nije ukazivalo da bi se ovo moglo dogoditi te količinu i intezitet krvarenja koji se dogodio - ona me odmah poslala da to napravim.

Moj dečkić je bio potpuno zdrav, što je bilo jasno na svakom ultrazvuku i u svakom otkucaju njegovog malog srca i na PHD nalazu...u svakom udarcu njegovih rukica i nogica, koje sam osjećala ležeći slomljena u bolnici.
Teško mi je, tužna sam, ljuta, gnjevna... Osjećam se krivom jer sam živa, a on nije i to zbog "kvara" u meni, moje vlastito tijelo me izdalo...
Nova trudnoća me straši u istoj mjeri koliko me prva veselila i u kojoj sam bila pozitivna i niti nisam pomišljala na neke crne scenarije, a sada su mi samo oni u glavi.

Još nisam počela raditi, ima dana kada mislim da bi mogla i onda drugi dan mi je stalno u mislima, ne mogu ga izbaciti i ne funkcioniram, plačem i pitam se "zašto, zašto, zašto"...
ali odgovora nema...

Hvala vam što ste podijelile svoja iskustva i pročitale moje.