Stranica 1 od 11 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 546

Tema: Inducirani porod/pobacaj

  1. #1
    koksy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    5,491

    Početno Inducirani porod/pobacaj

    Htjela bi podjelit svoju pricu s vama i zanima me dali je jos netko prosao takvu grozotu i kako se nosi s tim.

    Dijagnosticirani su mi policisticni jajnici i svega 3 plodna dana u godini. Al ja sam zatrudnila od prve i prirodno. Nije bilo sretnije osobe od mene. Sklepali smo svadbu u 2 mjeseca, sve je bilo savrseno, nosila sam sina...
    Svega 3 dana poslje vjencanja, u 22. tjednu, ustanovili su da bebac zadrzava u sebi svu plodnu vodu tj. da upce nema razvijenu probavu, da su mu bubrezi vec otkazali i da najvjerovatnije nece prezivjet cijelu trudnocu. Ako i prezivi cijeli zivot ce bit na dijalizi i nikad nece moc kontrolirat mokrenje i stolicu. Jesam li imala izbora? Jesam li mogla to napravit svom djetetu?
    Rekli su da moram pobacit tj. rodit jer je preveliki za pobacaj.
    Stavljali su mi nekakav gel da se otvorim. To je izazivalo monstruozne bolove ali tako je to trebalo biti. To je trajalo 2 dana i dvije noci ali nisam se otvorila. Pa su me oni otvarali mehanicki, ali ni to nije bilo dovoljno, dobila sam 4 boce dripa ali nista....I tek onda, nakon puna 73 sata trudova, dali su mi neku injekciju od koje sam dobila takve trudove da sam bila uvjerena da cu umrijet od bolova. I rodila sam...

    Sad, nesto malo vise od mjesec dana kasnije, ja sam jos uvijek na istom mjestu, nemogu naprijed. Jos uvijek refleksno pomazim trbuh, ne spavam na trbuhu, ne pijem nikakve tablete....Ma sve one neke stvari koje normalne trudnice rade.
    I kako sad dalje? I kolko cekat da opet zatrudnim? Doktor kaze da mogu vrlo brzo i ja to zelim vise od iceg al kak se rijesit ove paranoje?

    Pomozite mi cure....

  2. #2

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    340

    Početno

    A joj... iskazivanje osjecaja pisanjem mi nikada nije islo od ruke pa cu vjerojatno i ovaj put ispasti nespretna...
    Ja sam dva puta bebicu izgubila u 8 tjednu i bila sam u potpunoj komi, ali ovo sto si ti prosla... mogu samo zamisliti kako ti je.

    Vjerojatno ti sve sada zvuci glupo ali istina je da vrijeme lijeci. Takodjer je istina da da bi mogla krenuti dalje moras si dati priliku i vremena da odtugujes ovo sto ste prosi. Zato placi, vristi, pisi...radi sve sto ce ti pomoci da to izbacis iz sebe. A onda krenite dalje jer iako ce ovaj dogadjaj uvijek biti dio vaseg zivota, sigurna sam da vas ceka jos puno ljepoga u zivotu.

  3. #3
    crvic avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    386

    Početno

    koksy, ja sam imala kratku trudnocu, trajala je samo 8 tjedana. bila sam u komi. mogu si zamisliti kako je tebi!
    kao sto je sanjam rekla, placi, vristi.... daj si vremena da istugujes svoj gubitak i sreca ce ti pokucati na vrata kada ces se najmanje nadati!
    zelim ti, vrlo brzo, novu, skolsku, trudnocu.

  4. #4
    pale avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    981

    Početno

    Koksy

  5. #5
    Vodenjak avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Postovi
    708

    Početno

    Koksy, mi smo izgubili bebu u 39+1. Indukcija kao kod tebe. Ispred sebe stomak 24 sata, maženje mrtve bebe, šok, nevjerica što je pošlo po zlu. Nismo se predali i odmah smo napravili pretrage. Mislim da će ti najbolji odgovor na pitanje kad pokušati ponovo i da li smiješ, biti ovo: izgubila sam prvog sina 26.01.2005., a rodila sam Marina 03.02.2006. Nesmijete izgubiti vjeru, nadu i što je najvažnije morate biti jedno uz drugo. Pusa, držite se...

  6. #6

    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    919

    Početno

    Koksy znaš i sama da onako buban nebi imao nikakav život (čak i da je preživio do poroda). Jednom ćeš maziti i ljubiti zdravu bebu i sve ovo će biti daleko iza tebe. Pokušaj misli okupirati nekim ljepšim stvarima (raditi nešto što voliš) a svoju tugu svakako podijeli s suprugom (sigurno će ti biti lakše.

  7. #7
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,967

    Početno

    Koksy...

    Tuga te neće nikad proći, možda će s vremenom bol biti manja...ali iskreno se nadam da ćeš uskoro imati svoju bebicu...

  8. #8
    Vishnja avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    ...gde Dunav ljubi nebo...
    Postovi
    1,976

    Početno

    koksy, . ne znam sta bih utesno mogla da ti kazem. cuvaj se, odtuguj i kad budes spremna, krenuces dalje po svoju bebicu.

  9. #9

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    OGULIN
    Postovi
    157

    Početno

    Koksy tako mi je žao kada pročitam ovako tužnu priču i neznam kako da ti opišem kako se tužno osječam.
    Ja ti samo mogu poslati puno dobrih vibra i hrabriti te da lagano s vremenom opet kreneš dalje i na novu bebu.
    Ovu trudnoću nikada nečeš zaboraviti i to je sasvim normalno i kako si osječala bebu i možda češ još dugo maziti trbuh ali misli i na to kako če nova beba i trudnoća unijeti radost i svijetlo i smijeh u tvoj život.
    Zato samo hrabro naprijed

  10. #10
    sanja74 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb - Trešnjevka
    Postovi
    1,578

    Početno

    Koksy,
    prije 3 tjedna smo doznali da našoj 9tj staroj bebi ne kuca srce.
    Od kiretaže se trudim "biti hrabra" i ponašati se kao da i nisam bila trudna.. al noću mi u san dolazi beba koju nikad nećemo imati.

    Ne mogu ni zamisliti koliko je tek tebi teško..
    Želim ti što prije zdrvaog i savršenog bebača.

  11. #11
    lidac2004

    Početno

    koksy, ja sam sve to prosla u 21-22 tjednu (prva trudnoca).
    sada imam prekrasnu curicu od godinu i pol i drugo dijete na putu.

    vjerujem mi, biti ce bolje, bol ce biti manja, samo si daj vremana .

    ako mislis da ovako ne mozes, probaj potraziti strucnu pomoc.
    a imas i nas ovdje .

  12. #12

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    1,276

    Početno

    koksy,

  13. #13

    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    rijeka
    Postovi
    13

    Početno

    draga koksy,

    znam kroz što prolaziš i mjesec dana je malo za tugovanje. i bol je neopisiva, i tuga, i misliš da si se isplakala, a onda suze same krenu i ne možeš ih zaustaviti...tuga je pregolema i vrijeme će ublažiti bol, ali ona neće nikad nestati.
    ove godine će se navršiti 4 godina kako sam prošla isto što i ti - izgubila sam blizance u 26 tjednu trudnoće. i bol rađanja a bez "nagrade" na kraju. i ne prođe dan da ne pomislim na njih, ali smogla sam snage, a želja za bebom je bila jača od straha.
    Danas imam prekrasnu djevojčicu. I u toj trudnoći bilo je problema (zastoj u rastu, mjesec dana u bolnici na promatranju) ali ja sam jednostavno znala da ce na kraju biti sve u redu.

    Želim ti puno sreće u sljedećoj trudnoći

  14. #14
    Snjeska avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    1,492

    Početno

    koksy žao mi je draga

    znam kako se osjećaš, i ja sam izgubila bebu u 32. tjednu

    šaljem ti puse i želje da druga trudnoća bude sasvim drugačija i da uskoro držiš svoje čedo u naručju

    Ogromnu pusu tješilicu ti šaljem!

  15. #15

    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,983

    Početno

    Koksy najdraza, proslo sam slicno sto i ti - odlucili smo prekinuti trudnocu (do koje smo dosli nakon 3 godine potpomognute oplodnje) u 21. tjednu. Nemam vise snage javno picati o nasem iskustvu ali sam tu za tebe ako ti mogu pomoci

  16. #16

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Postovi
    93

    Početno

    Koksy ....znam o ćemu pričaš

  17. #17
    frka20 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    265

    Početno

    Koksy,neizmjerno mi je žao..
    prije malo više od godnu dana izgubila sam blizanke u 35 tjednu....
    želim da sljedeća trudnoća bude sasvim drugačija od ove!!
    Šaljem puse .....budi hrabra....

  18. #18
    dorotea24 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,775

    Početno

    baš mi je žao
    i meni je prva trudnoća završila loše. isplači se, istuguj pa onda dalje

  19. #19
    snoopygirl avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    dalmacija
    Postovi
    1,201

    Početno

    draga drž se i nedaj se, ali nemoj se zatvarati u sebe, razgovaraj s nekim izbaci sve iz sebe, ja neznam kako ti je ali ti iz sveg srca želim sve najbolje u životu, vidiš da su cure uspjele

  20. #20
    yasmin avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb, Dubrava
    Postovi
    1,779

    Početno

    samo

  21. #21

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb - Wien
    Postovi
    1,171

    Početno

    I od mene

  22. #22
    koksy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    5,491

    Početno

    Puno vam hvala na porukama podrske, nekako mi je lakse pricat o tome s nekim ko zna kakav je poseban osjecaj nosit taj zivot u sebi. MM me nemoze shvatit iako se trudi ali mislim da on smatra da sam ja bolje nego sto jesam.

    Danas sam se narucila na psihoterapiju, mislim da mi to treba, jednostavno se nemogu sama nosit s tim.

  23. #23
    india avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    ZG
    Postovi
    383

    Početno

    draga koksy, drž' se.

  24. #24
    iva9 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    218

    Početno

    Znam kroz sta prolazis.I ja sam morala prekinuti trudnocu jer je beba imala malformacije zbog kojih nakon poroda nebi prezivjela.Do te trudnoce smo dosli nakon 3 godine potpomognutih oplodnja.I ja sam isla kod psihijatrice,ali mi nije odgovaralo pa sam prestala.Ja i moj predivni muz smo si sami najvise pomogli.Mislila sam da mi nikad nece biti lakse,sve mi je bilo kao u horor filmu,ali stvarno je istinito ono "vrijeme radi svoje".Tuga mi je u srcu,ali pomirila sam se sa gubitkom.Ako zelis koji put olaksati dusu tu sam.

  25. #25

    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Lokacija
    AT
    Postovi
    1,317

    Početno

    koksy

  26. #26
    sanja74 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb - Trešnjevka
    Postovi
    1,578

    Početno

    koksi

    i MM "preskače" temu.. on funkcionira na drugačiji način. meni je potreban razgovor da mi bude lakše, on ne može slušati o tome..

  27. #27
    buby avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,873

    Početno

    i

  28. #28
    Roza avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,721

    Početno

    Ne znam što bi ti rekla, jer je ovo zaista tragičan događaj. Drži se

  29. #29
    kikic avatar
    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    na moru
    Postovi
    1,163

    Početno

    Koksy, tako mi je žao, tužna priča..
    Ima nas puno koje smo izgubile svoje bebice ali doći će dan kad ćemo biti sretne i nasmijane, kad dođemo do cilja, do bebe.

  30. #30

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Sverige-Sarajevo
    Postovi
    251

    Početno

    Koksy, razumijem te

  31. #31

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,536

    Početno

    koksy draga, moja prva trudnoca je zavrsila induciranim porodom mrtvorodjenceta u 26. tjednu. provela sam 3 dana u radjaoni, vracali su me navecer u sobu, nisu mi davali jesti, treci dan je beba umrla, inducirali su me i gelom i nekakvim injekcijama od kojih sam strahovito povracala, tlak mi je bio pod oblacima, u jednom trenutku sam skoro zaplesala vjecnim lovistima... oporavljala sam se mjesecima, prvih mjesec dana nisam mogla hodati, izgubila sam u tjedan dana bolnice 11 kg (beba je bila oko pola kile, posteljica mala, malo plodne vode - da ne ispadne kao klasican porodjaj).

    ali,

    moja prva misao nakon kiretaze (posteljica je zaostala) je bila - koliko moram cekati da opet zatrudnim. nisam podnosila trudnice oko sebe, vrlo zivo pamtim grceviti plac kad je rodila moja sestricna (bile smo u istom terminu). nisam ja plakala od ljubomore jer je ona dobila dijete; srce me je boljelo jer ja nisam. od tada je proslo 5 godina, nema dana da se ne sjetim, ali vise ne placem i o tome pricam bez problema.

    al da se vratim na ono sto sam ti htjela napisati oko oporavka - sve sto sam u narednih 6 mjeseci radila bilo je za moje sljedece dijete, sadila sam cvijece, sivala goblene i pekla kolace, setala sama, izbjegavala ljude koji su me sucutno gledali. danas mislim da sam cak malo "otisla", cijelo to razdoblje bih stavila u 2 recenice. zatrudnila sam nakon 6 mjeseci, stroge kontrole, psihicki vrlo naporna trudnoca, normalan porod, zdravo dijete.

    danas imam dvoje djece.

    eto, pisem sve u jednom dahu, nadam se da te nisam ugnjavila. sretno!

  32. #32

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Postovi
    1,536

    Početno

    i da, sad vidim sto si napisala za muza - ja sam se u to vrijeme osjecala potpuno sama, izgubljena, jadna, raskomadana. ako pitas mog muza - on ce reci da sam bila sasvim ok. ni dan danas ne razumije. tesko mi je to objasniti, ali vjerujem da shvacas na sto mislim.

  33. #33

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    73

    Početno ..

    Tako mi je žao, suosjećam s tobom, iako je moj pobačaj ( u 6om tjednu )bio spontani i nisam htjela ići u bolnicu pouzdajući se da će priroda učiniti svoje, i nisam prošla grozne bolove kao ti i mnoge druge žene, onaj osjećaj praznine i dan danas pamtim i s vremena na vrijeme se javlja, kao neizmjerna tuga, jer se približava dan kad mi je trebao biti termin..Ali tako se toplo nadam veselju pogleda na sljedeći štapić i dvije crtice, i nadi da će drugi put biti bolje, da je ipak najvažnije svakoj mami da joj djetešce bude zdravo..Samo hrabro!

  34. #34

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    73

    Početno ..

    E da, htjedoh još reći, iako smo MM i ja sve prolazili skupa, puno razgovarali i imao je maksimalno razumijevanja, ipak je otišel porazgovarati s jednim frendom čija je žena isto imala sponatni pobačaj - i rekel mi je: Razmeš, potrebno mi je čuti mušku stranu nekoga tko je isto prošao, drukčije je nama muškarcima, mi nismo osjetili fizičku bol ali psihičku da, treba mi to slično razumijevanje..I oni prolaze takva iskustva jako teško, ali na svoj način..Samo nemojte prestati razgovarati..

  35. #35
    koksy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    5,491

    Početno

    Mislim da je problem u tome kaj on nezna kaj da mi veli i kak da me utjesi pa ga to jos vise pogada. A i on i svi oko mene navikli su na mene uvijek nasmijanu i brbljavu i sad, kad vecinom sutim, jer mi se jednostavno suti, niko nezna kak da se postavi pa rade to ignoriraju i prave se da je sve ok.
    Al meni nije ok, mogu svima glumit preko dana ali navecer, kad legnem u prazan krevet, jer mi muz radi na terenu i doma je samo vikendom, ne spavam, placem i razmisljam kaj bi bilo kad bi bilo.
    Najvise me muci kaj sam se uvijek znala nosti sa svakim problemom ma kakav on bio a sad se samo vrtim u krug i ne micem se s mjesta. Kad bi barem imala nekog za okrivit, nekog da mu golim rukama okrenem vratom i da mi bude lakse. Al nemam jer kazu doktori majka priroda je kriva. Jel zna netko di da je nadem pa da joj kicmu slomim?!
    A muci me i dosta ta zelja, neopisivo jaka zelja, da opet budem trudna. Neznam jel to zbog gubitka pa bi htjela nadomjestit to ili bi samo opet htjela onaj osjecaj blazenstva koji je stvarno najljepsi osjecaj na svijetu.
    A i muci me taj muzev posao, vidim ga dan i pol tjedno i to me ubija iz dana i dan sve vise. Kad je doma, zeli se samo odmorit i fizicki i psihicki pa ga ne zelim jos i ja zamarat a kad je na terenu nema smisla o takvim stvarim razgovarat preko telefona. I tak to, iz dana i dan, prokleti zacarani krug....

    Jos jednom vam puno hvala svima na porukama podrske, puno mi to znaci, pomogle ste mi i vise nego mislite.

  36. #36
    sanja74 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb - Trešnjevka
    Postovi
    1,578

    Početno

    koksy, i ti si nama pomogla.. (meni barem), da se dobrano (ponovo) isplačem i krenem korak dalje.

    ako možemo pomoći, tu smo..

  37. #37

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    73

    Početno ..

    Znam taj osjećaj i meni je muž radio na terenu,a viđali smo se jednom u 3 tjedna, pa taj osjećaj usamljenosti, još je gore, nekad sam bila i ljuta na njega iako nije kriv, nije on to odabrao već je morao, novce moraš nekako zaraditi a nekad nemaš izbora..I mene je mučilo to"zakaj se to baš nama moralo dogoditi",pa dal sam ovo krivo ili ono, dal sam trebala skroz prestati piti kavu ili ne voziti bicikl ili auto po neravnoj cesti ili se ne živcirati onoliko,ma tisuću pitanja samo sebi,nekad u ljutnji nametala svašta i mužu ali sve smo to SKUPA prebrodili..Nemoj glumiti, kako se osjećaš, tako imaš puno pravo odreagirati..Jedino tako će ti vrijeme donijeti svoje..Zatomljavanje osjećaja nikako ne koristi..

  38. #38

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    73

    Početno

    Da, i samo ti slobodno "zagnjavi" svog dragog i telefonski i rasplači se kad ti dođe, i pričaj mu kako se osjećaš, ako njemu nije stalo sada biti ti podrška kad ti je najteže, kaj da ti velim..Ma ne treba biti pesimist, samo se nemojte udaljiti..A i ja sam htjela OMAH ići na novu trudnoću, ali ginić je razumniji pa me odgovorio, treba dati tijelu odmora..

  39. #39
    Indi avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Postovi
    1,702

    Početno

    Draga koksy ono što si proživjela je doista bilo strašno. Ja iza sebe imam 2 spontana, a nakon prvog u 6.tjednu (što je ništa prema tvojih 22. i svega što si prošla) sam doživjela svojevrsni šok i proživljavala sam identične emocije, od toga da bih se već nekako po danu držali, pa do toga da kad bih navečer legla bih samo plakala...i isto kao i ti htjela sam odmah novu trudnoću, i gledano iz sadašnje perspektive bila sam opsjednuta time da ostanem trudna, i stalno sam gledala stomak jer nakon toga svaki menstrualni ciklus imala sam iste simptome kao što sam ih imala kad sam ostala trudna (prije trudnoće takve nisam imala nikad)...kako su mjeseci prolazili, lagano mi se kaos u glavi smirivao i plakala sam manje. Kako je ta trudnoća bila neplanirana, nismo odmah krenuli s daljnjim pokušajima. Ali ono što mi je doista pomoglo je san o bebi na dan kad je trebao biti termin ( par dana iza mog rođendana) koja mi je ležala u krilu i gledala me u oči (koje su bile narančaste) i mislima mi "govorila" da je vrijeme da je pustim, a onda se pretvorila u leptira i odletjela. Ne znam što i kako, ali nakon toga sam tek počela funkcionirati drugačije. Čak sam negdje bila pročitala da je dobro popričati s bebicom i reći joj da je se pušta, tako da sam ja i popričala i dala si vremena da se oprostim od nje...nakon toga mi je bilo doista neopisivo drugačije i više nisam o njoj razmišljala svaki tren.

    Oprosti na ovako dugom pisanju, ali htjedoh ti reći zapravo da u svemu tome nisi sam, i da nam to zapravo i ne bi bilo dano da to ne možemo izdržati, što ne znači da to ne trebamo otugovati i sebi dopustiti plač jer koliko god bili razumni i imali snage za samokontrolu emocije su nešto sasma drugo i one se trebaju pročistiti, a za to je najzdraviji upravo plač.
    Želim ti da izdržiš ovo razdoblje tvog života i da iz njega izađeš još jača nego ikad.



  40. #40

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    73

    Početno ..

    Da, nevjerojatno je koliko tih loših iskustava čovjek može pregorjeti..Vjeruj, vrijeme će napraviti svoje, meni je sad pola godine od tog nesretnog događaja, i lakše je zbilja, i tuga je daleko manja, a nada da će u novom pokušaju biti sve lijepo, sve veća.. Nakon pobačaja pospremila sam sve knjige,sve časopise kaj se tiču trudnoće,sve kaj bi me podsjećalo, a onda malo pomalo vraćaš se u normalu i čezneš za novim pokušajem, a sad već intenzivno kalkuliram " one dane" u mjesecu.. U srcu treba uvijek biti mjesta za pozitivu..A na Rodi je uvijek možemo naći!

  41. #41
    koksy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    5,491

    Početno

    Da, definitivno je Roda trenutno prava stvar!

    Jucer sam dobila PHD nalaz i pokusavala sam ga procitat bez razmisljanja da je to moja beba. Ali to je nemoguce, vratio se opet onaj jak osjecaj tuge i praznine, pogotovo nakon muzevog komentara "sav je bio deformiran". Slomilo me to skroz. Najgore je kaj me MM cesto optuzuje da namjerno gledam tude bebe i trudnice samo zato kaj se hocu deprimirat! Nije on los, dobar je covjek, al ponekad izlane bez razmisljanja i nije ni svjestan kolko me povrijedi.

    Htjela sam vas jos samo pitat, jel zna netko dobrog psihoterapeuta, da prima na uputnice i da je u zg?
    Kod ove moje se ceka mjesec dana za pregled.

  42. #42

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    73

    Početno

    Draga, ja sam iz Varaždina tako da ti tu nemrem pomoći ali želim se osvrnuti na izjavu tvog muža- upozori ga da je to vrlo ružno od njega govoriti takve nimalo primjerene opaske, razmem da svatko proživljava tugu na svoj način, ali opet ne mora povrijediti 2...Uostalom, svi se mi osvrćemo za bebama i trudnicama, pa to ne radimo iz mazohizma prema sebi..Gluposti..Mora poraditi malo na suptilnijem nastupu, napomeni mu koliko te to boli kad tako nekaj veli..Znam neke ljude koji neznaju za onu"prvo ispeci pa reci" i izvale nekaj neukusno i grubo makar su dobri ljudi i doslovce tako nisu mislili, stvar trenutka, afekta, i zbilja je tako, samo onda moraš biti dovoljno tolerantna ne uzeti to zaozbiljno..

  43. #43

    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    919

    Početno

    kokay moraš i ti njega shvatiti. On je na taj način tješio sebe - lakše je prihvatiti takav gubitak nego biti svjestan da si izgubio zdravu bebu iz nekog razloga. I on je daleko od tebe, svoju bol proživljava sam isto kao i ti i jako mu je teško kad ga tvoja tuga podsjeti na to. Nemate baš neki izbor možete to proživljavati zajedno ili svaki odvojeno (nekima više odgovara jedan model a drugima drugi). Ja sam isto tip koji sve drži u sebi i rijetko ću se požaliti.
    Pokušaj se prisiliti vrijeme koje provodite zajedno raditi stvari koje su vas prije jako veselile. Dozvoli si osmjeh jer on liječi sve rane.

    i samo hrabro - Bog će i tebi dati jedno samo možda još nije pravi trenutak.

  44. #44
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Žao mi je koksy, n mogu ni zamisliti kako ti je...
    Drži se i želim ti što prije novu trudnoću

  45. #45

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    275

    Početno

    Koksy, očekuješ previše od sebe - ODTUGUJ svoju bebicu, ne drži u sebi, plači ,vrišti, proklinji,moli (ako si vjernica), pričaj...moraš izbacivati iz sebe jer ti je to prijeko potrebno...potraži stručnu pomoć ako u njima vidiš pomoć, ali ne udaljujte se ti suprug - tragedija koja vas je zadesila mora vas još više povezati, nemojte dopustiti da se otuđite jer ste sad najpotrebniji jedno drugom. Reci mu sve šta te muči, izviči se, isplači - vrlo vjerojatno da će i njegove stege popustiti i da ćete se jedno drugom isplakati u zagrljaju jer on je jednostavno drukčiji (on drži u sebi, ali i njega boli u duši da ne može disati) - budite skupa...ja neću reći da vrijeme liječi sve - ja ću reći da ćeš vremenom to što ste doživjeli gledati malo drukčije, nema veće boli nego kad se izgubi dijete. Ona će uvijek biti vaša prva bebica, a ja ti želim da što skorije osjetiš drugo srdašce

  46. #46
    ninni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    386

    Početno

    Koksy, pretužna sam i nemam ti šta pametno reći šta drugi već nisu. drži se, želim ti svu sreću i snagu da se izvučeš iz depresije, da preboluješ svoju bol i kreneš dalje zajedno sa tvojim dragim kojem je sigurno jednako grozno ko i tebi ali to ne zna pokazat na pravi način.

  47. #47

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    BIH
    Postovi
    20

    Početno Re: Inducirani porod/pobacaj

    Citiraj koksy prvotno napisa
    Htjela bi podjelit svoju pricu s vama i zanima me dali je jos netko prosao takvu grozotu i kako se nosi s tim.

    Dijagnosticirani su mi policisticni jajnici i svega 3 plodna dana u godini. Al ja sam zatrudnila od prve i prirodno. Nije bilo sretnije osobe od mene. Sklepali smo svadbu u 2 mjeseca, sve je bilo savrseno, nosila sam sina...
    Svega 3 dana poslje vjencanja, u 22. tjednu, ustanovili su da bebac zadrzava u sebi svu plodnu vodu tj. da upce nema razvijenu probavu, da su mu bubrezi vec otkazali i da najvjerovatnije nece prezivjet cijelu trudnocu. Ako i prezivi cijeli zivot ce bit na dijalizi i nikad nece moc kontrolirat mokrenje i stolicu. Jesam li imala izbora? Jesam li mogla to napravit svom djetetu?
    Rekli su da moram pobacit tj. rodit jer je preveliki za pobacaj.
    Stavljali su mi nekakav gel da se otvorim. To je izazivalo monstruozne bolove ali tako je to trebalo biti. To je trajalo 2 dana i dvije noci ali nisam se otvorila. Pa su me oni otvarali mehanicki, ali ni to nije bilo dovoljno, dobila sam 4 boce dripa ali nista....I tek onda, nakon puna 73 sata trudova, dali su mi neku injekciju od koje sam dobila takve trudove da sam bila uvjerena da cu umrijet od bolova. I rodila sam...

    Sad, nesto malo vise od mjesec dana kasnije, ja sam jos uvijek na istom mjestu, nemogu naprijed. Jos uvijek refleksno pomazim trbuh, ne spavam na trbuhu, ne pijem nikakve tablete....Ma sve one neke stvari koje normalne trudnice rade.
    I kako sad dalje? I kolko cekat da opet zatrudnim? Doktor kaze da mogu vrlo brzo i ja to zelim vise od iceg al kak se rijesit ove paranoje?

    Postovana Koksy ,
    zao mi je zbog tvog slucaja, narocito sto sam prosla kroz sve to.. da ne pisem detalje ali eto ..
    To mi se desilo 30.09.2003. g. dvije godine nije mi palo napamet da ostanem u drugom stanju, smatrala sam da ce to biti robija za mene, a tako se ispostavilo. poslije 5 mjeseci pokusavanja, ostala sam u drugom stanju i panika je pocela. s tim se sada borim.. ali ide. Vazno je da ti osjetis pravi trenutak, ne obaziri se na druge trudnice i djecu, tebi je tako samo teze. Meni je i sada problem gledati tudju djecu, jer me je strah, ali valjda je to normalno. Samo naprijed i znaj da nisi jedina koja je kroz sve to prosla, ali sve treba gledati pozitivno.. Muskarcima je to teze shvatiti, ma koliko se trudili da nas razumiju, nista ne razumiju.. Mi smo prosle kroz sve to i samo mi znamo kako nam je bolno misliti i pricati o tome.
    Samo se opusti, testove potrebne odradi i polako.. Ja se samo nisam opustila, ostalo sam odradila.. Zelim ti puno srece i glavu gore..

    Pomozite mi cure....

  48. #48

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    BIH
    Postovi
    20

    Početno

    katastrofa kako sam napisala komentar, nadam se da cete uspijeti shvatiti..

  49. #49
    koksy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    5,491

    Početno

    Fascinira me kolko se dobrih i dragih zena i muskaraca naslo na ovom, istom mjestu. Svaki put kad citam vase odgovore, rasplacem se i poslje mi je puno bolje. Ustvari, i opcenito napredujem, pocela sam radit opet i sad malo vise razmisljam o drugim stvarima. Iako jos uvijek imam neopisivu zelju da budem opet sto prije trudna. Cak ovih dana imam i one neke simptome ali sigurna sam da su lazni.

    Vi ste mi svi jako velika podrska, zelim da to znate.

  50. #50

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    107

    Početno

    koksy strasno mi je zao zbog svega kroz sto si morala proci. Ovdje nas je puno imalo pobacaja, neki odmah na pocetku, neki u kasnijoj trudnoci. Ja sam prije 3 godine isto imala inducirani porod u 5. mjesecu trudnoce. Mojoj bebi je prestalo kucati srce najvjerojatnije zbog pada i udarca. Grozno je kad prolazis kroz pakao poroda znajuci da nista neces dobiti s tim, da ce izaci mrtvo stvorenje koje si vec toliko zavolio i koje ti vec znaci cise od icega... Bol zbog gubitka nikad nece nestati. Evo mene i sada srce steze kad se sjetim... Ali sve manje mislis na to, okupiras se drugim stvarima, dodje i nova trudnoca, posvetis se svome djetetu i ne mislis vise na to... Moj savjet ti je da to izbacis iz sebe, isplaces se dobro za sva vremena i okrenes novi list. Okupiras se drugim stvarima, a kroz 6 mjeseci kad rana zacijeli pokusas ponovo. Nova trudnoca je najlješse sto ce ti se dogoditi poslje toga. A sansa da se ponovi ista stvar je toliko malecka da jednostavno nema mjesta brizi. Drzi se. Lijepi pozdrav

Stranica 1 od 11 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •