Peterlin prvotno napisa
E, ja sam se našla ovdje gdje si smjestila Lili...Inače, pulinka, često me tako pogode tvoji postovi, ne znam zašto, ali ti stavovi prozivanja žuljaju me kao kamen u cipeli - pa kao i ti kažem - kome milo, kome krivo...
Ovako - moja djeca su išla u 10-satni redovni vrtićki program, stariji od 2,5 godine a mlađi od 13 mjeseci. Nismo imali izbora, a kad već nismo, ODLUČILI smo od vrtića i u suradnji s vrtićem uzeti najbolje za našu djecu. Mlađi je još išao i na cjelodnevni program stranog jezika (u vrtiću, ne u jaslicama) i ne kažem da je bilo idealno, ali bilo je zaista dobro.
U vrtićima su velike grupe. U vrtićima se djeca razbole, druga djeca ih ugrizu, dobiju kockom po čelu, padnu s ljuljačke... svašta im se dogodi. Kao i doma, uostalom.
Vrtić nam je bio produžetak dnevne sobe, godinama. Sudjelovali smo u svim radionicama, u školi (UNICEF) za roditelje - bila sam tamo u prvoj generaciji, na svim okupljanjima za Božić, Uskrs, kraj pedagoške godine... Nosili smo im neoblikovani materijal vrsta raznih, volontirali na izletima, odlascima u kazalište i slično (koliko se moglo, ne baš uvijek jer ipak smo zaposleni roditelji).
Uloga u životu djece do 18. godine - mhm, imam 13-godišnjaka i 14-godišnjaka koji su preživjeli i vrtić i 3 godine produženog boravka u školi i što? Ništa! Naše vrijeme je bilo naše vrijeme kad smo došli doma, svi zajedno. Da su djeca bila kod bake ili tete čuvalice, to ne bi promijenilo ništa, osim što bi vjerojatno imali manje kvalitetnu skrb. Ne zato što ih te osobe manje kvalitetno čuvaju, nego zato jer je to "samo čuvanje". Ne očekujem od tete čuvalice da dijete vode na kazališne predstave, a vrtić je to mogao i činio.
Djeca su odrasla u samopouzdane i zdrave mlade osobe. Zašto? Zato jer ukupno vrijeme koje provedemo s djecom nije isto što i kvalitetno vrijeme. Po Juulu i Greenspanu, ako baš hoćeš teoriju. Ja vjerujem da su moja djeca imala kvalitetnu skrb i odgoj u vrtiću. Moj stariji imao je tešku i dugotrajnu adaptaciju, ali da sam odustala (što nisam mogla, bez obzira na želje) vjerujem da mu ne bih učinila dobro. Ovako, njegova draga teta S. je odradila svoje. Dijete je i danas uredno zove za Božić i rođendan. Vjerujem da je to kvalitetno iskustvo.
A što smo učinili doma? Da prostiš, sve ostalo.
A da budem baš totalno i do kraja zločesta – zanimalo bi me gdje sebe vide posesivne matere kojima se život vrti oko djece do njihove 18. godine i dalje kad djeca odrastu i odu?