I to je u redu. Baš o tome govorim... svatko odlučuje što mu znači a što ne, ali nemojmo se uvjeravati da je trogodišnjak beba i da su pedijatri u krivu... ili da su neki trogodišnjaci bebe, a neki nisu...
 |
|||
|
|
|||
I to je u redu. Baš o tome govorim... svatko odlučuje što mu znači a što ne, ali nemojmo se uvjeravati da je trogodišnjak beba i da su pedijatri u krivu... ili da su neki trogodišnjaci bebe, a neki nisu...
joj casaOriginally Posted by casa
tvoja djeca nisu tvoja ni na koji način?
nekad mi se čini da se na ovom forumu od silnih uzvišenih misli ide u apsurd
Glupo sam napisala... Htjela sam reći da valjda nikad dosada u razgovoru nisam rekla rastu mi, jedu mi ili kakaju mi... A apsurda na forumu ima puuno.. pa i moja kaplja pomaže ga tkati...
oprosti ali ovo nije isto kao i ici u vrtic.
vec sam to spomenula, par puta.
i da, s time se slazem, dijete od 3g bi trebalo moci provesti par sati odvojeno od mame.
no i dalje cu tvrditi da u toj dobi u nasim uvjetima mislim da je za dijete zdraviji odnos 1 na 1 nego 1 na 22.
mislim da se s 4-5-6 mogu puno lakse nositi s tim odnosom 1 na 22. sto ne bude 22 vec brojka blize 30.
i vrticu definitivno to ne vidim kao plus, natrpanost grupe i 1 teta u njoj i mislim da mnoge kvalitete i dobre stvari iz vrtica ugusi ta brojk.
stoga, da slazem se s boldanim, no, ponavljam se, po ne znam koji put, to ne znaci nuzno vrtic.
(a ponavljam se jer nitko nije dao komentar na to).
Ako cemo pravo , beba = lutka.
malo dijete = novorodence, dojence , ...i dalje
ali meni zaista nije jasna ta silna potreba za dokazivanjem da trebaju biti samostalni i odvojeni od roditelja u ranoj dobi.
to dokazuje sto?
da ce biti sposobniji? Samostalniji? Sto?
nije li svako dijete razlicito? Nije li svaka obitelj razlicita?
postoje neke smjernice , ali su rastezljive.
vec sam puno puta rekla , kad se nesto mora-mora se.
kad se ne mora, tada se bira.
a furati neki princip, samo principa radi... Glupo i nepotrebno. Zivot je prekratak za takve -gluposti.
Ja uopće ne razumijem na kojem bi nivou svijesti moje dijete trebalo biti i kakvu vrstu povezanosti i potrebe bi trebalo imati ? Ozbiljno pitam, ne kužim kako bi to trebalo izgledati.
Enivej, svoje sam dijete upisala u vrtić s godinu i pol dana, ali tako je moralo biti. Ja sam morala ići raditi, i puno smo muke prošli dok se nije navikao. Drugo dijete će ostati samnom barem do treće godine (ako ono ne poželi drugačije), jer ću biti kući na porodiljnom. Ipak, obojica danas mogu bez mene, nikada se nisam ustručavala ostaviti ih nekome na čuvanje i otići na kavu, u kino, na stručno usavršavanje, itd. Nikada nisam željela biti samo mama, iako u toj ulozi uživam. Pretpostavljam da su se tako navikli biti i sa drugim ljudima, nisam im potrebna 24 sata dnevno. Nikada ih nisam prisiljavala da budu samostalni, ali sam svaki njihov zahtjev za samostalnošću ispunjavala i podržavala.
Ne smatram da dijete nužno mora ići u vrtić, ali smatram da bi mama trebala prepoznati i ostvariti djetetovu potrebu za drugim ljudima, kontaktima i drugačijim okruženjem.
pa naravno
ali stvarno ne mislim da itko ovdje izolira djecu i lišava ih socijalizacije u nekom vidu
casa, jesi li ti baš sigurna da struka (psiholozi) preporuča pohađanje vrtića u dobi od tri godine kao poželjno, kao normu kojoj treba težiti? Ja nikad to nisam čula.
Peterlin, pa isto tako neki imaju predrasude o ne odlasku u vrtić. To je normalno, svatko gleda iz svoje situacije i zato smatram da nema univerzalnog odgovora, ni univerzalne tvrdnje i diže mi se kosa na glavi kad netko napiše da je vrtić nužan za djecu, kao što bi se i tebi digla kosa kad bih ja napisala da je nužno da dijete čuva netko drugi, a nikako ne vrtić.
Svatko može reči - smatram da je za moje dijete bolje da ide u vrtić, ili bolje je da ga čuva čuvalica/baka, a i to ne možemo 100% znati. Znali bismo jedino kad bismo isto to dijete duplicirali i jedno bi išlo u vrtić, a drugo bi čuvala čuvalica. Tek tada bismo mogli točno tvrditi da je nešto bolje ili nije (ali za to određeno dijete, pod tim određenim uvjetima).
Nema općenite definicije - vrtić je nužan, ili ne vrtić je nužan.
Nisam to niti napisala, ali da se često djecu sputava i usporava na tom putu, mislim da jest. Mislim, daj samo pročitaj priče i zgode iz nesretnog parka. Mame koje sjede i puše su najveće nemajke na svijetu, djeca se malo počupaju, odmah se skače, itd. Ja stvarno nemam potrebu hodati za svojim djetetom u parku i igrati se s njime u pješčaniku, već ga pustim da se igra s drugom djecom, a ja sjedim i pušim (da, ta sam). A koliko smo puta ovdje čitali priče tipa "one mame što sjede i puše, a ja se igram sa svojim djetetom u pijesku)....
Pa onda izjave tipa "ja sam rodila dijete sebi, ne drugima", "šta će mi babe i tetke, djetetu treba mama", itd., nebrojeno puta napisane na ovom forumu.
Itd, primjera je na stotine, ali ne stignem pisati.
pošla sam od teorije da je vrtić djetetu nužan za razvoj socijalizacije
to sam toliko puta čula da mi je od toga zlo - kako svojoj djeci uskraćujem štošta neslanjem u vrtić
prva ću podržati da ima djece kojoj vrtić savršeno odgovara i to je odlično
ali mišljenje da je to univerzalna istina je apsolutno pogrešna
a još je više pogrešno kako napisa sirius, inzistiranje zbog principa usprkos nezadovoljstvu djeteta
oprosti, ali mislim da se nikad nisu spominjale mame koje sjede i puse dok se djeca fino i lijepo igraju.
ali da jesu, i ja cu ih spominjati dovijeka, ako ta djeca rade nered, ako razbijaju kante za smece, maltretiraju drugu djecu, rade, da prostis, sra*a, a ta mama i dalje sjedi i pusi, bilo da ne zna sta njeno dijete radi, bilo da ju nije briga.
i ja sam udaljena, ali to ne znaci cu ispustiti djecu iz vida. i da necu reagirati.
isto tako nije isto da li pustis dijete od godinu-dvije da samo trci po parku dok ti sjedis i pusis (a park nema ogradu, ima brdo (za tu dob) opasnih penjalica, velike neoprezne djece...) ili s djetetom 3+ kad je vec postalo sasvim spretno.
A kakve veze sad ima s usporavanjem djeteta, ako mama radi, a dijete je u vrtiću ili sa čuvalicom?
Ne usporava mama dijete s posla, ili?
Ako je mama takvog karaktera, sasvim je svejedno da li je dijete u vrtiću ili ne, jedino ako je 24 sata u vrtiću, pa ne dođe u kontakt s mamom.
I jedan primjer - često smo u parku od skoro pa rođenja i često dođu djeca iz vrtića i primjetila sam da vrtićka djeca stalno nešto prigovaraju - znači ne penji se ovako, nego onako, ne ljuljaj se ovako nego onako, ne penji se pasti ćeš, ne trči udariti ćeš se, ne smije se s te strane, nego s druge, nemoj ovo, nemoj ono, nemoj nešto deseto, jer ćeš se uprljati,...
Iliti imaju vrlo usmjeren način kako se što smije i ne odstupaju od toga. Meni je to čista posljedica neminovnog usmjeravanja u vrtiću, jer teta mora imati jasna pravila da bi opstala.
Smatram to negativnim aspektom u kontekstu te "samostalnosti" u parku.
Odmah da se ogradim, da ne bi netko pretpostavio, nije divljačko ponašanje, nego samo drugačiji način izvedbe iste stvari.
(A meni je bilo vrlo bitno da dijete razvija motoriku na razne načine, zbog slabije iste).
Last edited by Anemona; 27.02.2014 at 10:51.
Nisam rekla da dete mora imati potrebu za mamom u svakom trenutku. Niti mislim da bi to bilo zdravo.
Ali mislim da trogodišnjak nekad ima čistu želju, a nekad itekako potrebu za majkom.
I mislim da je za jednog trogodišnjaka recimo normalno da nakon nekoliko sati bez mame ima upravo potrebu za mamom, a ne čistu želju. Potrebu-ne zato što ima sa mamom neki odnos patološke vezanosti, nego potrebu zato što ima potrebu za ljubavlju i bliskošću (oni UNICEF-ovi stupovi koje je Zuska objasnila).
Takođe mislim da pre moja deca, koja su u mom okruženju stalno, imaju ili nemaju želju za mojim društvom-jer im je potreba za mojim društvom stalno zadovoljena. Time ne mislim da sam ja bolja mama, nego da su okolnosti mog i njihovog života prosto takve. A deca sa mnom u proseku provedu iznenađujuće malo vremena, tj. ili smo u društvu sa još nekim (i ja sedim na klupi u parku, samo ne pušim..), ili se igraju sami ako smo kod kuće, a ja radim nešto od kućnih obaveza. Niti veličam svoj stil života, niti ga smatram idealnim-ima on sasvim dovoljno mana koje ja itekako vidim, i sigurno još mnogo onih koje ne vidim. Ali moje loše mišljenje o vrtiću-isključivo jednom, konkretnom vrtiću-se zasniva na lošem iskustvu, ne na predrasudama.
Ja sam pitala za doživljaj sebe kao majke baš zbog tog isticanja vežbanja samostalnosti i samodovoljnosti deteta na svim nivoima. Tj. to meni zvuči kao sprovođenje nekog cilja koji je meni nejasan.
Ako je trogodišnje dete samodovoljno sebi, ako dete ima sa 3 godine pretežno samo želju, ali praktično više ne i potrebu za majkom, onda je to dete sa tri godine u svakom pogledu već samostalna, zrela jedinka koja je sposobna da se brine za sebe u životu. Sve što onda to dete treba jeste da dostigne potrebne centimetre i kilažu pa da se uvrsti među odrasle osobe. Sve što roditelj takvog trogodišnjaka treba da radi jeste da partnerski prati jedno takvo zrelo trogodišnje dete i da mu finansijama i logistikom osigura da dostigne pomenute centimetre i kilažu.
Meni je takva slika o trogodišnjaku jednako nerealni ekstrem kao i trogodišnjak-beba.
x, nije ovdje uopće u pitanju vrtić nego to da se trogodišnje dijete ne želi odvojiti od mame na 2-3 sata. Vjerujem da se valjda barem svi tu slažemo da bi trebalo "poticati" to odvajanje bar postupno. Na nama roditeljima je da dijete potičemo u tom smjeru, to je zdrav, normalan razvoj.
Slažem se s tobom oko zadnjeg dijela posta, nisam išla u detalje jer sam na poslu, pa hvatam slobodne trenutke da otprilike napišem što mislim.
Što se prvog dijela posta tiče, da, spominjale su se mame u negativnom kontekstu jer sjede i puše, jer se sređuju, pa čak čitam i neke komentare na Rodinoj fb stranici kako se neki živciraju jer roditelji stave dijete u krevetić da spava, zar bi cice trebale biti prvenstveno za partnera a ne za dijete, itd. Niz komentara koji, po meni (možda ja pogrešno čitam), sugeriraju samo jedno. Čim se mama u nekom dijelu odvoji od djeteta, i postavi sebe ili nekog drugog ispred djeteta, ta mama nije dovoljno dobra mama. E pa ja smatram da takav stav nije pogodan za osamostaljivanje i socijalizaciju djeteta.
I da opet neki ne bi tjerali mak na konac, mama prvenstveno treba biti mama i ne smije zapostavljati dijete radi svojih gušti, ali treba naći neku sredinu, način življenja koji će biti dobar za mamu, a poticajan za dijete.
rehab, možeš staviti 16 upitnika,ali ti sama napisala da se djecu sputava (s tim se itekako slažem) i da to vidiš u parku (i s tim se slažem, jer i ja to vidim u parku), ali ne vidim poveznicu sputavanja razvoja djeteta i vrtića.
Last edited by Anemona; 27.02.2014 at 11:16.
ajme cijelu stranicu nisam vidjela.
šta ja znam pulinka meni je to nekakvo banaliziranje ovako napisano.
koliko se ja sjećam tu se pisalo o razvijanju osjećaja samodostatnosti kod djeteta i smislu da se dijete dobro osjeća u svojoj koži, da je zadovoljno sobom, da voli sebe (i druge).Da ne treba žudit da se svidi svima (ne znam tko je točno to pisao, možda čak ti ili mayato) jer to nije realno, nitko se ne sviđa svima a ni nama se ne sviđaju svi. Znači raditi djetetu na samopouzdanju onaj casin primjer mi je bio super ako ti netko zlostavlja i maltretira dijete u školi nije jedini način tražit neku vrstu kazne za to drugo dijete nego poradit sa svojim djetetom na doživljaju samoga sebe i da razvije neke obrambene mehanizme u sebi. To se vezalo uz prezaštitnički nastrojene roditelje koji bi vidjeli kao način samo onu prvu opciju ili evetualno mijenjanje razreda ili čak škole.
tako nekako može ali ne mora biti i ovo povlačenje iz vrtića u koejm je dejtetu tih 3 sata bilo dobro, al joj je bilo teško podnijeti da nije sa mamom.
Mislim da je tu bio ključ mayatinog problema, al na to je casa već ukazala,(naravno to se zanemaruje nego se stalno priča vraća na nužnost ili ne vrtića, bezveze).
I moram dodati baš za rehab, voljela bih da se nekako razumijemo na ovoj temi, očito ja pišem jedno, a ti drugo, ali neka uđe u zapisnik, inače baš cijenim tvoje mišljenje i ne bih voljela da misliš da te podhebavam. Očito se krivo razumijemo.
U naših 6 godina vrtića nikad nije bilo ovakvih usmjeravanja ... upravo suprotno savjetovani samo da ne ograničavamo penjanje jer je dobro za razvoj ...
Moja iskustva sa takvim zabranama dolaze više od promatranja baka i teta čuvalica u parkovima ...
Naravno, ovo je moje iskustvo ... vjerojatno tj. sigurno ima i drugačijih pa ne želim generalizirati na taj način...
Last edited by ivano2; 27.02.2014 at 11:20.
A ja to u parku uglavnom vidim od baka i čuvalica: ne trči, past ćeš, uprljat ćeš se! ne penji se tamo! (po penjalici). I to često bude riječ o tro ili četverogodišnjacima. A onde dođe do toga da se 4-godišnjak ne može spustiti sa penjalice i zove tatu, a tata ga ukori da šta se ima upće tamo penjati, a riječ je o penjalici koju uredno savladavaju 1,5 godišnjaci kojima se to dopusti.
Slušam i baku kako svojoj 1,5 unuci (koju je s 15 mjeseci odviknula od pelena) kaže: ako se popišaš u gaće, dobit ćeš po guzi. ?!
A ima i drugih primjera, od roditelja koji na sat vremena ostave trogodišnjaka samog u parku i odu na kavu u kafić kod frendova koji uopće nije blizu parka, s tim da s jedne strane parka ide prometnica i park nije ograđen, do majke helikoptera koja isto ima trogodišnjaka koji mahnita po parku, a ona mu hrani ego "nisi ti kriv što si pao, kamen je zločest; ti jak i velik, to je samo tenisica zločesta i sl"; i naravno ne reagira kad joj sin lupi dijete koje se usudi približiti spravi koju on koristi.
Park je vječita inspiracija, veća od vrtića. Srećom, ima hrpa normalnih ljudi i fora djece pa je ipak nezamjenjiv. Zapravo, park nam je važan u socijalizaciji, kao i vrtić, kao i privatna druženja...sve ima svoje. Ali ne mislim da su djeca od 3 ili 4 godine koja ne idu u vrtić trajno zakinuta, sve to kasnije dođe na isto.
A hebi ga onda ivano2, nikako na zelenu granu.
A hebi ga onda ivano2, nikako na zelenu granu.a čuj nema univerzalne istine ... i krajnjeg pobjednika na ovoj (a i nizu drugih) tema ...
Naravno da dijete ima potrebu za ljubavlju i bliskošću, ali kad mene nema, moja djeca tu potrebu ispunjavaju sa tatom i rodbinom koja ih čuva, pa donekle i u vrtiću (koliko se teta stigne nasamo posvetiti). Kad sam ja tu, čine to i samnom. Naše su se životne karte posložile tako da smo im tata i ja najvažnije osobe u životu, ali im nismo nužni tijekom dana u smislu da će biti tužni i uplakani jer nas nema.
I još jednom naglašavam da kod nas nema nekog vježbanja samostalnosti i samodovoljnosti djeteta. Ali, čim djeca to požele, ja im pružam priliku za to. Ili, ako ja to poželim,a dijete to spremno prihvati, nastavljam s takvom praksom (npr. spavanje u odvojenoj sobi).
S ovim se slažem.
Ne razumijem kako je ovo u pitanju na ovoj temi? Nije uopće bilo govora o tome da postoji problem kad se dijete odvoji od mame?
Last edited by vertex; 27.02.2014 at 11:26.
Pa da, ni moji upitnici nisu podhebavanje, nego totalno ne razumijem tvoja pitanja, kao da ja pišem švedski,a ti odgovaraš na kineskom. Niti nijednom na ovoj temi nisam napisala da je vrtić nužan, nisam se postavila ni pro ni kontra vrtića, a ti opet nalaziš neke poveznice u mom postu s vrtićem
Ja se slažem da bi trebalo podsticati odvajanje.
Mišljenja su se razišla upravo oko načina i stepena podsticanja odvajanja.
Oni koji nemaju izbora, a imaju izrazito pozitivna iskustva sa vrtićem, su zagovornici apsolutne dobrobiti vrtića.
Oni sa nešto drugačijim iskustvima su zastupali liniju da nije svaki vrtić jednak niti odgovara svaki vrtić svakom detetu.
Ali i dalje ne znamo, niti bismo ikako mogli znati, da li je devojčica iz uvodnog posta bila nesrećna jer se odvaja od majke, ili jer se odvaja od majke u sredinu koja je iz bilo kog bezazlenog, a njoj bitnog razloga, čini užasno anksioznom.
Miša mu vertex
Zaključila sam da je casina teza možda ispravna jer ako je dijete bilo u vrtiću veselo i zaigrano, da je možda ipak bio problem samo odvajanje od majke a ne vrtić kao takav. vjerujem da bi njoj to teško palo i da je čuva teta čuvalica par sati (jer mama nije tu).
Ti si se samo nadovezala na pitanje koje sam ja postavila Lili, jer je ona često isticala kako joj je drago to što su joj deca samostalna na mnogim nivoima iznad proseka, i pripisivala za to zaslugu vrtiću. I ona i casa kažu da je njihov lični izbor i želja da im deca dostignu samostalnost i samodovoljnost što ranije, i bolje ranije nego kasnije. Što je meni na temi o trogodišnjacima malo prerano, tj. verovatno je sve stvar moje interpretacije pročitanog.
Zato sam ja bila radoznala-šta je motiv da dete bude iznadprosečno samostalno u tako ranom uzrastu, gledajući neki dugoročni plan života i majčinstva? Jer ja ne razumem motive žurbe, razumem želju da dete ne zaostaje, naravno, ali želja za ranim osamostaljivanjem je meni nerazumljiva, tim pre što nemam utisak da ovde iko žuri da se "reši" svoje dece što ranije. Nego mi je zvučalo nekako, kao neka priprema za borbu za opstanak-bolje da budu spremni pre nego kasnije.
Pa da, tata i baka nisu mama, zato i jesam zbunjena.
Mislim, tko će čuvati dijete od tri godine? Vrtić, dadilje, roditelji, bake...nije ni moja od četiri još bila s ekipom na ljetovanje pod šatorom.
Last edited by vertex; 27.02.2014 at 11:56.
ovo stalno i ja hoću pitati
Pa, ne znam gdje to piše, ali znam da je meni teta psihologinja kod koje sam bila sa svojim trećim koji je već spominjan na ovoj temi, rekla da psiholozi preporučuju izdvajanje djeteta iz obitelji i socijalizaciju s drugom djecom u dobi od tri godine na par sati dnevno. Žena mi se činila stručnom pa ju nisam pitala na kojoj strani to piše, jer imam povjerenja u psihologe. Nije bilo govora o vrtiću, ali već sam gore pisala većina ljudi nema za tetu čuvalicu koja istodobno čuva više djece iz različitih obitelji. A sad zašto mayato nije pronašla takvu čuvalicu nego vrtić ne znam.
I ako je dijete i bilo anksiozno od vrtića, ja problem ne bih rješavala ispisom iz vrtića. Jednako kao što strah od buba ne rješavam, deratizacijom kuće i okolice. Griješim li, jesam li prestroga, prekruta... o tome možemo raspravljati... A o tome da su bube manje strašne ili da je vrtić bolji, kvalitetniji s nasmijanijom tetom po meni nema smisla... Osim kao ne razgovaram s novim ministricama odgoja i obrazovanja... Naime, za pretpostaviti je da bi neko dijete bilo nesretno kad bi se teta više smijala, neko kad bi grupe bile manje, neko kad bi dolazile predstave...
ajme pulinka ja tek sad vidim da si skroz krivo interpretirala. Pa kako samo uspiješ doći do toga.
ja ama baš niakd nisam rekla a ni pomislila da
ti jednosatvno čitaš ono što želiš vidjet.Nez nam kako drugačije objasnit.
Ne smatram da su moja djeca samostalnija zbog vrtića nego kad bi pokazali potrebu da odarde neke stavri sami ja sam ih puštala nisam to uradila za njih. Bilo mi je bitno upravo suprotno da nauče npr. samo jesti prije vrtića da ne ostanu tamo gladni
ovo drugo nije moja želja, nego je dijete pokazalo potrebu za tim (priznajem da je ja ježim kad vidim da 4godišnjake hrane i obuvaju). Nemojmo činit djecu nesposobnijom nego što jesu.
Samodostatnost se ne razvija u vrtiću to raste u djetetu, svakome od nas,a što je veća razina iste djetetu je lakše u okruženju, općenito životu poslije, isto tako praktični razlozi. Što su bolji temelji, kuća će se teže urušiti.
i ovo treće, iako je život nekad borba, ja ga svojoj djeci ne predstavljam takvim, i ja imam još uvijek to veliko dijete u sebi (nadam se da ću ga ponijeti sa sobom na onaj svijet) meni je svijet kugla šarena (bez obzira na sve) i takvim ga poimaju i moja djeca. Ali da i učim kako se postaviti u nekim situacijama da ne daju da ih lako dirne nečiji pogled, riječ, ponašanje da to ih učim, to i smatram jednim od svojih uloga.
Uglavnom nikako ne razumijem tvoj način razmišljanja, bila je ona neka tema na filozofskom....
fali dio:
ajme pulinka ja tek sad vidim da si skroz krivo interpretirala. Pa kako samo uspiješ doći do toga.
ja ama baš niakd nisam rekla a ni pomislila da je zasluga vrtića to što su mi djeca samostalna.
ajme tipfelera...valjda se razumije, pišem s posla pa sma u gužvi.
A, nenene, Lili, nije ljubazno pozivati se na druge teme
Ja bi pričala u stvari identično kao lili, casa i ekipa da imam dvoje od ovo troje djece. I što se tiče vrtića, i samostalnosti i samodostatnosti.
Jednostavno ne bi znala da postoje neke druge stvari, drugačija djeca. A nisam sigurna ni bi li vjerovala kad bi mi roditelji pričali o njima.
Doduše, nekad ni sama sebi ne vjerujem u ono što vidim.
Last edited by trampolina; 27.02.2014 at 12:42.
trampolina dobra si, al ja najnormalnije prihvaćam da je za neku djecu bolja opcija od vrtića baka ili teta čuvalica (kad mama radi da ne bude zabune).
Al ne prihvaćam da se kad netko pita za mišljenje je li možda pogriješio pri donošenju svoje odluke, onima koji iskreno kažu da je možda pogriješila pritome iznoseći argumentirane stavove, samo što im se neki ne izbleje u facu. Odmah krenu buuu, vrtić zlo,...i to obično oni koji sami sa sobom nisu na čisto jesu li dobre odluke donijeli. Onaj tko je miran sa svojom odlukom kakva god bila, se ne uzrujava oko takvih stvari.
nisam ja nego očito ti, u ovoj temi ne vidim da sam igdje napisala da su MOJA djeca samostalna zahvaljujući vrtiću.A, nenene, Lili, nije ljubazno pozivati se na druge teme
Ako jesam, ajd pokaži mi
Iks iks iks
I od tuda nesporazumi. Zadnjih par stranica pisem isto sto i "druga" strana i dodajem al ne nuzno vrtic. Tek sad je "isplivalo" da i "druga" strana ne misli nuzno na vrtic.
Sto se penjalica i vrtica tice, obje ste u pravu. Vrtic potice i govori sta da u parku radimo s djecom, da ih se ne sputava, no u samom vrticu postoje puno strozija pravila ponasanja jer je odgovornost puno veca bas kao i nemogucnost pazenja na svu djecu u grupi.
To je pak moje iskustvo
Lili75, malo gledaš jednosmjerno, zar ne?
Zašto onda kad se pokrene tema vrtića, več se zna - ti, Peterlin i npr. rehab ćete skočiti za, naravno i moja prijateljica Svimbi, a npr. leonisa i ja ćemo skočiti protiv? I sad leonisa i ja skačemo protiv, zato jer nismo načisto sa svojim odlukama, a za tebe ta logika ne vrijedi?
:corava:
Last edited by leonisa; 27.02.2014 at 13:23.
ali sta fali da je baka cuva?
zasto to mora biti cuvalica?
meni je i baka netko drugi osim roditelja.
No, da zaključim (a onda brišem s ovog topica): mayato nas nije pitala za mišljenje
Da nas je pitala, učinila bi to PRIJE nego je donijela odluku i ispisala dijete. Ona je odlučila, ispisala dijete, a onda nas o tome obavijestila. Da ju je stvarno zanimalo naše mišljenje, redoslijed radnji bio bi drugačiji.
Dalje - naravno da će svaki roditelj učiniti ono što on sam smatra da je najbolje za njegovo dijete. I nikakav forum mene neće uvjeriti da vrtić nije bio dobar za moju djecu (jer bio je) niti Anemonu da je mogao biti dobar i za njezino dijete. To je normalno - niti imamo u vidu isti vrtić, niti imamo isto dijete, niti moramo imati isto mišljenje.
S druge strane, uvijek me čude ljudi koji propituju tuđe stavove na način na koji to radi pulinka,do te mjere da sam se zapitala nema li tu elemenata trolanja... (bez uvrede).
A sad odoh - ova tema je gubitak vremena.
e pa to je to.
jednostavno se ne slažemo.
odnosno, slažemo se oko svega, osim oko dobi djeteta.
da ne radim, iskreno, na pamet mi ne bi uopće palo upisivati trogodišnje dijete u vrtić, niti tražiti i plaćati tete čuvalice na par sati. ako tko uleti, bake, none, bilo tko - ok. ako ne, biti će sa mnom, taman posla da ne radim i da još plaćam čuvanje par sati jer su tako rekli psiholozi. u toj dobi meni je to suludo.
a kamoli jer je tako, paušalno, istresla pedagogica iz prvog posta.
i ne razumijem kako uopće možete opravdati njene riječi. i klišeje koje je izrekla, totalno bezvezne.
u stvari, znam zašto.
zato što se ne raspravlja o ovome, određenome problemu (osim case, čiji stav kužim) nego o nekim imaginarnim helikopter mamama, ovima od rehab, koje komentiraju na rodinom fejsu.
i njih imaš pred očima, a ne ovaj konkretan slučaj.
inače, nevezano, m je cijeli ovaj tjedan sa vrtićem u staroj sušici. u dvorcu. prvi put sama negdje, bez roditelja. having a time of her life
moja mala mrvica koja još uvijek spava s nama u krevetu. jedva progovori dvije riječi na telefon jer joj je pregenijalno i presuper i nema vremena.
al dobro, ne brinite, neću tvrditi da je za dječji razvoj nužno da do škole (ne prije ni kasnije) idu negdje tjedan dana (ne manje) sami, bez roditelja, da se osamostale.
šala mala. ne zamjerite. neću više. fali mi dete moje
peterlin, mislim da nisi fer.
mayato nas nije obavijestila, vec se preispitivala.
to nije isto.
i ne znaci da nije iz razlicitih iskustava, onih slicnih njoj a i dijametralno suprotnih, nesto naucila i slagala i dalje kockice u glavi.
znam da ja jesam. a vjerujem da nisam jedina. kao sto vjerujem da ima i onih koji nisu.
mayato nije tražila savjet oko ispisivanja iz vrtića, nego ju je uznemirilo ono što joj je rekla (po mom mišljenju zlonamjerna) pedagoginja.
Svašta, Peterlin. Pitala je za mišljenje jer ju je osoba od autoriteta poljuljala u sigurnosti da je učinila dobro.
mayato je lijepo i pristojno zahvalila na mišljenjima, i onima koji su je podržali i onima koji nisu, jer joj također daju jedan uvid iz drugog kuta.
A to što mi imamo potrebu nastaviti temu, naša je stvar. Isto tako, da ti ne želiš pisati ovdje, ne bi to radila, ne?
I uostalom, možemo li se barem držati činjenica, a ne izmišljati stvari tipa "buuu, vrtić je zlo"?
Posting Permissions
Reply With Quote
