Ispisali smo ju iz vrtića

[leonisa]

seni, jako lijepo napisano.

[cvijeta73]

seni, jako lijepo napisano.

x
jako lijepo.

[cvijeta73]

pa da, dobar si primjer izabrala. dojenje se podrazumijeva kao nužno. itekako. na ovom forumu. pa i po život nužno.
jel tako deaedi?

[Deaedi]

pa da, dobar si primjer izabrala. dojenje se podrazumijeva kao nužno. itekako. na ovom forumu. pa i po život nužno.
jel tako deaedi?

Neću zagristi (ovaj put )

[vertex]

[cvijeta73]

e da, casa, nisi mi odgovorila na pitanje
jel opravdavaš opaske stručnjaka koje bi dobili i ja i j da nisam lagala pri upisu u školu?
odnosno, čemu tako strog stav struke?
vrlo slično kao i u primjeru iz uvodnog posta.

[casa]

e da, casa, nisi mi odgovorila na pitanje
jel opravdavaš opaske stručnjaka koje bi dobili i ja i j da nisam lagala pri upisu u školu?
odnosno, čemu tako strog stav struke?
vrlo slično kao i u primjeru iz uvodnog posta.

Pa već sam rekla da pedagog ili psiholog koji bilošto kaže roditelju na način da se roditelj osjeća poljuljano i ugroženo ne radi dobro svoj posao, da je dio njegovog posla da ga roditelj koji sjedi pred njim čuje na ispravan način. I ozbiljno mislim da je jednako tako njihov posao na kulturan i suosjećajan način iznijeti roditelju i probleme koji po psihologu postoje u odnosu. Psiholog nije tu da bih se ja kao roditelj osjećala dobro, on je tu prvenstveno da štiti interes djeteta, pa ako on smatra da je ispisivanje iz vrtića ili zajedničko spavanje u određenoj dobi protivno interesima djeteta, dužan je to iznijeti roditelju. Može pružiti alternativna rješenja, propitati o pozadini nekog problema, ponuditi vlastitu pomoć i, naravno, konačnu odluku prepustiti roditelju(naravno uz uvjet da dijete nije zlostavljano). Ja sam recimo kad je dijete mijenjalo školu dobila opasku o l i r, i lijepo smireno ženi objasnila da sam svjesna okolnosti svoje odluke da svjesno nanosim štetu vlastitom djetetu na području izgovora radi dobiti na području samostalnosti i teta psihologinja mi rekla da ona i dalje misli da griješim. Ja rekla; Hvala Vam što brinete za moje dijete, ali moja odluka ostaje ista. I nikom ništa... Nisam se osjeala neugodno ni napadnuto i žena je baš lijepo udžbenički odradila svoj posao... Vjerojatno je kasnije s prijateljicama prokomentirala kako ima mama koje znaju da se djetetu može pomoći,pa neće li ga neće.. i mirna Bosna. Jednako tako sam s najmlađim sinom od psihologinje dobila niz korisnih opaski i savjeta, i hvala joj na tome. A ako je netko bezobrazan, ako se drži s visoka, onda je jednostavno nekulturan, pa bio psiholog, teta u dućanu ili doktor.

[sirius]

Pa već sam rekla da pedagog ili psiholog koji bilošto kaže roditelju na način da se roditelj osjeća poljuljano i ugroženo ne radi dobro svoj posao, da je dio njegovog posla da ga roditelj koji sjedi pred njim čuje na ispravan način. I ozbiljno mislim da je jednako tako njihov posao na kulturan i suosjećajan način iznijeti roditelju i probleme koji po psihologu postoje u odnosu. Psiholog nije tu da bih se ja kao roditelj osjećala dobro, on je tu prvenstveno da štiti interes djeteta, pa ako on smatra da je ispisivanje iz vrtića ili zajedničko spavanje u određenoj dobi protivno interesima djeteta, dužan je to iznijeti roditelju. Može pružiti alternativna rješenja, propitati o pozadini nekog problema, ponuditi vlastitu pomoć i, naravno, konačnu odluku prepustiti roditelju(naravno uz uvjet da dijete nije zlostavljano). Ja sam recimo kad je dijete mijenjalo školu dobila opasku o l i r, i lijepo smireno ženi objasnila da sam svjesna okolnosti svoje odluke da svjesno nanosim štetu vlastitom djetetu na području izgovora radi dobiti na području samostalnosti i teta psihologinja mi rekla da ona i dalje misli da griješim. Ja rekla; Hvala Vam što brinete za moje dijete, ali moja odluka ostaje ista. I nikom ništa... Nisam se osjeala neugodno ni napadnuto i žena je baš lijepo udžbenički odradila svoj posao... Vjerojatno je kasnije s prijateljicama prokomentirala kako ima mama koje znaju da se djetetu može pomoći,pa neće li ga neće.. i mirna Bosna. Jednako tako sam s najmlađim sinom od psihologinje dobila niz korisnih opaski i savjeta, i hvala joj na tome. A ako je netko bezobrazan, ako se drži s visoka, onda je jednostavno nekulturan, pa bio psiholog, teta u dućanu ili doktor.

Nisi u pravu. Kao sto ima drugih strucnjaka ima psihologa i " psihologa".
bas imam slucaj zajednickog spavanja, kad smo sa starijim sinom isli na timsku obradu zbog odgode skole, a ja sam dobila dijagnozu da sam roditelj koji ne zna postaviti granice i roditelj koji koristi zajednicko spavanje sa djetetom da se ne bi seksao sa partnerom. Da, tim rijecima je djecji psihijatar svoje misljenje napisao nakon 15 minuta razgovora.
samo ga je cinjenica da dijete NE spava samo ubola. Cinjenica da imam trbuh do zuba , i da se izgledno povremeno seksam sa partnerom nije.
i onda nakon dosta trazenja nasli smo drugog psihologa , koji nam je tocno objasnio u cemu je problem. I da nije da nisu nase granice jasne, nego dijete ima adhd i stalnu potrebu da rusi i ignorira SVAKU granicu.
a spavanje... Kada smo nasli novog psihologa vec je spavao sam, pa sam svejedno pitala da li je patologija zajednicko spavanje sa roditeljima. Ona je rekla , ma kakva patologija, to je potreba djece za sigurnoscu. Njihova unutarnja potreba , koja kod neke djece je dulje prisutna. Kod neke djece se povremeno pojavljuje i u starijoj dobi kod promjena ili stresnih dogadaja.
Ja isto mislim da pisholog treba stititi interese djeteta, ali tako da uputi i osnazi roditelja.
a ne da citira fraze i prognoze iz knjiga. Jer ima knjiga i knjiga. Psihologija nije matematika , to svi znamo.

[pulinka]

Seni, hvala . I ja mislim da je jako lepo napisano.
Jedino ne želim da dodam ništa novo onome što sam već napisala.

[casa]

Pa, sirius jesi i pročitala što sam napisala? Je li psiholog koji je na pregledu djeteta radi odgode upisa u školu pisao o seksualnim odnosima trudne žene kulturno i suosjećajno iznio problem, je li bio bezobrazan, je li se držao s visoka? Je li mu bilo stalno da ti predloži alternativna rješenja, da te ispita o pozadini problema, je li ponudio vlastitu pomoć i odluku prepustio tebi? Rekla bih da je on definitivno kategorija nekulturan... O zajedničkom spavanju ne bih, jer uistinu ne znam što tu struka kaže.
I pa valjda je jasno da osoba s iskustvom trostrukog majčinstva razumije da ne rade svi ljudi dobro svoj posao, neki jer ne znaju bolje, neki jer su nesposobni za bolje, neki jer ih baš briga... Ali ako ćemo raspravljati samo o njima, onda se isključujem iz rasprave...

[leonisa]

Pa, sirius jesi i pročitala što sam napisala? Je li psiholog koji je na pregledu djeteta radi odgode upisa u školu pisao o seksualnim odnosima trudne žene kulturno i suosjećajno iznio problem, je li bio bezobrazan, je li se držao s visoka? Je li mu bilo stalno da ti predloži alternativna rješenja, da te ispita o pozadini problema, je li ponudio vlastitu pomoć i odluku prepustio tebi? Rekla bih da je on definitivno kategorija nekulturan... O zajedničkom spavanju ne bih, jer uistinu ne znam što tu struka kaže.
I pa valjda je jasno da osoba s iskustvom trostrukog majčinstva razumije da ne rade svi ljudi dobro svoj posao, neki jer ne znaju bolje, neki jer su nesposobni za bolje, neki jer ih baš briga... Ali ako ćemo raspravljati samo o njima, onda se isključujem iz rasprave...

al i cvijeta i sirius ne pisu o kulturnom ophodjenju psihologa, ono se podrazumijeva, vec, kako je to cvijeta napisala, tvrd stav.
stav struke prema zajednickom spavanju, koji je zapravo, so las year.
ovaj zadnji siriusov psiholog je rekao nesto sasvim drugo i u skladu s "novijijm" ucenjima i shvacanjima.

jer nije (samo) pogresan pristup i u slicaju sisius i cvijete i mayato vec i njihovo "znanje".
to je isto ko s dojenjem. naletit ces na lijecnika koji ce ti vec s 12mj reci da trebas prestati dojiti i na onog koji ce ti reci i s 24 da je to sasvim ok, pozeljno i da nastavis dokle god vas dvoje to zelite.
tako je i pedagoga i pedagoga kao i psihologa i psihologa.
i ja samimala iskustva i s jednim i s drugim i nevjerojatna je razlika ne samo u stavu oko istog problema vec i pristupu.

[cvijeta73]

.. O zajedničkom spavanju ne bih, jer uistinu ne znam što tu struka kaže.
...

da te ispita o pozadini problema

casa, upravo kako je leo napisala.
kultura se podrazumijeva.
al ova rečenica mi nije jasna, odnosno oko nje se, čini mi se, cijelo vrijeme (barem ja) raspravljamo.
ti nemaš stav jer ne znaš što struka kaže.
ma, sori, al šta ima struka za reć o zajedničkom spavanju?
i o kakvim točno problemima pričamo?
nema problema.
samo zajedno spavamo.
di ti (struka) vidiš problem?
ok, da postoji problem, pa ajmo istraživati.
al - problema nema.
problem je - izmišljen.
uostalom, jedan psiholog u tome vidi krucijalan problem, patologiju čak. a drugi - ne vidi.
psihologija nije matematika.

stručnu pomoć i stručan savjet ću tražiti kada pomoć treba. kad postoji problem.
a zajedničko spavanje i ne odlazak u vrtić - nisu problemi. ne treba mi pomoć.

ok da roditeljski instinkt griješi. to mi je jasno.
al oslanjati se na stručnu pomoć za svaku glupariju, isto je pretjerivanje. oće ić u vrtić ili neće s tri godine. oće spavati sa mnom u krevetu ili neće s 9. oće dojiti do godinu ili tri godine.
kao što je seni napisala. lijepo je pa vrijedi ponoviti:

a kakvi ce to nacini biti, ovisi o meni, o mm-u, o curki, o interakciji i okolnostima.

ne o tome što struka kaže.
ponavljam - naravno, u slučaju da nema problema koje treba riješiti.

[Deaedi]

A na temu: imam osobno iskustvo sa curom koja je krenula u vrtić sa 4.5g, do tada ju je čuvala baka. Ona se stvarno već zaželjela djece, baka joj je već bila dosadna...naravno da smo išli u prak, igraonice, išla je i na engleski za klince, ali opet, ona je jedva čekala vrtić, je ga je doživljavala mjestom za igru. Park i povremena druženja nisu joj bila dovoljna, baš je tražila društvo djece u vrtiću. I iz tog razdoblja imam samo pozitivna iskustva s vrtićem.

Onda dolazi braco, baka starija, deda bolesniji... (ja imam pak predrasude prema tetama čuvalicama kao neki prema vrtićima ) I odluka da braco ide u vrtić sa 1g i 10 mj, temeljena na pozitivnim iskustvima sa sekom. Totalni fijasko...Veliki strah od odvajanja, odbijao je igru sa djecom, kontakt sa tetama...pa je baka opet uskočila, i repriza je uslijedila godinu dana kasnije...on i dalje ne voli vrtić, jedva ostaje tih 3h-4h ujutro, ali stvar je u tome da nemamo izbora - i rekla bi da se sve svodi na to - ako imaš izbora, onda možeš odustati od vrtića i smatrati da je za dijete bolje da je doma. Ako nemaš, onda pošalješ dijete u vrtić i prikloniš se argumentima one druge strane. Tako se i ja nadam da ipak ima neke koristi od vrtića, iako nije da sam baš vidjela neki napredak, ako usporedim seku (bakin odgoj) i bracu (vrtić), u toj dobi je seka bila intelektualno naprednija, ali je pak braco samostalniji u nekim fizičkim stvarima (pranje ruku, oblačenje i sl.). No, to su ipak dvije o osobe, tako da je tu utjecaj i karaktera, a ne samo vrtića.

[sirius]

Cvijeta, najgore od svega je u nasem slucaju bilo to sto je predstavnik struke rekao da je moje ponasanje krivo za problem koje moje dijete ima. Dosla sam zbog problema sa nedostatkom koncentracije i otpora prema obavezama, a struka je rekla da je to zbog toga sto ne postavljam granice i dijete ne spava samo.
ali on je imao ( i ima ) organski problem, adhd, i pratece probleme koji taj problem nosi : visoka senzibilnost, nisko samopouzdanje...
on je problem imao zbog organskog problema, ne zbog naseg stila roditeljstva.
nakon puno godina , sa odmakom , i pravom psiholoskom pomoci ( za nas , ne za njega , njemu ne treba),
on je minimalno frustriran predpubertetlija, samostalan u zivotu, puno manje u ucenju...
problem je tu, ali on nije utjecao na njegov socijalni i emocionalni razvoj, i to je jedino bitno.

[casa]

Kad sam govorila o kulturi ophođenja govorila sam o stručnosti jer po meni ako netko ne zna prezentirati problem koji on vidi roditelju na prikladan način, onda ga sigurno ni ne zna ni riješiti ni dijagnosticirati. Jednostavno, on nije dobar psiholog. Osnovvna postavka u psihologiji i pedagogiji je da netko dobro zna s ljudima, a kako da mi pomogne netkotko nakon fakulteta nije naučio razgovarati s različitima? On ne zna struku, i tu se slažem da je takav nastup prema roditelju posljedica vlastita neznanja.

[vertex]

Jes, cvijeta, to je to.

[casa]

Ma, gle imam ja stav o zajedničkom spavanju, samo što nemam stav o tome što bi stručnjaci trebali govoriti roditeljima čija djeca u određenoj dobi spavaju s njima jer ne znam smatra li se danas opet zdravim ili nezdravim zajedničko spavanje.
A o tome da struka ima strog stav, mislim samo jedno: pa u svakoj znanstvenoj disciplni ljudi jako ozbiljno razmatraju probleme koji se meni i ne čine prevelikima i imaju jako stroge poglede o pitanjima koja se meni ne čine prevelika.( Recimo upitajte jednog matematičara ili logičara što je to nula? pa ćete čuti koliko teorija, koliko pozadine, koliko argumenata, koliko dokaza, koliko istraživanja i koliko strasti može biti utkano u jedno obično Ništa
Je li struka uvijeku pravu? Nije, naravno, ljudi su mislil da je zemlja ravna, ali ne možemo zato relativizirati svaki strogi stav struke( jer kakav bi se znanstveno utemeljeni stav i moglo imati ako ne strogi... Ako naša spoznaja o određenem probčemu nije primjenjiva za sve subjekte istih varijabli, pa onda nije spoznaja, nego naklapanje, nepotvrđena pretpostavka, onda nije znanstvena... Onda za takvo mišljenje ne trebaš stručnjaka... Uz ogradu da je stručnjak dužan ove varijable uvesti u svoje mišljenje i zato je dužan ispitat pozadinu problema, tako naime saznaje varijable
I naravno, danas se puno više promišlja, pa i ide se psihologu pred upis u školu, a moja baka nije išla, pa se i pronalaze uvijek novi problemi, što stvarni, što nestvarni...

[pulinka]

Da, ali u svakoj naučnoj disciplini imaš i neke oblasti/probleme koji su trajno ili trenutno u fazi preispitivanja, tj. rasprava o pojmu nule je (pretpostavljam?) trajno otvorena, a neka pitanja možda imaju više od jednog "pravog" rešenja, ili bar trenutno nekoliko rešenja izgleda podjednako verovatno.
Pretpostavljam da je tako i sa psihologijom/pedagogijom. Postoje neusaglašene oblasti, ili oblasti u kojima su dva ili više gledišta podjednako verovatna. I svako odabire ono koje mu se više sviđa, ako je argumentacija podjednako jaka za oba gledišta.
Tako je, pretpostavljam, i sa zajedničkim spavanjem. Roditelju se iznosi ono gledište koje taj psiholog zastupa. I to možda na vrlo fin, taktičan i sugestivan način.
Ali se izostavlja podatak da je možda neko drugo rešenje podjednako verovatno, ili dobro, za dete. Što nije baš u redu, kao kada bi ti doktor u odgovoru izostavio neku od mogućnosti lečenja, samo iz nekih ličnih preferencija ili stavova.

[seni]

odnosno da budem preciznija, ja vjerujem u neke opüce smjernice i okvire. no ne bih uopce razbijala glavu o recimo zajednickom spavanju kao takvom, jer je ono samo po sebi neutralno. i ne mislim da o njemu mozes reci nesto tipa: samo do te i te godine, pod takvim i takvim okolnostima.

kada bi dijete ili familija (bolje receno kad jedan clan familije ima problem, cijela familija ima problem) imala problem, onda bih pod lupu stavila sve, bas sve, svaku interakciju, pojavu, ponasanje, odnos itd i procjenjivala je u tom specificnom odnosu.
i trudila bih se pronaci nekog poput juula . i ne bi bilo tabu tema. ni svetih krava.

[seni]

ja mislim da je poanta u tome da pametna struka u prinicipu moze reci samo nesto opcenito o zajednickom spavanju u smislu bondinga, itd.
a ako dijete/familija ima problem bilo koje vrste, onda mozes kao strucna osoba nakon razgovora, promatranja i slicno reci nesto o nacinima rjesavanja problema, a tada teoretski sve, odnosno svaka interakcija moze ukazivati na problem, te biti dio ili problema ili rjesenja. ili biti simptom problematike.

[leonisa]

pa neki iz struke se ne bi slozili da je ono neutralno, dapace, u tome bi vidjeli jos gori obrazac ponasanja od ispisivanja djeteta iz vrtica jer majka ne pusta dijete iz svog gnijezda, dijete se drzi za maminu skuknju, nije u stanju samo spavati, pa tako ni funkcionirati bez te suknje u drustvu bla bla bla...

ja bi taj tvoj post, s kojim se slazem, prosirila i na neke druge "problematicne" situacije, koje zapravo uopce nisu problematicne. i dodala bi da se ponekad vidi porblem gdje problema nema. i da je, mozebit, tako i u mayatinom slucaju.

[pulinka]

ajme pulinka ja tek sad vidim da si skroz krivo interpretirala. Pa kako samo uspiješ doći do toga.
ja ama baš niakd nisam rekla a ni pomislila da je zasluga vrtića to što su mi djeca samostalna.

Dakle, evo kako sam došla do zaključka da ti misliš da je samostalnost tvoje dece zasluga vrtića:

a moj stav za vrtić msilim da se na forumu zna (kao što znamo imena koja su na onoj drugo strani)

A pokretačica teme je ostavljala dijete na boravku u vrtiću samo 3 sata, pa to ni ne smatram "pravim" vrtićem, mišljenja sam da bi bilo dobro za dijete starije od 3 godine da boravi 3 sata odvojeno od mame. Tu ne govorim radi komoditeta majke nego radi dobra djetetu i učenja "odvajanja".

A osnova za ovo moje razmišljanje je već pojasnila casa pa da sad ne kopiram text, tko bi ga uostalom našao u ovom mnoštvu.

Pa, evo da ja kažem gdje dijete prosječne obitelji koje ima opciju ili biti s mamom kući ili ići u vrtić na tri sata dnevno profitira po meni:
1. uči biti bez mame, tate, bake i djeda
......
5. uči razvijati i rješavati sukobe.
..........
Može li ovo sve u nekoj grupi djece s mamom u parku? Ja mislim da ne može.

[rehab]

Potpisat ću Seni. Meni zajedničko spavanje, produženo dojenje i slično ama baš ništa ne predstavljaju sami po sebi. Ali, kad se to uklopi u širu sliku načina ophođenja prema djetetu od strane roditelja, onda tu dolazimo ili ne dolazimo do problema.

[leonisa]

a nespremnost djeteta za odlazak u vrtic s 3g samo po sebi predstavlja?
barem po pedagogici predstavlja.

cak i zajednicko spavanje, produzeno dojenje, nespremnost za vrtic s 3g ne znaci da postoji problem.
kao sto i odvojeno spavanje, nedojenje, spremnost na vrtic ne znaci da problema nema.
zato se jezim od tih pausalnih i ukalupljenih "dijagnoza".

[rehab]

a nespremnost djeteta za odlazak u vrtic s 3g samo po sebi predstavlja?
barem po pedagogici predstavlja.

Ne predstavlja, mogla si to staviti pod ono što sam napisala "i slično".
Ostatak posta si napisala isto što i ja.

[nela08]

Lijepo i argumentirano iznosite svoje stavove i j.gentle i casa i sasa.
Ja i jesam upisala M. u vrtić upravo iz razloga "socijalizacije" jer su mi prijatelji raznih profila i stručnosti savjetovali da je to najbolje vrijeme i da se ona mora na taj način socijalizirati.
M. je društveno, otvoreno i zaigrano dijete. Pozdravlja i odzdravlja tetama u dućanu, pristojna je i podosta civilizirana.
U parku, interakciji s drugom djecom i svojim malim rođacima, kao i onima većima od nje nikada nije bilo problema. Dijeli svoje igračke, osim npr. novog bicikla, što je i razumljivo.
U igraonici je super...baca se među drugu djecu.
Nije ovisna o meni, ne drži mis e za suknju. Kad ne zna nešto sama napraviti, npr. okrenuti bajk, ja joj riječima objasnim proceduru i ona to sama radi. ne dižem se i ne okrećem joj sama bicikl.
Ako padne, digne se sama.
Upisala sam ju u vrtić kao za njeno dobro.
Upravo iz razloga koje navode casa i j.gentle.
Nakon 2 dana adaptacije, 3. dan je ostala sam cijela 3 sata. i takosu protekla 2 tjedna. U igri i zadovoljstvu. Nakon toga kreće odbijanje. I ja se nosim s time upornim odvođenjem u vrtić, odlučnošću i nepopuštanjem. I ona ide u vrtić, nema bacanja, urlanja i histerije.
Ide- kao da ide na strijeljanja.
I ok, ja i dalje to prihvaćam kao fazu koja mora proći. Ide i 4 tjedan. Ona se sve više povlači u sebe, tiha je, tužna, utučena, potištena. bezvoljna, nema više igranja. Budi se po noći i vrišti.
Ok. Faza. Proći će.
Ide i 5.tjedan.
Moje dijete više nije moje već neko potpuno drugačije.
Ona ne izbacuje tugu iz sebe nego sjedi, prebire po svojim prstićima, gleda u pod i čeka da padne mrak.
Ja ju ispisujem.
Ok, da sam morala vjerovatno bih ju idalje forsala. Nisam morala pa sam ju ispisala.
Pedagogičine riječi bi možda netko nepristran shvatio pametnije od mene, "popustljive i neobjektivne" majke, kojoj je ona, plus svega rekla da se meni na faci vidi da sam ja tip roditelja koji će danas-suta za svaki školski problem okriviti učitelja, a ne svoje dijete. S time da se o njezinoj i stručnosti njenih "teta" nikada nije poveo razgovor i još sam joj se duboko ispričavala jer mi je strašno neugodno što dijete tako brzo ispisujem iz vrtića, na što je ona meni rekla:"Ah, pa imam ja dugu listu čekanja."
I tako, s obzirom da sam ja majka koja će danas-sutra svakog učitelja koji da lošiju ocjenu mom djetetu od one koju sam ja očekivala( umjesto da nju stisnem da bolje uči) razapeti i od školskog odbora i ministarstva prosvjete tražiti momentalni otkaz svakome tko u žvrljotinama male M. ne prepozna Picassa...uff...neznam kaj da velim...živi bili pa vidjeli

Nisam stigla dalje od ovoga citati, ali dovoljno mi je. Ovo je gotovo ništa reakcija moje starije, s tim sto je ona krenula sa trini pol godine i išla do pred tjedan dana kada sam ju ispisala! Sve ovo receno od strane te pedagoginjr sam si ja vratila po glavi. Dobivala razne savjete, pisala po forumu, u to vrijeme sam bila doma na komplikacijama pa nisam mogla/smjela za njom trčati po cijele dane, pa na.porodiljnom, pa je zbog raznih razloga vise bila doma nego u vrtiću. Ma baš smo muku mučili kako postupiti, bilo je boljih razdoblja, ali gotov nikada se nije veselila vrtiću, jedino bi procvala kada ide kuci, ali i ja onda nam je znala siziti, pa se povlačiti....ne znam, sada na kraju roditeljskog dopusta nakon godinu i pol mučenja djeteta i nas, doslovno mi je zao sto nisam to napravila ranije. Za malu selu nema mjesta u jaslicama pa smo našli tetu koja će obje čuvati kod kuće, a od rujna ce krenuti obje. Kako ce to ispasti nemam pojma, ali sada je tako. Ja mislim da si ti sada možeš predbacivati sto si i kako mogla ili trebala, ali vjerujem da je to najbolje, barem sa svojim.iskustvom, ja bi tako postupila.

[Step&Step]

Pozdrav,

Evo nakon duže vremena i dalje se određeni roditelji suočavaju s problemima vrtića.
Ovo je jedna od tabu tema u društvu gdje se ne govori o štetnostima vrtića. Tako nigdje ne možemo saznati da li su veće koristi ili štete od pohađanja vrtića za određenu djecu. Hoće li vrtić utjecati i u kojoj mjeri na to da će osoba u budućnosti imati stabilan brak, duga prijateljstva, poduzetnički duh, koliko će biti sretni općenito u životu... Tekstovi su uglavnom kako prilagoditi dijete. Kako prilagoditi dijete na što? Zašto nasilno djecu odvajati od roditelja? Svako dijete prije ili kasnije će odbaciti roditelja. U kojem trenu? Kada bude emocionalno zrelo i neće imati potrebu za roditeljem...

Nasilno odvajanje daje djetetu kakvu poruku? Kakva će to biti sutra osoba? Da li mi kao društvo imamo veću korist ili štetu od nasilnog odvajanja djece kada nisu spremni?
Živimo u kapitalizmu što bi značilo da danas moraju raditi oba roditelja da bi imali dovoljno za krov nad glavom i hranu. Svake godine mora biti rast profitabilnosti korporacija bilo to kroz veću prodaju ili smanjenja plaća i prava radnicima. Svake godine se mora prodati više lijekova, više hrane, više svega...

Često se spominje manipulacija djeteta nad roditeljem. Znači u vrtiću je super ali djeca luda manipuliraju da pobjegnu iz vrtića? Normalno je da plaću kada se nasilno odvajaju od roditelja? Tu je sve prije nego normalno...

Ako šutimo o ovom problemu kao i o puno njih koji su nam nametnuti zbog profita nećemo daleko dogurati. O školstvu da ne pričamo... Vidimo da nam školstvo nije normalno i zastarjelo prije dvadeset godina, ali svi i dalje guramo djecu u škole bez pobune protiv ovog sustava koji je star i djecu uči odgovarati na kvizove, a ne na prave životne situacije...

[Lili75]

Hoće li vrtić utjecati i u kojoj mjeri na to da će osoba u budućnosti imati stabilan brak, duga prijateljstva, poduzetnički duh, koliko će biti sretni općenito u životu...

MM i ja smo oboje išli u vrtić, imamoa stabilan brak, dugogodišnja prijateljstva a bome i muž mi je poduzetnik, ne bih rekla da i meni nedostaje poduzetničkog duha.
Nikad nismo imali ideje bijega iz vrtića nama je tamo bilo lijepo jedino nisma voljela spavati po danu kad sam bila starija, a to nisam htjela ni doma.

Djeca mi se i danas druže s prijateljima iz vrtića iako više ne žive u istim kvartovima a prošlo je dosta godina otkako idu u školu.

[Peterlin]

Pozdrav,

Evo nakon duže vremena i dalje se određeni roditelji suočavaju s problemima vrtića.
Ovo je jedna od tabu tema u društvu gdje se ne govori o štetnostima vrtića. Tako nigdje ne možemo saznati da li su veće koristi ili štete od pohađanja vrtića za određenu djecu. Hoće li vrtić utjecati i u kojoj mjeri na to da će osoba u budućnosti imati stabilan brak, duga prijateljstva, poduzetnički duh, koliko će biti sretni općenito u životu... Tekstovi su uglavnom kako prilagoditi dijete. Kako prilagoditi dijete na što? Zašto nasilno djecu odvajati od roditelja? Svako dijete prije ili kasnije će odbaciti roditelja. U kojem trenu? Kada bude emocionalno zrelo i neće imati potrebu za roditeljem...

Nasilno odvajanje daje djetetu kakvu poruku? Kakva će to biti sutra osoba? Da li mi kao društvo imamo veću korist ili štetu od nasilnog odvajanja djece kada nisu spremni?
Živimo u kapitalizmu što bi značilo da danas moraju raditi oba roditelja da bi imali dovoljno za krov nad glavom i hranu. Svake godine mora biti rast profitabilnosti korporacija bilo to kroz veću prodaju ili smanjenja plaća i prava radnicima. Svake godine se mora prodati više lijekova, više hrane, više svega...

Često se spominje manipulacija djeteta nad roditeljem. Znači u vrtiću je super ali djeca luda manipuliraju da pobjegnu iz vrtića? Normalno je da plaču kada se nasilno odvajaju od roditelja? Tu je sve prije nego normalno...

Ako šutimo o ovom problemu kao i o puno njih koji su nam nametnuti zbog profita nećemo daleko dogurati. O školstvu da ne pričamo... Vidimo da nam školstvo nije normalno i zastarjelo prije dvadeset godina, ali svi i dalje guramo djecu u škole bez pobune protiv ovog sustava koji je star i djecu uči odgovarati na kvizove, a ne na prave životne situacije...

Ja mogu potpisati Lili - mm i ja smo vrtićka djeca, imamo stabilan brak i sad već poodrasle sinove (studenti).

Što se tiče odluke o upisu u vrtić, roditelji najprije trebaju preispitati VLASTITE STAVOVE. Ako mislite da je vrtić loše rješenje, ono će upravo to i biti. S druge strane, ima djece koja se teško adaptiraju. Moj stariji sin imao je teškoće adaptacije, ali ih je uspješno prevladao zahvaljujući prekrasnoj odgajateljici, našoj dragoj teti S. S njom i danas održava vezu, čestita joj blagdane i povremeno se pohvali svojim uspjesima.

Iskreno - da sam odgajatelj, ne bih voljela imati ovakvog roditelja u grupi. U grupi se dobro snalaze djeca koja od doma imaju podršku i čiji roditelji smatraju da je djeci ondje dobro i da imaju što naučiti. Istina je da vrtić/škola/posao (sve životne situacije) imaju i svoje nedostatke, ali to je normalno. Nije idealno, ali je ok. Ružan mi je ovakav način nabacivanja blatom na rješenje (vrtićku skrb) koje je zaposlenim roditeljima bez baka servisa nužno da bi uopće mogli funkcionirati.

Prije odluke o upisu u vrtić, roditelji trebaju provjeriti konkretan vrtić u koji žele upisati dijete, ali prije toga moraju preispitati vlastiti stav o tome. Ako je negativan - ostanite što dalje od vrtića. Dapače, osoba koja misli da je ono što društvo pruža djetetu loše i premalo, treba razmisliti hoće li uopće imati djecu...

[Angie75]

Što se tiče odluke o upisu u vrtić, roditelji najprije trebaju preispitati VLASTITE STAVOVE. Ako mislite da je vrtić loše rješenje, ono će upravo to i biti.

Prije odluke o upisu u vrtić, roditelji trebaju provjeriti konkretan vrtić u koji žele upisati dijete, ali prije toga moraju preispitati vlastiti stav o tome. Ako je negativan - ostanite što dalje od vrtića.

Potpis. Djeca jako dobro pokupe naše vibre prema svemu oko nas.

[mitovski]

Pozdrav,

Evo nakon duže vremena i dalje se određeni roditelji suočavaju s problemima vrtića.
Ovo je jedna od tabu tema u društvu gdje se ne govori o štetnostima vrtića. Tako nigdje ne možemo saznati da li su veće koristi ili štete od pohađanja vrtića za određenu djecu. Hoće li vrtić utjecati i u kojoj mjeri na to da će osoba u budućnosti imati stabilan brak, duga prijateljstva, poduzetnički duh, koliko će biti sretni općenito u životu... Tekstovi su uglavnom kako prilagoditi dijete. Kako prilagoditi dijete na što? Zašto nasilno djecu odvajati od roditelja? Svako dijete prije ili kasnije će odbaciti roditelja. U kojem trenu? Kada bude emocionalno zrelo i neće imati potrebu za roditeljem...

Nasilno odvajanje daje djetetu kakvu poruku? Kakva će to biti sutra osoba? Da li mi kao društvo imamo veću korist ili štetu od nasilnog odvajanja djece kada nisu spremni?
Živimo u kapitalizmu što bi značilo da danas moraju raditi oba roditelja da bi imali dovoljno za krov nad glavom i hranu. Svake godine mora biti rast profitabilnosti korporacija bilo to kroz veću prodaju ili smanjenja plaća i prava radnicima. Svake godine se mora prodati više lijekova, više hrane, više svega...

Često se spominje manipulacija djeteta nad roditeljem. Znači u vrtiću je super ali djeca luda manipuliraju da pobjegnu iz vrtića? Normalno je da plaću kada se nasilno odvajaju od roditelja? Tu je sve prije nego normalno...

Ako šutimo o ovom problemu kao i o puno njih koji su nam nametnuti zbog profita nećemo daleko dogurati. O školstvu da ne pričamo... Vidimo da nam školstvo nije normalno i zastarjelo prije dvadeset godina, ali svi i dalje guramo djecu u škole bez pobune protiv ovog sustava koji je star i djecu uči odgovarati na kvizove, a ne na prave životne situacije...

Ja za naše društvo želim što više vrtića sa što većim brojem odgajateljica na djecu. Vrtića koji imaju više smjena kako bi roditelji mogli raditi i zarađivati za život i biti sretni što su im djeca adekvatno zbrinuta. Mnogo roditelja se ne odlučuje imati djecu ili drugo, treće djece i zbog nedostatka ovakve skrbi.

[spajalica]

zanimljivo.
ja u vrtic nisam isla, ali MM je.

Hoće li vrtić utjecati i u kojoj mjeri na to da će osoba u budućnosti imati stabilan brak, duga prijateljstva, poduzetnički duh, koliko će biti sretni općenito u životu

vrtic nikad nije volio i danas ga ne podnosi, iako su nasa djeca isla u isti godinama.
za sad imamo stabilan odnos/vezu/brak (preko 25 god.), ima prijatelja iz djetinstva, ima za moj pojam i porevise poduzetnickog duha, a mislim da je sretan u zivotu s postignutim.

Sin je sad u srednjoj skoli, jos uvijek je u kontaktu s vrtickim prijateljima, iako ih se vecina nakon vrtica odselila iz kvarta. ni njemu vritic nije bio najdrazi, ali ekipa mu je bila ocito jako draga , a ni teta se ne sjeca s nekom gorcinom.

[mitovski]

Po načinu pisanja i razmišljanja imam dojam kao da si friško rodila pa ti teško pada pomisao na odvajanje.

Moje dijete je bilo jedno od onih za koje je struka (psiholozi) rekla da bi najbolje bilo da ne ide u vrtić. Išla je i ispalo je najbolje moguće. Prekrasne tete, prekrasna prijateljstva i djece i roditelja. Vrtićka grupa za poželjeti. Više od pola grupe se i danas intenzivno druži. Mi smo s 10-tak roditelja postali bliski kućni prijatelji. Ona se danas s nostalgijom sjeća vrtića, često zna reći da bi se voljela vratiti. S obzirom da nam je vrtić blizu kuće i parka često navrate do ograde pozdraviti svoje tete . Nakon ovakvog iskustva s vrtićem, škola nam je svima bila šok jer učiteljica ni približno nema sluha kao tete, ali to je druga tema.

To je toliko individualno, ali stvarno ne mislim da većem broju djece vrtić ostavlja neke teške posljedice ukoliko nije bilo nekog traumatičnog iskustva u njemu.

[emily]

kakvo nasilno odvajanje djeteta od roditelja? pa nitko te puškom ne tjera da ga daš u vrtić
ako netko ima takav veliki otpor i loše/vrlo negativno mišljenje o vrtićima, sigurno će se potruditi naći neki drugi način kako zbrinuti dijete dok je na poslu ...

[Jelena]

Meni je najbolje kad me mali žica da dođem ranije po njega, pa se ja ubijem da dođem, a onda se on zalijepi za ogradu od vrtića i nastavi se igrati dalje s djecom, samo preko ograde. A ja stojim i čekam.

Ja mislim da je za obitelji s puno djece manje bitno da djeca idu u vrtić, pod uvjetom da se ima tko doma baviti s djecom. U dobi od 4 i više godina, djeci postane jako bitno da imaju društvo, ne može roditelj to nadomijestiti.

Kod nas u vrtiću su 2 tete ujutro na 15tak djece, ne moraju ni kuhati, ni spremati, ni slagati krevete, ni prati wc. Mogu se samo s djecom baviti. Popodne je samo jedna, ali je i manje djece.

[jelena.O]

2 tete na 15 klinaca? Kod nas je bilo 1(jedna) na 28

[Jelena]

2 tete na 15 klinaca? Kod nas je bilo 1(jedna) na 28

Zato je 500 kn skuplje. Ali je još uvijek puno jeftinije od tete čuvalice. Al istina, nešto više ih je upisano. Nikako 28. Potražiš u blizini što si možeš priuštiti i što ti najbolje odgovara.

[sunce moje malo]

Sad trenutno ne dolaze sva djeca u vrtić, vjerojatno su se roditelji snašli.
Kod nas ih je isto dnevno cca 15, ali ih je upisano skoro duplo više.

Poslano sa mog Mi 9T koristeći Tapatalk