mayato prvotno napisa
Lijepo i argumentirano iznosite svoje stavove i j.gentle i casa i sasa.
Ja i jesam upisala M. u vrtić upravo iz razloga "socijalizacije" jer su mi prijatelji raznih profila i stručnosti savjetovali da je to najbolje vrijeme i da se ona mora na taj način socijalizirati.
M. je društveno, otvoreno i zaigrano dijete. Pozdravlja i odzdravlja tetama u dućanu, pristojna je i podosta civilizirana.
U parku, interakciji s drugom djecom i svojim malim rođacima, kao i onima većima od nje nikada nije bilo problema. Dijeli svoje igračke, osim npr. novog bicikla, što je i razumljivo.
U igraonici je super...baca se među drugu djecu.
Nije ovisna o meni, ne drži mis e za suknju. Kad ne zna nešto sama napraviti, npr. okrenuti bajk, ja joj riječima objasnim proceduru i ona to sama radi. ne dižem se i ne okrećem joj sama bicikl.
Ako padne, digne se sama.
Upisala sam ju u vrtić kao za njeno dobro.
Upravo iz razloga koje navode casa i j.gentle.
Nakon 2 dana adaptacije, 3. dan je ostala sam cijela 3 sata. i takosu protekla 2 tjedna. U igri i zadovoljstvu. Nakon toga kreće odbijanje. I ja se nosim s time upornim odvođenjem u vrtić, odlučnošću i nepopuštanjem. I ona ide u vrtić, nema bacanja, urlanja i histerije.
Ide- kao da ide na strijeljanja.
I ok, ja i dalje to prihvaćam kao fazu koja mora proći. Ide i 4 tjedan. Ona se sve više povlači u sebe, tiha je, tužna, utučena, potištena. bezvoljna, nema više igranja. Budi se po noći i vrišti.
Ok. Faza. Proći će.
Ide i 5.tjedan.
Moje dijete više nije moje već neko potpuno drugačije.
Ona ne izbacuje tugu iz sebe nego sjedi, prebire po svojim prstićima, gleda u pod i čeka da padne mrak.
Ja ju ispisujem.
Ok, da sam morala vjerovatno bih ju idalje forsala. Nisam morala pa sam ju ispisala.
Pedagogičine riječi bi možda netko nepristran shvatio pametnije od mene, "popustljive i neobjektivne" majke, kojoj je ona, plus svega rekla da se meni na faci vidi da sam ja tip roditelja koji će danas-suta za svaki školski problem okriviti učitelja, a ne svoje dijete. S time da se o njezinoj i stručnosti njenih "teta" nikada nije poveo razgovor i još sam joj se duboko ispričavala jer mi je strašno neugodno što dijete tako brzo ispisujem iz vrtića, na što je ona meni rekla:"Ah, pa imam ja dugu listu čekanja."
I tako, s obzirom da sam ja majka koja će danas-sutra svakog učitelja koji da lošiju ocjenu mom djetetu od one koju sam ja očekivala( umjesto da nju stisnem da bolje uči) razapeti i od školskog odbora i ministarstva prosvjete tražiti momentalni otkaz svakome tko u žvrljotinama male M. ne prepozna Picassa...uff...neznam kaj da velim...živi bili pa vidjeli