moja sestra, za razliku od mene, a pristup i roditelji su bili isti, nije apsolutno nicim profitirala odlaskom u vrtic. provela je svaki dan sama u suzama placuci i cekajuci kad ce netko (stara, stari, ja nakon skole) doci po nju. organski je mrzila tu ustanovu, tu grupu, te ljude u njoj. doslovno je u tom vrticu prezivljavala i zivotarila.mama courage prvotno napisa
za razliku od mene koja sam plakala kad je vrtic zavrsio. koja sam obozavala tete i kojoj su tete bile i doma na rodjendanu. koja sam imala svoje drustvo, prvu ljubav, prve prijatelje i koja i dan danas ima predivne uspomene na taj period zivota.
btw mi smo imali vrlo cesto druzenja klinaca s kruzoka, po 5-6 i vise, do 10 djece na okupu, bilo u nekoj kuci/stanu bilo u prirodi. nije da su bas bila lisena socijalizacije, frustracija, borbe moci i nadmoci, djeljenja i oduzimanja.
i u globalu, moje misljenje je da dijete definitivno u vrticu profitira jedino ako mu se tako posloze zvijezde.
 |
|||
Odgovori s citatom