Možda krivo shvaćaš.
 |
|||
|
|
|||
Možda krivo shvaćaš.
vidis kako je to tricky jer isto to ja vidim, samo dijametralno suprotno.seni prvotno napisa
Casa i sasa, užitak vas je čitati.
Samo mislim, da većina kodira vaše pisanje na razini "pragmatičnih savjeta", a ne na razini odnosa i relacije među ljudima. Pa mi rasprava onako malo izgleda kao o juulu. Jedni o kompetenciji i oonom što je na pragmatičnih nivou teško obuhvatljivo, a drugi: a što ćemo sa čarapicama kad je vani -10.
i odnos koji sasa spominje, odnosno kako on funkcionira takodjer vidim zrcalno od onog kako ga vidis ti. dapace, ja ga vidim kao povrsnog kojeg se trpa u neke kalupe bez prevelikog promisljanja, dok drugu stranu vidim upravo suprotno, s puno promisljanja, razgovora samog sa sobom, drugima, edukacijom, tenzijom za usavrsavanjem samog sebe kao osobe, kao roditelja, te samog odnosa roditelj-dijete.
vidis koliko je sve obojano subjektivizmom, osobnim iskustvom i stavovima. ne samo kako pisemo vec i kako citamo.
Posljednje uređivanje od leonisa : 20.02.2014. at 10:55
Ono što moje dijete nije naučilo, a vidim da u vrtiću redovito rabe (našem). Ako te netko udari, udari ti njega.
Eto, tu sam promašila u odgoju i ozbiljno to mislim. Njegov odgovor je da on ne može udariti prijatelja, pa mu je "ok" da prijatelj udari njega, ali nije mu ok da on udari prijatelja, a ovi se šoraju nemilice.
Isto tako nisam ga naučila da neka djeca šikaniraju druge i da je to "ok". Nakon par mjeseci male škole zna i to.
Tetama je sve to ok, nisu smatrala potrebnim da se pletu u "dječja posla".
I opet potpisujem.
Čitam od početka temu, puno je toga napisano. Mislim da je prije par stranica rečeno ono što je bottom line: tko ima izbora - može razmišljati o tom izboru, tko nema - neće. I takav stav će i prenijeti (svjesno ili nesvjesno na dijete). Dijete će se ponijeti tim stavom i ili će znati da izbora nema ili će znati da izbora ima.
Ja sam išla u vrtić - ne sjećam se tog perioda niti kao nekog pozitivnog, niti kao negativnog. Bilo je svega - i suza i veselja. I moje dijete ide u vrtić od kad je napunio 11 mjeseci. Neke stvari mi se tamo ne sviđaju, ali drugog izbora nema. Osobno mislim da je profitirao u svom razvoju jer su s njim zadnjih godinu i pol radile stručne osobe, a usput su i jako drage tete.O prijateljima neću ni govoriti - polude kad se vide u parkiću poslije vrtića - kao da se nisu vidjeli 2 tjedna - pravo veselje!
Kao doprinos raspravi stavljam link koji se možda ne odnosi na vrtićku dob, ali vjerujem da se može preslikati: http://www.sigma.ba/wp-content/uploa...4/02/milic.jpg
I ja.
Moji su išli u vrtić godinama, pa svejedno to nisu naučili. Doduše, u vrtiću im nije baš ni trebalo, ali u školi bi im dobro došlo, pa opet ne bi oni... Moj stariji je znao reći "ali to njega boli ako ga ja udarim..." Tako da puno ovisi o djetetu. Moji su puno puta pobrali batine koje nisu uzvratili. Zadnji primjer - jučer popodne. I onda se pitam zašto moj E. danas nije želio ići na nastavu... Tako da - o vrtiću možemo odlučivati, a što djecu čeka u školi, to je drugi par opanaka.
ova rasprava se može unedogled nastaviti... na svu sreću imamo izbor, a ne obavezu, djeci ponuditi vrtić.
onaj tko nije uvjeren u dobrobit vrtića ili tko ima nedoumica i tisuću disklejmera, jednostavno to ne mora činiti. ne mora ni sebe ni dijete patiti.
tako lako. postoje tete čuvalice, bake, mame kod kuće, ponegdje i očevi koji preuzimaju ulogu cijelodnevne brige.
bujrum!
mayato, ono što ti je rekla psihologica - u jedno uho unutra, u drugo van. i gotovo.
Osvrnula bih se na ovo.
Meni je ravnateljica vrtića u jednome razgovoru rekla da u vrtiću ima manji broj iznimnih odgajatelja, ali i manjih broj odgajatelja koji svoj posao ne rade najbolje što mogu i znaju, ili jednostavno nisu za taj posao, dok je velika većina jenegdje u sredini i korektno obavlja svoj posao.
E sad, koliko je to "korektno" dovoljno nekim roditeljima, to je pitanje.
Znam dosta roditelja koji su imali djecu kod naših teta pa sam se raspitala, neki su roditelji imali samo riječi hvale za njih, neki ih nisu mogli prestati ogovarati. No, primjetila sam i da su to dvije "stilski" različite grupe roditelja.
Priznajem da su me neki komentari bili preplašili pa oči držim jako otvorene, o nekim stvarima sam tetama rekla mišljenje, neke stvari toleriram... Nisu idealan tip teta, ali čini mi se da se trude, da ih moje dijete voli i to mi je najvažnije.
Na jesen iz jaslica prelazi u vrtić i nadam se da ćemo upasti kod nekog iznimnog, lol.
A sad o temi topica, ne mislim da je otvaračica teme napravila neku kardinalnu grešku i ne mislim da će dijete biti nemoguće ponovo upisati. Znam mnogo djece koja nisu bila spremna za vrtić, odnosno za takvo okruženje, u nekome trenutku, dok kasnije jesu.
Mislim da je vrtić dobra stvar, ali ne nužno za svako dijete u svakoj dobi.
tete šta god da urade, nama neće odgovarati.
imali smo sličnu situaciju. mene je recimo oduševilo kad mi je mala rekla da ne može vratiti vršnjakinji jer da će ju to boljeti i da joj je ta pala prijateljica i da se to ne radi. (u biti se kasnije ispostavilo da je mala ipak imala neku dijagnozu) tu sam vidjela svoje dijete koje je razboritije i od same matere (koja joj je netom prije dala savjet da i ona nju zvekne)
Samo da dodam, pa jurim kod fizijatra.
Ono što ja tražim od stručne osobe je dobar sugovornik, dvosmjeran odnos i da nije nešto uklesamo u kamenu.
Tako vrlo cijenim našeg dr., jer ako moj dr. kaže da dijete treba npr. antibiotik, možemo o tome porazgovarati, pa on kaže da ustavri nije 100% siguran, pa ako ne želimo davati bezveze, čujemo se sutra, pa ćemo odlučiti.
Pa kad mi dr. s 1,5 g kaže da dijete treba na operaciju kožice, uvaži moje mišljenje da bih radije pričekala s obzirom da dijete nema urinoinfekte i vidjela kako će ići daljni razvoj, a operirati možemo uvijek,...
Ne volim kad je netko vrlo tvrd u svom poslu, ne daje kvalitetnu povratnu informaciju, ne želi saslušati i ne želi sugestije, ne želi pitanja, ne uvažava da mama ipak možda malčice više poznaje svoje dijete,... a to sam doživjela u vrtiću.
Osoba sam koja voli zanti što se događa i dobro i loše, a ako naiđem na zid bez povratnih informacija, bunim se svakim atomom.
Posljednje uređivanje od Anemona : 20.02.2014. at 11:06
Ma daj, pa ovo uopće nije istina. Meni je 90% onoga što rade tete moje djece sjajno.
Sad sam se sjetila jedne epizode kod mog sina i mene kao mlade majke.
mislim da je imao oko 3,5- 4 godine. Bio je u ustanovi od 2,5 godine.
pocela je nova vrticka hodina , i on je dobio novu tetu. Stara garda, stroga , ali pravedna.
ali on je vristao i otimao se svako jutro kad sam ga vodila u vrtic.
nisam znala u cemu je problem, nije niti teta , sin nije zelio reci.
i tako jedno jutro on je opet ocajno plakao i trgao se da ne zeli ici ( uvijek je imao vatren temperament).
meni je pukao film, stavila sam ga u auto i odvezla se sa njim na posao.
cijeli je dan proveo uz mene , i u nekom trenutku u danu rekao je sto ga muci.
nova teta je inzistirala da barem probaju hranu koja je za rucak. On je bio ( i danas je) ekstremno izbirljiv, i uzasno ga je uznemiravalo imati na tanjuru hranu koju ne zeli ( a o probanju da ne govorim).
Drugi dan sam sam razgovarala sa tetom i objasnila joj situaciju. Ona je zeljela samo dobro, ali nije sve za svako dijete.
nakon toga dana nije morao na tanjur stavljati hranu koju ne zeli , i nije vise imao otpor prema vrticu.
e, sad, netko bi rekao da cinim lose i dajem losu poruku . Ali nije svako dijete isto.
Ali sama cinjenica da se on otvorio i rekao sto ta tocno muci , kad sam ja popustila pritisak, meni je pokazatelj da sam dobro napravila.
pa nije bas tocno.
jedna od (4 trajne i godinu dana zamjene) teta reagirala je tako da je dijete koje je udarilo trazila da se ode udarenom djetetu ispricati sto ga je udarilo a udareno dijete je osnazila da udaracu kaze da ga ne udara i zbog cega da ga ne udara.
eto, po meni je to ok pristup.
u toj grupi nije bilo tuce. ako je netko nekog udario to je bila iznimka i u vecini slucaja slucajno.
dok je u drugoj grupi bila katastrofa. jedna mama je dosla dici paniku jer joj je dijete bilo iscipelareno.
tete se nisu petljale. vjerojatno nisu ni vidjele jer nisu bile u sobi.
Da ne pricam da ima vrtica i " vrtica".
stariji je promjenio dva. Jedan je bio ok, drugi srednja zalost.
Kcerkin je fenomenalan. Fantastican.
ali ona bez obzira na to povremeno cvili da zeli uzeti godisnji jer zna da sam kod kuce.
Posljednje uređivanje od sirius : 20.02.2014. at 11:16
pa meni to nije usporedivo. to što nisi taj dan ostavila dijete u vrtiću je imao za cilj da saznaš što mu je.
i ja sam svojoj stalno govorila da mora reći ili meni ili teti što joj se ne sviđa/ne odgovara u vrtiću... da tete ne znaju čitati misli, ali da su spremne pomoći, da se samo treba reći. tako je i moja imala neku stvar tipa kod juhe joj se uvijek doda još jedna šeflja i ona to ne može pojesti. i onda sam to rekla teti i sve bilo pet.
tebi. ali ne stiče se takav utisak kad se čitaju ovakve teme.
I ja imam jedan primjer pozitivnog raspleta situacije.
Drugu jasličku godinu dobila je nove tete, i svaki put kad bi bila jedna teta ujutro ona bi plakala. Skužila sam da je razlog što bi se teta odmah bacila na nju, a njoj je trebalo da sama u miru uđe unutra i pridruži se. Razgovarala sam s tetom, ona je prestala to raditi i uspjeli smo riješiti tu situaciju. A kako se to baš dešavalo pred roditeljski, onda je odmah na roditeljskom prezentirala tu situaciju kao suradnju roditelja i nje.
u jednakoj mjeri kao sto se iscitava da majka (roditzelj/i) klinca ne kuze, ne znaju i ne rade a i kad rade rade pogresno i da nema vrtica da bi djeca bila izgubljena i promasena.
a to nije istina. kao ni ono prvo o odgajateljima.
Nemamo svi iste utiske :D
Leo, ne razumijem sasvim koja je to jedna i koja je to druga strana?
Da li se to odnosi na raspravu o vrtiću pro i contra, ili na rasprave, sto nas vodi u nasem roditeljstvu?
To su dvije sasvim različite stvari.
Ja ne pričam o usavršavanju sebe kao osobe, niti je to poanta. A svi smo per se nesavršeni.
Moja replika na vrtić je objašnjana u 3 rečenice. I mislim da je vrlo jasna.
U raspravu o psihologinji i konkretnoj situaciji, mi nedostaje puno i previše uvida da bih išta rekla što bi mayato imalo koristilo.
Dakle sukus mog posta jest: ako imaš konkretni "problem" koji se tiče toga da ti je neka osoba koju nitko od nas na ovih 8 strana ne poznaje, rekla nešto o tvom roditeljstvu što te pogodilo u solarni plexus, da se tako izrazim, onda će ti pono više uvida i pomoći dati
A) reflektanje toga zašto te to pogodilo
B) reflektiranje svog roditeljstva
C) razmišljanje i promatranje djeteta, roditelja i interakcije iz raznih kuteva
Itd..
Naravno čovjek može birati i druge načine, kao npr.
A) razglabanje o vrtiću pro i contra
B) unsisono proglašavnje sto ili psihologinje ili mayato "bezveznom", krivom..you name it, bez da
osobu, situaciju, okolnosti, dijete, poznaješ.
E pa svatko bira, kako želi.
Ono sto je u priči subjektivno, priznajem to
Ne smatram ga nužnim, ne smatram ga štetnim, smatram ga u načelu jednom dobrom idejom i institucijom, čija provedba može biti i dobra i loša, a sve ostalo je individualna priča.
No topik nije otvoren na temo vrtić da i ne, nego na temu što je konkretno jedna stručna osoba rekla jednoj konkretnoj majci u konkretnoj situaciji. I to je majku konkretno jako pogodilo.
E pa ja konkretno nalazim meni osobno, naglašavam, meni osobno, sasinu ili casinu rečenicu o tome sto je to, sto definira odnose djece i roditelja, korisnijom kao polaziste o razmišljanju o konkretnom problemu koji mayato ima, nego općenito razglabanje o vrtić da ne, ili pljuvanje po osobama koje ne poznajemo.
No mayato tu ima 8 strana, pa će uzeti što želi i što joj treba.
a opet ja sa svojim iskustvom
moje dete se prilagodilo, ide sa veseljem u vrtić tako da bih ja mogla da kažem da nemamo negativna iskustva
ali ipak vrtić je pogazio sve moje osnovne moralne i druge principe kad pričamo o međuljudskim odnosima (kažem vrtić a ne jedna teta jer ih ima osam)
dakle ja učim zaustavi napadača, kaži šta ti smeta, požali se teti. teta kaže: to su vaša posla, rešite sami
ja učim pomozi prijatelju, drugarstvo bratstvo i jedinstvo, teta uči ko će prvi dobije bombonu
ja učim nije važno šta imaš, kako izgledaš, šta nosiš, teta kaže: pa kako ja da kaznim L(devojčica koja maltretira druge) kad je tako slatka
teta vodi u McDonalds samo decu koja su bila na zimovanju
moje dete se požali da je devojčice izbacuju iz društva jer "ima tamniju boju kože" teta kaže: igraj se sa dečacima
i to sve nije jedna teta nego njih osam
osam školovanih odgajatelja
a ja sam dala vrtiću šansu, dete mi je četvrta godina u vrtiću a nije morala da ide, imao je ko da je čuva
ja sam zapravo jako srećna što i pored 6 sati koje provodi u vrtiću vidim da kućni odgoj ima mnogo veću utisak
i ovo je zapravo bila dobra škola nama roditeljima u ispravljanju pogrešnog vrtićkog odgoja
ok, i veliki spas da ne moramo da seckamo, lepimo, crtamo, i budemo kreativni jer nismo i ne uživamo u takvim aktivnostima sa detetom
mnogo veći uticaj
Zuska, nadovezati ću se na tebe i pitati: ( vrlo sam politički nekorektna)
Koliko ima iznimnih roditelja?
Ovo ne pitam kao pro contra vrtić, ili a b strana u raspravi.
Pitam zato, da bi se zapitali u kojem svijetu se naša djeca rađaju i žive. ili su njihov i naš svijet dva različita svijeta?
seni, ali nisi sasvim korektna.
Odnosno, što i sama kažeš, referirala si se na onaj općeniti dio koji ti je zanimljiv i o kojem su pisale sasa i casa (i kad bi bio dio neke rasprave nevezane za ovu situaciju, većinski bih se i sama složila).
Ali pisale su one i o čarapicama na -10
casa je mišljenja da je mayato pogriješila što je malenu ispisala (iako ne fatalno), a sasa je dala da znanja da je vjerojatnije da je mayato kao izluđena majka potpuno krivo shvatila pedagoginju, nego da pedagoginja kao stručna osoba kaže nešto bezveze.
Tako da, oprosti, ali čarapice su tu i ne možeš se praviti da ih nema
vertex krivo me interpretiraš, ili sam se krivo izrazila, višestruko sam istakla da se ne referiram na mayato. nisam luda da bih se to usudila. ali sam rekla i iza toga stojim, da u praksi viđam puuuuno više roditelja bez uvida nego jako loših i ludih odgajatelja.
čime nisam oduzela mogućnost da je mayato iznimka.
seni me razveselila, jer imam osjećaj da me netko razumije. čemu težim od djetinjstva
Posljednje uređivanje od sasa : 20.02.2014. at 12:02
zapravo, točno je da je vjerojatnije. po statističkom modelu. kao što je vjerojatnije da će u siječnju biti -2, a ne +10. što ne znači da nikako ne može biti +10. moja procjena nije osobne, nego statističke naravi, i samim time lišavam se čarapica
Izgleda da ovdje svatko čita svoje.
Ja sam valjda pročitala samo mišljenje da je vrtić u dobi od tri godine ako ne nužan a onda barem jako poželjan u odvajanju djetetove osobe od majčine osobe. Valjda mi se odmah zamračilo u glavi pa ostale upise nisam ni percipirala
Hm, hm, vertex.
Imaš i ti donekle pravo, kad bolje razmislim. Ima čarapica na sve strane.
Ali, zaista ne htjedoh biti nekorektna, naprosto su mi je dojam njihovih postova ( e sad bih trebala detaljno pogledati sto vjerojatno necu, jer ne stignem) bio naprosto vise fokusiran na odnos roditelja i djece i to, da su razne intepretacije moguće, sto mislim da je bit.
I ja sam neke postove tako citala.Izgleda da ovdje svatko čita svoje.
Ja sam valjda pročitala samo mišljenje da je vrtić u dobi od tri godine ako ne nužan a onda barem jako poželjan u odvajanju djetetove osobe od majčine osobe. Valjda mi se odmah zamračilo u glavi pa ostale upise nisam ni percipirala
pa se i meni smrklo. :D
a ovo ću, izvini trampolina, baš iskoristiti u prilog svojoj tezi. čitamo i čujemo ono što nam treba. svi mi. no o našim obranama i uvidu i zrelosti ovisi koliko smo toga svjesni i koliko ćemo se udaljiti od realiteta. da se ne shvatimo krivo, ako nam je tema jako emocionalno obojena, onda su veće šanse da manje vidimo. a kad dodje do djece, to je stvarno često tako.Izgleda da ovdje svatko čita svoje.
Ja sam valjda pročitala samo mišljenje da je vrtić u dobi od tri godine ako ne nužan a onda barem jako poželjan u odvajanju djetetove osobe od majčine osobe. Valjda mi se odmah zamračilo u glavi pa ostale upise nisam ni percipirala
posebno bih podcrtala onaj dio o pedagogici i kako ju je mayato cula. ne znam zasto se tako nekritički nasrće bez da se razmotri da je mayato sa svojom emocionalnom upletenošću možda čula nešto što nije rečeno. kao i svi mi, ponekad se čuje baš ono što nam treba. meni je doista teško za povjerovati da je neki odgojni djelatnik koristio terminologiju propasti i delikvencije. ali vjerujem da je možda upućivao majku u ono što on misli da je za dijete dobro. ima majki/roditelja koje se teže/teško separiraju. i najgori savjet je da slušaju svoj instinkt.
sasa, meni je ovo teško shvatit kao da nije upućeno mayato. Ali ti vjerujem ako kažeš d se nisi najbolje izrazila, i ok, možda se ispreplelo općenito s pojedinačnim pa sam ja shvatila kako sam shvatila.
Sasa pusa,
Drago mi je da sam te razveselila
na kraju tog istog posta ponavljam da se ne referiram na mayato. da sam malo manje zen jutros pomislila bih da si zlurada. podcrtati ću još jednom da se nikada ne bih usudila procijenjivati njenu individualnu situaciju. to sam više puta naglasila i više se puta ogradila.
ovim sam postom otvarala novu perspektivu nakon napada na pedagoginju, ne kao jedinu moguću nego kao vjerovatnu perspektivu.
Pa, evo, ovo je napokon post na koji imam osjeaj da mogu odgovoriti, tako da se razumije da drugačije gledamo ne samo na vrtić nego na svijet. Mislim po stoti put da vrtić nije nužan ali je krasna prilika. Ja, da sam imala takvo iskustvo s vrtiem, smatrala bih da su tete dovoljno pozitivne i otvorene ličnosti, koje dopuštaju da djeca sama uređuju svoje međusobne odnose, da ih smatraju juulovski komeptentnima i da nisu vanjski autoritarne prema cijeloj skupini djece, već da dopuštaju da se grupna dinamika odvija onako kako grupa želi. Ovo sve pod pretpostavkom da nije bilo fizičkog zlostavljanja među djecom... a ako su se ponekad i potukli, pa nije li najprirodnije da s mladunčad bori... Ja to ne bih doživjela kao poticanje čovjek je čovjeku vuk stava, nego kao poticanje stava svatko je kovač svoje sreće... Nismo svi uvijek racionalni ni sretni ni jaki, i u redu je da je tako. To ne treba mijenjati...
To sa carapicama je meni fora.seni, ali nisi sasvim korektna.
Odnosno, što i sama kažeš, referirala si se na onaj općeniti dio koji ti je zanimljiv i o kojem su pisale sasa i casa (i kad bi bio dio neke rasprave nevezane za ovu situaciju, većinski bih se i sama složila).
Ali pisale su one i o čarapicama na -10
casa je mišljenja da je mayato pogriješila što je malenu ispisala (iako ne fatalno), a sasa je dala da znanja da je vjerojatnije da je mayato kao izluđena majka potpuno krivo shvatila pedagoginju, nego da pedagoginja kao stručna osoba kaže nešto bezveze.
Tako da, oprosti, ali čarapice su tu i ne možeš se praviti da ih nema
imam tetu koja zivi vani , ali joj je E. jako draga.
pa je porucila mojoj mami i mojoj baki da bih joj trebala oblaciti carapice .
jer vidjela je ona na slikama , da ih nema . A slike su kraj dvorisnog bazena na + 35C.
i nema veze sto sam sa njom do tada bila na raznim hospitalizacijama, nema veze sto joj doziram lijekove na dnevnoj bazi , nema veze sto joj krv vadim kod kuce od njezinih mjesec i pol...
zena vidi da jadno dijete nema carapice ! Pa valjda matera ne skrbi adekvatno.
sasa, ipak te zen nije spriječio da napišeš da sam zlurada. Delarativno i stvarno se ne moraju podudarati
Moram prosto prestati...Za ovakvu vrstu aktivnosti teško da je potrebna diploma odgajatelja.
Tako su nas čuvale i naše babe. Radimo šta hoćemo dok neko ne zaciči prejako...
je, al moja/nasa je da je statisticki vjerojatno da ce u zagrebu u sijecnju biti -2, prije nego +10 ali isto tako da ce u portugalu biti +10 prije nego -2. a bome i u tijuani +30 prije nego -ista.zapravo, točno je da je vjerojatnije. po statističkom modelu. kao što je vjerojatnije da će u siječnju biti -2, a ne +10. što ne znači da nikako ne može biti +10. moja procjena nije osobne, nego statističke naravi, i samim time lišavam se čarapica
ne uzimamo svoj grad za mjerilo svijeta, vec uvidjamo da vremenska prognoza ovisi o podneblju, da svaki grad ima svoju (mikro) klimu. procjena nije osobne, nego statisticke naravi i samim time lisena carapica
Mene je ova tema dovela do toga da se zapitam o svojim roditeljskim kvalitetama.
Mojoj djeci je vrtić obavezan od 1. godine i nemam drugog izbora.
Nikad nisam s njima raspravljala o pravilima koja vladaju u vrtiću (kasnije u školi).
Stvari su uvijek bile postavljene tako da je u vrtiću/školi teta/učiteljica(ili profesor) šef i određuje pravila.
Doma se sluša roditelje, kod bake se sluša baku u vrtiću se sluša tetu. I amen.
Ne mora ti uvijek pasati pravilo koje je nametnuto, ali u kolektivu se poštuju pravila...
Ako je pravilo ekstremno glupo, razgovarala bih o njemu s tetom/učiteljicom/profesorom, ali nisam to nikad davala djeci do znanja, niti sam se svrstavala na njihovu stranu.
Ovom najstarijem otkad je u srednjoj školi znam dati za pravo i potvrditi da mislim da je on u pravu, ali da u životu ne prolazi sve čak ni kad si u pravu.
To je vjerojatno posljedica toga jer sam i ja odgajana na isti način, nikad se moji nisu zauzimali za mene kontra autoriteta.
Bila sam ekstremni buntovnik pa sam se ja sama zauzimala za sebe oduvijek. No trebalo mi je dosta godina da shvatim da ću velikom galamom malo postići.
I da postoje samo neke situacije u kojima je potrebno i opravdano trošiti živce i energiju na suprotstavljanje.
I sad se pitam da li sam ja ona druga krajnost prezaštitničke majke? Jesam li totalno nezaštitnička majka?
Casa, baš me zaintrigirao ovaj tvoj zadnji post. Sviđa mi se tvoj način razmišljanja.
Da li ti je psihologija struka? Nadam se da nije preintimno pitanje
Gita, mislim da si vro konzekventna majka. A vjeruj mi to je prilično puno.
I vrlo si jasna. I to je prilično puno.
U vrtićima koji funkcioniraju po ovom casinom sustavu obično i dođe do fizičkog zlostavljanja. I do formiranja klika, isključivanja i sličnog.
A bit će da jesam
Ali nakon 8 strana teme o ispisu iz vrtića, mogućim posljedicama i samom doživljaju vrtića od strane roditelja (i djece), dođe mi da se zapitam jel samnom nešto ne valja kad meni 90% stvari ovdje spomenutih nije ni palo na pamet.
Ajme, koliko tema na ovoj temi, a ja nemam vremena
X ... evo da ne budeš usamljena ... sad smo 2A bit će da jesam
Ali nakon 8 strana teme o ispisu iz vrtića, mogućim posljedicama i samom doživljaju vrtića od strane roditelja (i djece), dođe mi da se zapitam jel samnom nešto ne valja kad meni 90% stvari ovdje spomenutih nije ni palo na pamet.
ali ako nemas izbora ni ne razmisljas. cemu?A bit će da jesam
Ali nakon 8 strana teme o ispisu iz vrtića, mogućim posljedicama i samom doživljaju vrtića od strane roditelja (i djece), dođe mi da se zapitam jel samnom nešto ne valja kad meni 90% stvari ovdje spomenutih nije ni palo na pamet.
barem ja.
ne dovodim se u tu mazohisticku situaciju jer i onako nemam izbora, pa cemu.
kad je mala hospitalizirana s tek navrsenih 3 radi operacije svih 3 krajnika jer se po noci gusila, nisam razmisljala pro i contra mogucih posljedica na njen psihicki i emocionalni rast i razvoj.
i tako u svim ostalim situacijama u kojima nemam izbora.
ponekad, kad sve prodje, provucem taj film kroz misli, al to je to. povrsno bez dublje analize.
x
u grupi u kojoj je bilo cipelarenja tako je funkcioniralo.
a grupa je bila od 3 do 7g.
isto tako kad je tetama bio potreban mir i tisina igrali su "igru" u kojoj su morali lezati na tepihu bez da se pomaknu i prozbore i tko najduze izdrzi dobije nagradu- bombon. :rolleyes:
pa mi se mala zalila kako je ispala iz "igre" jer ju je cesala noga.
Posljednje uređivanje od leonisa : 20.02.2014. at 13:08
istekao mi je edit.
nastavak: ne mislimd a se tu radilo o tome da su tete smatrale da su djeca kompetentna da sama stvore pravila grupe i da su oni autsajderi koji nece moderirati ta pravila. to se pak radilo u starom vrticu u kojem su tete osnazivale djecu i "ucile" ih kako da se sami izbore za ono sto zele na primjeren i prihvatljiv nacin. nisu im lovile ribe vec si ih ucile kako da sami ulove ribu.
to isto radimo i mi roditelji- ne petljamo se u odnose i svadje, ne obracamo se djeci ko moderatori vec ih ucimo savjetima kako da se sami izbore i rijese pojedine situacije i konflikte. srecom, nisam imala situacije u kojima sam morala sama urigirati jer su presle granice i pretvorile se u verbalno/emocionalno/fizicko zlostavljanje.
Upravo tako.
Pa ne može se teta ne mešati, ona je odgajateljica.
Pri tome ne mislim da teta treba da glumi sudiju, da odlučuje ko je u pravu a ko ne. Ali da se imenuje loše ponašanje, to da. Moje je dete to protiv kojeg su se udružila druga deca (devojčice). I izbacile je iz igre pod obrazloženjem da ima tamniju kožu od njih. I ok, to traje, mesecima. Ona se požali tetama da joj se rugaju, da je teraju.... tete kažu rešite sami. Ja odem da pričam sa tetom, skroz onako otvoreno, kažem da znam da ne mogu sve da znaju, ali mala mi se žali, to traje već mesecima, čekala sam misleći da je neka dečija igrarija, ali ne prolazi, nju pogađa. A na to mi školovana odgajateljica kaže: mama ako hoćete da ja drugo dete opomenem zbog ponašanja onda morate da očekujete da i vaše opomenem kad se ne ponaša pristojno. Na to sam joj rekla da ja to od vrtića i očekujem, ne da se decu zabija na stub srama (što su isto jednom uradili, izveli su devojčicu na adaptaciji pred celu grupu, dok je plakala, kao primer negativnog ponašanja) nego da ih se pozitivnim primerima podstakne da promene ponašanje, da se popriča o prijateljstvu, diskriminaciji...
I sad kakvog tačno ja poverenja treba da imam u te školovane odgajatelje koji se tako ponašaju prema deci?
I opet ponavljam, uopšte ne mislim na dečije, benigne stvari, glupiranje, ruganje pa i tu i tamo neku tuču, nagurivanje, borbu za svoje mesto u grupi i pod suncem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom