Casa, i ja mislim na tu vrstu samostalnosti.

Eto, moj E. nije bio spreman u razdoblju kad je većina djece spremna. I šta sad, da mu dam nogu u guicu kao korak naprijed?

Doduše, nogu je dobio kad je morao, u vrtić je išao dok sam radila. Posljedica je bilo, dugo smo ih se rješavali (u suradnji sa stručnom službom), a on i dan danas prepričava stvari iz vrtića. Obične, normalne stvari koje bi netko probavio za par dana, njemu su i danas gotovo smak svijeta.

Da nisam morala nikad mu ne bih priuštila to iskustvo u toj dobi.

H. i T. su u vrtiću svoji na svome, rado idu i imaju hrpu prijatelja.
E. se tek sada zainteresirao za prijateljstva. Koliko god sam ga gurala do sada, pomak se dogodio tek lad je on bio spreman za to.