Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
Rehab, razumem da ne razumeš mene, ali i casa i leonisa i vertex su pisale nakon mene o onome što sam ja pokušala da pitam.
Evo, napisala si ulogu sebe-ti si majka, osoba koju deca ŽELE da vide u svom životu.
Što je divno, čak savršeno. Jer ti nisi rekla da deca osećaju potrebu-emotivnu, socijalnu, bilo kakvu drugu, za tobom-jer su osamostaljena u svemu, u čemu im pomaže vrtić i društvo drugih ljudi. Nego prosto žele tvoje društvo, iako bi mogli i bez tebe.
Što meni zvuči totalno nerealno, da jedno trogodišnje dete može biti na tom nivou svesti. Takav odnos bih očekivala tek od deteta nakon puberteta.
Ja uopće ne razumijem na kojem bi nivou svijesti moje dijete trebalo biti i kakvu vrstu povezanosti i potrebe bi trebalo imati ? Ozbiljno pitam, ne kužim kako bi to trebalo izgledati.

Enivej, svoje sam dijete upisala u vrtić s godinu i pol dana, ali tako je moralo biti. Ja sam morala ići raditi, i puno smo muke prošli dok se nije navikao. Drugo dijete će ostati samnom barem do treće godine (ako ono ne poželi drugačije), jer ću biti kući na porodiljnom. Ipak, obojica danas mogu bez mene, nikada se nisam ustručavala ostaviti ih nekome na čuvanje i otići na kavu, u kino, na stručno usavršavanje, itd. Nikada nisam željela biti samo mama, iako u toj ulozi uživam. Pretpostavljam da su se tako navikli biti i sa drugim ljudima, nisam im potrebna 24 sata dnevno. Nikada ih nisam prisiljavala da budu samostalni, ali sam svaki njihov zahtjev za samostalnošću ispunjavala i podržavala.
Ne smatram da dijete nužno mora ići u vrtić, ali smatram da bi mama trebala prepoznati i ostvariti djetetovu potrebu za drugim ljudima, kontaktima i drugačijim okruženjem.