i ja slavim različitost sa svimbi
ono što su cure rekle, imaš izbora, to istina zna i tvoja malena, i dobro si napravila. i potpisujem beti.
a ova pedagogica me je iznervirala totalno.
uffff.

ne, tvoja curica se NIJE dobro prilagodila. jer da se dobro prilagodila ne bi se tako ponašala. uostalom tri tjedna je jako kratak period i obično se tako mala djeca niti ne mogu tako brzo jako dobro prilagoditi nije to ništa neobično.
moj j je urlao ko da ga kolju.
m je urlala ko da je kolju i još mlatila sve oko sebe.
a oboje su se u principu bolje, puno bolje prilagodili od tvoje curice.
ovaj bi, čim bih ja otišla prestao urlati i tetu pitao jel ima šta za marendu. a m je za par dana šefovala svima, pa i teti.
i onda, kad to znaš, ne dira niti to urlanje nešto previše. nije lako otrgnuti sa sebe ujutro urlajuće dijete u suzama, ali promjena ponašanja je ono što bi mene najviše diralo. i na to bi bila i najosjetljivija.
oboje ju nisu imali. niti malo. osjećala sam, taj majčinski insinkt, mi je govorio da iako sve to izgleda prilično dramatično - jednostavno nije. proći će.
e, a stručno osoblje je tvrdilo suprotno.
da je njihova prilagodba izuzetno teška i svašta nešto.
otpilike iste riječi i proricanja grozomorne budućnosti.