Potpis na Lisicu

A i kao majka jednog sličnog djeteta (koje je prihvatilo vrtić tek sa 5 godina i to kad smo promijenili 2 (loša) vrtića, sad je u waldorfskom i jako je sretan) razumijem tvoje osjećaje.
Tvoje dijete (kao ni moje) ne vrišti, ne urla, ne pregovara. One tihe suze i tužna popodneva, tjeskobni razgovori prije spavanja, brojanje dana do vikenda - to je ono što je meni kao roditelju bilo teško gledati. To dijete ne manipulira. Ono je iskreno tužno i ne osjeća se dobro u tom okruženju.
Mislim da si dobro učinila što si osluškivala dijete. Nije to rat u kojem roditelj mora izaći kao pobjednik.

I mi smo prošle godine preko noći napravili rez i ispisali nesretno dijete iz vrtića i upisali u drugi u kojem je procvao u svakom pogledu. Ponekad je stvar i u tetama i samoj atmosferi u grupi. Tako je kod nas bilo

No, još je mala, ti si kod kuće, imate vremena ponovno probati možda i negdje drugdje za neko vrijeme.