Ispisali smo ju iz vrtića

[mayato]

Evo ovako:
Moja M. ima 3,2 godina. Unatrag mjesec i pola dana upisali smo ju uvrtić isključivo u namjeri da se druži i igra sa svojim vršnjacima.
Prva 2 tjedna bilo je super, išla je s oduševljenjem i bila vesela.
Međutim, nakon ta 2 tjedna moje veselo i turbo živahno dijete preokrenulo je ploču.
Bila sam spremna na tu fazu "separacijskog straha" odn. kako mije objasnila pedagogica u vrtiću, kada se dijete osjeti sigurnim u određenom okruženju početi će isfuravati kontru da vidi dokle može ići.
I sve bi to bilo ok da moja M. nije skroz promijenila svoju osobnost: cijela 3 tjedna po cijele dane je pričala kako ona ne želi ići u vrtić jer tamo nema mame ( onda smo satima razgovarale o tome kako niti jedna mama nije u vrtiću, a btw, išla je na samo 3 sata ), nije se igrala doma, nije više crtala, bojala, samo se htjela nositi i biti uzb mene...ma baš je tonula u tu tihu tugu da ju je bilo teško gledati.
Od jutra je pričala samo kako ne želi ići.
Popodne bi ispitivala je li pao mrak ( jer zna da se onda idemo prati i ujutro u vrtić ).
Počela se buditi po noći i vriskati.
I muž je bio već pošizio, a ja sam tjerala svoje i vodila ju u vrtić čekajući da ta "faza" prođe.
Međutim, niti 3 tjedna kasnije nije prošla.
Pa, s obzirom da ja nemam ni posao, a vrtić nam je "malenih" 700kn, ispisali smo ju, evo danas.
I ona je odmah živnula...kao da joj je pao kamen, ne sa srca već s glave.
Naravno, rekla sam joj da u vrtić ne ide zato što si ja nisam uspjela naći posao i skupo nam je to plaćati.
Ali, pedagogica me danas malo popljučkala, odn. moju "slabost, emotivnost i nedosljednost" spram moje M.
Ona veli da se M. jako dobro snašla u kolektivu i da je bila otvorena i prema tetama i prema drugoj djeci. Da je takva dobra prilagodba rijetkost.
I da smo pogriješili ispisavši je.
I da moj majčinski instinkt nije uvijek u pravu.
I ako u pubertetu budemo s njom imali problema to će biti zbog toga što joj danas nismo u stanju postaviti granice.
i svašta-nešto...ja sam slabić i ne-majka koja će vjerovatno odgojiti društveno disfunkcionalno i asocijalno djete

A nisam skočila na prvi njen plač...muž je tu malo osjetljiviji kad je ona u pitanju i zato ja moram biti hladne glave.
I trpila sam tu njenu utučenost, potištenost, tugu i apatiju 3 tjedna.
Nije bilo histeričnih scena, samo tuga i tihe suze...

E, sad, ako me i izmanipulirala, šta ću sad?!
Posao svejedno nisam našla, lovu ću uštedjeti i ona je sretna.
Ako to znači da sam ju upropastila za budućnost...neznam...

Baš sam cijela konfuzna...

[Sumskovoce]

Ja bih postupila baš tako kao što si ti postupila.
Nisi nemajka.
i nije vrtićka pedagogica najpametnija na svijetu, nit prorok.

Uz tebe sam, 100%.
Bit će vremena i za kolektiv, i za socijalizaciju, ma za sve. A pubertet je godinama daleko.
Ne žderi se! Grlim te

[Svimbalo]

Kao prvo, šaljem ti zagrljaj jer ti je teško.
Ali.... slažem se s pedagogicom, mislim da si pogriješila.
Iz najbolje namjere, ali naučila si ju ovim primjerom da te može izmanipulirati suzama da dobije što bi htjela
A njene želje nisu uvijek odraz onoga što je za nju najbolje. Dapače.

[Svimbalo]

Haha, u istoj minuti dva dijametralno suprotna mišljenja

[dalmatinka]

Ma daj , pusti te priče o budućnosti... ti si odustala jer si imala izbora.
A i djeca to kuže , mala zna da si doma dok je ona tamo.
Moje starije dijete nije nikad prihvatilo vrtić , a išla je 5 godina .
S vremenom se pomirila , iako mi nikad nije znala reći ( ni kao starija) što to tamo nije kako treba.
Nije imala problema ni s djecom ni s tetama , hrana joj je bila ok , ali ona je ipak više voljela biti doma.
Samo to nije bilo moguće jer sam ja morala raditi , jedna baka je također radila a druga je bila udaljena 40 km.

[Sumskovoce]

Svimbalo - eto ispalo kao oda tvom avataru

[Kaae]

S obzirom da imas izbora i da tebi nije bitno, nije ni njoj, tj. znala je moze dobiti sto zeli. U principu racunam da vecina djece ne zeli po defaultu biti u vrticu u samom pocetku dok im je vrtic nesto strano. Onda se neka naviknu lako, neka teze, a neka tek toliko, da prezive dan.

U svakom slucaju se ne bih zamarala preispitivanjem odluke. Imas izbora, odlucila si da ne ide pa - ne ide.

[sirius]

Ma daj , totalno je bez veze bacati zivotne prognoze u dobi od 3,5 god i samo u jednoj situaciji.
ok, niste bili na cisto sa svojom odlukom. Nije vam bila sila . Vise srece drugi put.
inace , privikavanje na vrtic traje mjesecima, a ne tri tjedna . A najvazniji pokazatelj je njezino ponasanje u vrticu dok tebe nema .

[sirius]

Inace , E. je krenula u vrtic sa 4 godine. Trebalo joj je. 3 mj. za prilagodbu, ali je u kolektivu bila super.
evo sad joj je druga godina vrtica , i svaki drugi dan zeli uzeti godisnji od vrtica. Ali kad je tamo super se zabavlja.

[Deaedi]

Ma daj , pusti te priče o budućnosti... ti si odustala jer si imala izbora.
A i djeca to kuže , mala zna da si doma dok je ona tamo.

Naravno.

I mi smo odustali prošle godine (tada je imao 2g), sada, sa 3.3g ne odustajemo, iako i dalje ne voli vrtić i drami svako jutro. No, ipak ga vodimo do ručka.

[tina55]

ja bih ju ipak vodila još neko vrijeme, moja je skoro punih mjesec dana bila pod velikim stresom zbog vrtića, nije htjela ići, nije jela, isto se jako vezala uz mene, ali tako je bilo i za ostalih 23 djece u njenoj grupi koji su svi krenuli u vrtić s 3 godine, rijetki su se brzo prilagodili
ali nakon te faze stekla je prijatelje u vrtiću, obožava svoju tetu, kao i ostali: u početku su plakali što moraju u vrtić, a sad plaču kad ne idu jer su bolesni
ne mislim da si ju zeznula za budućnost, i ovako će joj biti dobro, samo mislim da će ostati uskraćena za te lijepe vrtičke dane koji slijede nakon onih teških dana privikavanja

[Beti3]

mayato, moje je mišljenje da nisi pogriješila.

Niste se osjećale dobro ni ti ni malena.
Vrtić nije moranje, jer si ti doma.
Ni novčana strana nije zanemariva. Vrtić bi sada bio gubitak na sva tri polja ( ti, dijete, novčanik)

Imate vremena. I za vrtić i za prilagodbu.
A pogotovo za pubertet. Tada ćete imati drugačiju interakciju i ako ostanete međusobno u dobrim odnosima, točno određujući tko je dijete, s tko roditelj i uvažavajući se međusobno na tom temelju, i pubertet će biti dobro razdoblje. Uz očekivanu pobunu, ali u granicama koje ćeš ti odrediti.

[cvijeta73]

i ja slavim različitost sa svimbi
ono što su cure rekle, imaš izbora, to istina zna i tvoja malena, i dobro si napravila. i potpisujem beti.
a ova pedagogica me je iznervirala totalno.
uffff.

ne, tvoja curica se NIJE dobro prilagodila. jer da se dobro prilagodila ne bi se tako ponašala. uostalom tri tjedna je jako kratak period i obično se tako mala djeca niti ne mogu tako brzo jako dobro prilagoditi nije to ništa neobično.
moj j je urlao ko da ga kolju.
m je urlala ko da je kolju i još mlatila sve oko sebe.
a oboje su se u principu bolje, puno bolje prilagodili od tvoje curice.
ovaj bi, čim bih ja otišla prestao urlati i tetu pitao jel ima šta za marendu. a m je za par dana šefovala svima, pa i teti.
i onda, kad to znaš, ne dira niti to urlanje nešto previše. nije lako otrgnuti sa sebe ujutro urlajuće dijete u suzama, ali promjena ponašanja je ono što bi mene najviše diralo. i na to bi bila i najosjetljivija.
oboje ju nisu imali. niti malo. osjećala sam, taj majčinski insinkt, mi je govorio da iako sve to izgleda prilično dramatično - jednostavno nije. proći će.
e, a stručno osoblje je tvrdilo suprotno.
da je njihova prilagodba izuzetno teška i svašta nešto.
otpilike iste riječi i proricanja grozomorne budućnosti.

[lisica]

Istu smo stvar mi napravili. Kod nas je ova vaša trotjedna faza trajala godinu i pol. Da sam barem slušala majčinski instinkt a ne pedagošku službu vrtića..Ona je uredno išla, bila nesretna, istraumirana, iščekivala petak. Umjesto prilagodbe, dijete koje je od 6. mjeseca života bilo bespelenaš je počelo pišati u krevet po noći..I mi čekali da faza prođe dok se nije pokakala..I molila me, preklinjala da je nikada više ne vodim u vrtić.. Ispisali smo je. Upisali u malu školu sa 5 godina. Imali smo problema sa ostankom ali je pregrmila. Sa 6 je sama odlučila da ide tu godinu pred školu u vrtić. U drugi vrtić. Predivno iskustvo. Sad je drugi osnovne, odlikašica, odgovorna, spava u svojoj sobi, socijalizirana. Napravila si dobru, racionalnu stvar. Ako dijete nije spremno-nije. Imam 2 mlađa djeteta koji su normalno i bez stresa krenuli i odradili prilagodbu. I sretno idu. Nisu sva djeca ista. Treba ih osluškivati i vjerovati sebi. Ne možeš dijete staviti u pedagošku šprancu. Koliko god to praktično zvučalo.

[Svimbalo]

Ma i meni je različitost super
Ali mi je istodobno fascinantno kako je teško stručnim službama/osoblju vrtića na Rodi na zelenu granu
Ono, ako misle da je bolje da dijete ne ide u vrtić, onda jedva čekaju da se riješe djece, a ako misle da bi ipak trebalo ići, onda su proroci

A, sto ljudi-sto ćudi.

[lisica]

Kao što ni svi roditelji, tako ni sve pedagoške službe nisu iste. Em iz osobnog em iz profesionalnog iskustva. I fino mi na Rodinoj grani.

[Lucky2]

kao što su već mnoge prije mene napisale, također smatram da treba osluškivati svoje dijete i napraviti najbolje za njega (i sebe) u takvoj situaciji
a i novci nisu mala stvar

što se tiče zlogukih proroka, mogu reći samo

[mayato]

Puno vam hvala na podršci. To mi jako puno znači.
Od kad sam postala majka ovaj forum mu je u raznim situacijama bii od velike pomoći radi vaših iskustava i objektivnosti.

[Anemona]

Ja bih postupila baš tako kao što si ti postupila.
Nisi nemajka.
i nije vrtićka pedagogica najpametnija na svijetu, nit prorok.

Uz tebe sam, 100%.
Bit će vremena i za kolektiv, i za socijalizaciju, ma za sve. A pubertet je godinama daleko.
Ne žderi se! Grlim te

X

[Anemona]

I htjela bih dodati, napravila sam isto/slično, samo nakon par dana vrtića iz bezveznih i 10000 puta bezazlenijih razloga. Nije mi se dopalo.
Poslije sam se danima grizla neviđeno, a bezveze. Sad vidim da s tim neodlaskom u vrtić nije ništa specijalno izgubio, a ni dobio. Svejedno.
Ide u malu školu, lijepo se prilagodio odmah i na prvu. Večina njegovih vršnjaka ide u malu školu, tako da će biti u OŠ u večini, to znači da ne bi trebao specijalno odskakati i doviđenja.

I isto tako, "poznavajući" mame na forumu, več unaprijed mogu reči koje će odustati od vrtića (da, da mame), jer to nije za njih (uključujući i mene). Za nekoga to je, za nekoga nije.
Ako imaš izbora biraš, ako nemaš ne biraš.

[Majuška]

Potpis na Lisicu

A i kao majka jednog sličnog djeteta (koje je prihvatilo vrtić tek sa 5 godina i to kad smo promijenili 2 (loša) vrtića, sad je u waldorfskom i jako je sretan) razumijem tvoje osjećaje.
Tvoje dijete (kao ni moje) ne vrišti, ne urla, ne pregovara. One tihe suze i tužna popodneva, tjeskobni razgovori prije spavanja, brojanje dana do vikenda - to je ono što je meni kao roditelju bilo teško gledati. To dijete ne manipulira. Ono je iskreno tužno i ne osjeća se dobro u tom okruženju.
Mislim da si dobro učinila što si osluškivala dijete. Nije to rat u kojem roditelj mora izaći kao pobjednik.

I mi smo prošle godine preko noći napravili rez i ispisali nesretno dijete iz vrtića i upisali u drugi u kojem je procvao u svakom pogledu. Ponekad je stvar i u tetama i samoj atmosferi u grupi. Tako je kod nas bilo

No, još je mala, ti si kod kuće, imate vremena ponovno probati možda i negdje drugdje za neko vrijeme.

[mayato]

[QUOTE=Majuška;2574531]
Tvoje dijete (kao ni moje) ne vrišti, ne urla, ne pregovara. One tihe suze i tužna popodneva, tjeskobni razgovori prije spavanja, brojanje dana do vikenda - to je ono što je meni kao roditelju bilo teško gledati. To dijete ne manipulira. Ono je iskreno tužno i ne osjeća se dobro u tom okruženju.

Točno si ovo opisala. Upravo tako je bilo. Tjeskoba,tuga,apatija...brojanje dana

[zekana]

evo mene za primjer da i nije ta teta baš u pravu, tj. ne mora biti da je u pravu!

Ja sam bila hiperakttivno dijete koje je svaaaašta htjelo i koja sam obožavala vrtić pa ipak nisam u vrtiću opstala jer sam bila slabog imuniteta pa sve bolesti kupila okolo. I brzo me mama morala ispisati. Pa sam, eto, ispala dobra A i bez toga sam bila opaki manipulator i nalazila načine da UVIJEK DOBIJEM ONO ŠTO ŽELIM. To mi je bilo u prirodi, sila ili ne-sila, to je sve do karaktera djeteta. Tako da NIŠTA TI NISI ODREDILA svom djetetu, bit će kakva će biti. Samo neka je voljeno dijete i sve će biti ok. Ima djece i u komšiluku, tko kaže da će dijete biti asocijalno?!

A još jedna stvar- malo ili veliko dijete, kad je očajno, sve će učiniti ne bi li izašlo iz očaja. Imaš malu koja je borac za svoju sreću, ne mora uvijek biti da je dijete opaki manipulator.

[pulinka]

Dobro si uradila.
Ima još puuno vremena za vrtić. I za socijalizaciju.
To što se tvoje dete pristojno ponašalo u vrtiću, nije nikakav pokazatelj da se dobro adaptirala.
Uostalom, ako te je toliko pogodila primedba pedagogice, probaj da i ti preispitaš nju kao i ona tebe-čime ona objašnjava takvu promenu ponašanja kod tvoga deteta i kakve je ona korake preduzela da takvo ponašanje promeni... Buđenje u plaču i vrištanju meni stvarno ne zvuči kao detetova manipulacija.
Možda će ti tokom narednih nedelja polako isplivati iz detetove priče neki razlog njenog ponašanja koji će možda za nas odrasle biti potpuno bezazlen, ali njoj očigledno vrlo uznemirujući. Po meni, pedagogica je napravila povelik propust.

[mayato]

Konačno sam na kompu, a ne preko mobitela pa mogu i nešto suvislo napisati.
Vidim da vi ovdje pišete da kada ste probali s drugim ili trećim vrtićem nije bilo problema.
Kako je meni ta pedagogica rekla ako sada M.ispišem nema teoretski šanse da ju više ikada dobijem u vrtić??? Zato što, kao, popustila sam pred tim izazovom "straha od odvajanja", M. je dobila što je htjela i više nikada neće htjeti u vrtić.
Pa sad, čitajući vas vidim da to nije baš tako.
Isto kao što je to netko gore napisao "to nije rat u kojemu roditelj mora izaći kao pobjednik".
Meni nikako nije bila jasna ta paralela manipulacije 3-godišnjeg i 15-godišnjeg djeteta, kako se to može uspoređivati?
No dobro...ja sam sada mirna i spokojna zahvaljujući vama i jutros, ako sam iole sumnjala u ispravnost svoje odluke,sada više ne sumnjam
M. je punih 5 tjedana išla uvrtić, od toga je 3 propatila, a što netko reče, nije joj sila da mora...
Pa ćemo vidjeti u dogledno vrijeme, ako ne onda mala škola nas sljeduje za 2,5 godine.

[mayato]

Uostalom, ako te je toliko pogodila primedba pedagogice, probaj da i ti preispitaš nju kao i ona tebe-čime ona objašnjava takvu promenu ponašanja kod tvoga deteta i kakve je ona korake preduzela da takvo ponašanje promeni... Buđenje u plaču i vrištanju meni stvarno ne zvuči kao detetova manipulacija.
Možda će ti tokom narednih nedelja polako isplivati iz detetove priče neki razlog njenog ponašanja koji će možda za nas odrasle biti potpuno bezazlen, ali njoj očigledno vrlo uznemirujući. Po meni, pedagogica je napravila povelik propust.

Ovo je moja svekrva isto rekla, da pričekam da ispliva to nešto na površinu, ja sam to objašnjenje isprva odbacila, ali ako i ti tako misliš, a onda je valjda moguće?

[leonisa]

ja sam bila nesto mladja kad su me izvadili iz vrtica (tocnije jaslica) i cuvala me baka. razlog je bio da sam bila uzasno nesretna (a bilo je tu i nesto po guzi, sto je u ono doba bilo normalno).
vratili su me u vrtic kad se rodila sestra, imala sam 4.
sjecam se prvog dana da sam plakala i nisam zeljela ici.
i to je bilo to.
zaljubila sam se u vrtic i ekipu i uzivala u tim danima.

[Blekonja]

mayato mene to čeka u 9 mj. onako po nekom "osjećaju" dok čitam tvoj uvodni post
ja bi potpuno isto postupila, pogrešno ili ne ne znam, ali i da je sigurno mi to nije niti će biti jedina pogreška u odgoju
meni bi kao što je netko gore napisao, njezina tuga i što ti kažeš tihe suze (uh to mi je zazvučalo baš onako teško)
bile dovoljan alarm da se ona nije prilagodila i da joj je tamo teško, tim više što si primjetila promjenu na bolje u njenom ponašanju nakon ispisa

ugl. pratim ovo, tko zna što mene čeka (M. 27.12.2010)

[mayato]

Toliko joj je laknulo da mi je danas, prvi put u 3 tjedna, digla tlak na 800!
To se do vrtića događalo po ps-u, uredno i konstantno, jako je svojeglava i samostalna i uporna i glasna i vesela, onako, kao jedan mali zvrk koji se puno smije i puno traži...a puno i daje...
I onda, kad se u ovom periodu pojavilo jedno šutljivo, tužno, uplakano i tiho dijete, nezainteresirano i zgureno...da...dobro sam napravila...ufff, cure drage, hvala vam puuuuno i ljubim odsrca svaku pojedinačno...i vas cure koje mislite da sam trebala biti upornija, hvala vam na vašem aspektu...ma svima vam hvala...

[pulinka]

Ovo je moja svekrva isto rekla, da pričekam da ispliva to nešto na površinu, ja sam to objašnjenje isprva odbacila, ali ako i ti tako misliš, a onda je valjda moguće?

Ne mora biti tako, naravno, ali eto, ja sam svoje dete ispisala iz vrtića prvenstveno iz zdravstvenih razloga, a u narednih mesec-dva je ona meni sasvim nehajno ispričala štošta iz vrtića, što se meni nije nimalo dopalo. Postale su mi odjednom jasne neke promene u njenom ponašanju i neki strahovi koje ona nikad pre toga nije imala, jer je po karakteru slična tvojoj, ona se baš teško obeshrabri.
Kao što rekoh, ako i postoji neki okidač, sigurno nije ništa drastično, ali opet, ako se dete oseća toliko nesrećno, mislim da pedagoška služba treba da reaguje i nečim drugim osim da depresira majku (mislim, ako je pedagogici pristup i sa decom sličan, teško osetljivijoj deci...)

[Peterlin]

Kao prvo, šaljem ti zagrljaj jer ti je teško.
Ali.... slažem se s pedagogicom, mislim da si pogriješila.
Iz najbolje namjere, ali naučila si ju ovim primjerom da te može izmanipulirati suzama da dobije što bi htjela
A njene želje nisu uvijek odraz onoga što je za nju najbolje. Dapače.

Teška srca potpisujem ovo. Slažem se s pedagogicom. Dala si djetetu vjetar u leđa za daljnje manipulacije.... No, mala je još - probaj ponovno iduće godine.

[Zrina]

Evo ovako:
Moja M. ima 3,2 godina. Unatrag mjesec i pola dana upisali smo ju uvrtić isključivo u namjeri da se druži i igra sa svojim vršnjacima.

Meni je ova rečenica prva upala u oko. Ako se ona tamo nije družila i igrala sa djecom nego bila tužna i žalosna, a nije MORALA ići u vrtić ne znam zašto bi bio problem zato što više ne ide. Zato što si mogla odabrati drugačije, sigurno je i ona to osjetila u tvom ponašanju. Naravno da nas znaju "vrtiti oko malog prsta",ali u ovom slučaju ne vidim svrhe na inzistiranju na nečemu što očito ne funkcionira onako kako je bilo zamišljeno. Pa nije taj vrtić nešto bez čega se ne može.
Doći će vrijeme kada neće biti kompromisa i morat će ići; da li u malu školu ili školu ili što već i onda će se stvari morati postaviti drugačije. Ali tada ćeš i ti znati da nema drugog izbora.

[Lili75]

Kao prvo, šaljem ti zagrljaj jer ti je teško.
Ali.... slažem se s pedagogicom, mislim da si pogriješila.
Iz najbolje namjere, ali naučila si ju ovim primjerom da te može izmanipulirati suzama da dobije što bi htjela
A njene želje nisu uvijek odraz onoga što je za nju najbolje. Dapače.

I ja kao i Peterlin potpisujem Svimbalo.

[Lili75]

Ma i meni je različitost super
Ali mi je istodobno fascinantno kako je teško stručnim službama/osoblju vrtića na Rodi na zelenu granu
Ono, ako misle da je bolje da dijete ne ide u vrtić, onda jedva čekaju da se riješe djece, a ako misle da bi ipak trebalo ići, onda su proroci

A, sto ljudi-sto ćudi.

I ovo bome potpisujem.

[casa]

Žao mi je, ali slažem se s psihologinjom. Ne mislim da su posljedice zauvijek strašne, neoprostive i da vode do asocijalnog razmaženog odraslog čovjeka. Meni se čini da se brka činjenica da ona ne mora u vrtić jer ti ne radiš s činjenicom da ona mora naučiti biti u kolektivu, da je to zdravo za nju, pa makar ti ne radila nikad. Vrtić od tri sata nije vrtić, to je igraonica, u kojoj dijete vježba biti svoj čovjek, socijalne kompetencije s drugom djecom.I mislim da nije uopće strašno čak i da te je izmanipulirala, već da je dobila potvrdu za svoj strah od funkcioniranja kao samostalna jedinka. I vjerujem da nije stalno s tobom, da je ponekad i s bakom ili prijateljicom, ali vrtić je po meni prva prava situacija kad dijete vježba samostalnost, kad uviđa sebe kao različitog i sličnog. I njena želja da bude s tobom je njena želja, a njena potreba je ne biti s tobom kako bi mogla otkriti sebe, drugačiju od tebe. To je teško ali i lijepo. Kao i sve u životu što uistinu vrijedi, nosi i trud, hrabrost, upornost... Na tvome mjestu sad bih pokušavala što više ostavljat ju, ne samo na čuvanju već u svakodnevnim situacijama kad ste zajedno fizički, ostavit ju da sama rješava stvari ( ignorirat zdravo seljački) da stekne samopouzdanje da može sama... kako bi drugi pokušaj vrtića išao lakše.

[oka]

Teška srca potpisujem ovo. Slažem se s pedagogicom. Dala si djetetu vjetar u leđa za daljnje manipulacije.... No, mala je još - probaj ponovno iduće godine.

Također se slažem, također teška srca i to iz vlastitog iskustva.
Mi smo sa tri nakon dva dana odustali radi drugih razloga, jer nema adaptacije, bezobrazluka itd.. pisala sam već.

Upisala sam ju u vrtić u kod predškole, ali baš cjelodnevni, već su bile formirane grupe djece, već su to bile ekipe i nimalo joj nije bilo lako, ali je borac, ali dan danas osjetim da je taj vrtić sa 3 god mogao biti od ogromnog značaja
za nju kao osobu, donio bi joj sigurnost, ovako je ona uporna, ali u dubini duše joj čuči iskra nesigurnosti htjela ona to priznati ili ne.


Mali pak je krenuo sa 4, evo ga sad ima preko pet, svako malo je bolestan, ali ide, evo jučer je plakao kao kišna godina jer 2 tjedna bio kući i nije mu se išlo, a danas trči kao lud jer mu je tamo lijepo.
Inače spada u mirnu i nježnu dječicu, a iz vrtića dolazi nov, veseo i siguran dječak, grupa je odlična i koliko god sam nekad bila ne baš zagovornik vrtića toliko sam danas iz iskustva totalna suprotnost, eto!

[oka]

Ali također priznajem da je jako teško roditelju dati dijete u vrtić, ako ne mora, ako ne radi, i djetetu je isto toliko teže jer zna da je mama doma i teže se adaptira.

[casa]

Pa, baš zato mislim da je važno da roditelj shvati da time ispunjava djetetove potrebe, kao što mu daje jesti ili piti. Vrtić od tri sata nije tu zato da se dijete zabavi, nego da se osamostali. A samostalno dijete se zabavlja uvijek i svugdje( ako ga ne tuku, ne viču na njega....)

[Anemona]

Teška srca potpisujem ovo. Slažem se s pedagogicom. Dala si djetetu vjetar u leđa za daljnje manipulacije.... No, mala je još - probaj ponovno iduće godine.

Mislim da ponekad ipak pretjerujemo s tim "manipulacijama". Kao da će djeca postati svjetski manipulatori, ako povremeno popustimo.
Curica ima 3,2 godine, mama je doma, nije im bitno da je u vrtiću, može biti s njom doma i doviđenja. Neka uživaju.
Pa nije taj vrtić ultimativni cilj, da ili djeca idu ili će biti manipulatori i propalice.

Uopće se ne bojim daljnjih manipulacija. Kao i kod svega u odgoju djeteta popustiš kod onog što ti nije bitno, zahtjevaš bitno i gotovo.
Što znače te daljnje manipulacije?
Ako mayato curica zaplače u školi mayato će je ispisati?
Ma možeš si misliti.

Neke stvari su nam bitne, neke nisu.
Meni je vrtić na kraju ispao potpuno nebitan i nikome ništa, mala škola mi je bitna i tako sam ju od prvog dana predstavljala djetetu. Nikada nije rekao ni slova da ne ide.

I ponavljam kao i na mnogo drugih tema, nije Zagreb cijela Hrvatska. Da, u Zgb. večina djece ide u vrtić, u ostaloj Hr nije tako. Evo vam primjer moje okoline. Sadašnji obveznici, na 16 djece iz male škole u razredu će ih doči 10 iz vrtića. Eto, takav je omjer. I to mi smo "grad" pa "puno" djece ide u vrtić.
U mjestu do, kumina curica ide u 1. razred - 2 djece je iz vrtića, ostali nisu nikad išli.

Ponavljam "vjetar u leđa manipulacijama" je za mene isprazna fraza, jer svaki roditelj dopusti manipulaciju gdje može, a ne dopusti gdje ne može. Treba birati bitke i dopustiti da nekome drugome vrtić nije presudan, da može i bez njega.

[trampolina]

Je li nešto manipulacija ili ne, mislim da zna najbolje roditelj. Osobno meni ovo ne liči namanipulaciju, ali ja sam jako subjektivna po pitanju vrtić-promjena ponašanja. Kad nisam imala izbora vodila sam ih, kad sam imala onda nisam vodila. Nemali broj puta se dogodilo da je H. išao a E. nije, sve po njihovoj želji i s mojim blagoslovom.

Naravno da nema ni traga posljedicama i razmaženosti, a nisu moja djeca ekstra zrela. Mislim da je pitanje kako postaviš stvari, moraš u vrtić ili ne moraš u vrtić.

A stvarno ne vidim potrebu u konkretnom slučaju da curica ide u vrtić koji ne voli dok je mama kući. Možda će iduće godine biti bolje, možda doiduće, ali drilati je sada za budućnost je meni besmisleno.

Druga je stvar da mayato radi, onda izbora nema. Posljedice rješavaš kako se pojave.

[Majuška]

Ipak se radi tek o 3-godišnjem djetetu.
Ja tu ne bi forsirala samoslatnost pod mus

[Anemona]

Je li nešto manipulacija ili ne, mislim da zna najbolje roditelj.

Ma i da ne zna, kao da je i bitno. Mislim, bitno, je, ali ne i presudno za odgoj, ako smo popustili na koju manipulaciju.
Želim reči da se puno puta pitam da li je nešto manipulacija ili nije, ali opet na kraju ispadne ovako kako sam napisala, ako ima prostora za "manipulaciju" obično mi je svejedno da li je to stvarna manipulacija ili nije, a ako nema prostora, onda razmišljamo što i kako postupiti.

[marta]

Nikad neću shvatiti to "osamostaljivanje" djeteta u trećoj godini života. Nikad, pa ni tad. Što bi onda trebalo da se do pete odseli od kuće i nađe posao? Makaršta.

[cvijeta73]

slažem se s anemonom.

a slagala se ili ne, volim čitati jako casu jer ona često da jednu sasvim drugačiju perspektivu problema.
i oko te perspektive možemo, odnosno mogu raspravljati.
oko ove - nikako.

I ako u pubertetu budemo s njom imali problema to će biti zbog toga što joj danas nismo u stanju postaviti granice.
i svašta-nešto...ja sam slabić i ne-majka koja će vjerovatno odgojiti društveno disfunkcionalno i asocijalno djete

i koliko god se svimbi ne slagala , ima stručnog osoblja koje nije stručno.
na temelju čega je ovo zaključila?
kako može samo tako paušalno istresti ovakve procjene?
na temelju toga što nezaposlena majka ispisuje 3,5-godišnje dijete iz vrtića? koje se nije dobro prilagodilo. jer - nije. oko toga se valjda slažemo. a ova tvrdi da je, čak štoviše da je tako dobra prilagodba rijetkost.

[cvijeta73]

makaršta, i ja kažem.

super riječ makaršta

[Sumskovoce]

Ma te procjene poslijedica su i meni puka fantazija.
I naš dječji psiholog kaže da ako se moj sinčić s dvije godine ne nauči nositi s frustracijama, sa 7 godina će imati ADHD
Vjerovati mu ili ne, ne znam

[trampolina]

Pa, baš zato mislim da je važno da roditelj shvati da time ispunjava djetetove potrebe, kao što mu daje jesti ili piti. Vrtić od tri sata nije tu zato da se dijete zabavi, nego da se osamostali. A samostalno dijete se zabavlja uvijek i svugdje( ako ga ne tuku, ne viču na njega....)

Nisu sva djeca spremna na osamostaljenje u isto vrijeme.

A samouvjerenost i sigurnost se stječe u mnogo raznih prilika koje ne moraju biti vezane uz vrtić.

Mojih troje su krenuli u sličnoj dobi, u isti vrtić, kod istih teta a totalno ga drugačije doživljavaju. Od trauma do hvalospjeva.

Po tome zaključujem da nije do vrtića nego do djece.
Sa stručnim službama u vrtiću i školi sam uvijek odlično surađivala, ali nekad i nisu bili u pravu. Nekad i ja nisam bila u pravu, pa bi poslušala savjet i uputu i riješila stvar u času.

[casa]

Mislim da postoji mogućnost da je mama, sama nesigurna oko svoje odluke, samo tako čula psihologinju, a da bi ju neka druga mama drugačije čula. Naravno, posao psihologinje je da ju baš ta mama koja sjedi pokraj nje čuje kako treba.
A osamostaljivanje o kojem ja pišem se ne odnosi na to da dijete samostalno veže vezice na cipelama, da samostalno nalijeva vodu u čašu, da briše samo guzu... već da bude samodostatno, da se osjeća ugodno u vlastitoj koži bez emocionalne potpore roditelja. I najozbiljnije vjerujem da je to vještina koju treba savladati u određenoj dobi do određene granice. U kojoj dobi do koje granice je vječno pitanje, bar meni. Nekako s troje djece, vjerujem da troipogodišnje dijete može to ostvariti u trosatnom boravku u vrtiću.
I ja živim na selu, i veina djece ovdje kreće u vrtić kasnije, a vrtić je četverostani, tako da ova percepcija da tako misle oni iz Zagreba, u mom slučaju ne drži vodu.

[sirius]

Ma te procjene poslijedica su i meni puka fantazija.
I naš dječji psiholog kaže da ako se moj sinčić s dvije godine ne nauči nositi s frustracijama, sa 7 godina će imati ADHD
Vjerovati mu ili ne, ne znam

:smalic koji cupa kosu:
mozda da psiholog nauci da je ADHD organski uvjetovan, i rodis se sa njim.
Ne nastane ako se ne znas nositi sa frustracijama, nego mozes imati frustracije jer ne mozes ispuniti ocekivanja ( svoja i tuda) bas zbog ADHD-a.
Dakle, prvo imas ( ili nemas ) ADHD, a tek onda dobijes ( ili ne dobijes) frustracije.

[Peterlin]

Nisu sva djeca spremna na osamostaljenje u isto vrijeme.

A samouvjerenost i sigurnost se stječe u mnogo raznih prilika koje ne moraju biti vezane uz vrtić.

Mojih troje su krenuli u sličnoj dobi, u isti vrtić, kod istih teta a totalno ga drugačije doživljavaju. Od trauma do hvalospjeva.

Po tome zaključujem da nije do vrtića nego do djece.
Sa stručnim službama u vrtiću i školi sam uvijek odlično surađivala, ali nekad i nisu bili u pravu. Nekad i ja nisam bila u pravu, pa bi poslušala savjet i uputu i riješila stvar u času.

Bome nisu ni svi roditelji spremni na djetetov odlazak u vrtić u isto vrijeme.

Istina je da ima djece koja se nikad ne adaptiraju, ali isto ima i puno roditelja koji iz dobre namjere djeci otežavaju adaptaciju ne samo na ustanovu, nego na druge osobe. Pa bilo je topica na ovom forumu koliko god hoćete - ne može bez mame, ne može se adaptirati u jaslice... Radi se o tome da je dijete samo trećina priče. Druga trećina je roditelj, a tek treća trećina to drugo mjesto (baka, jaslice, vrtić, igraonica...).

mayato će sama vidjeti s vremenom je li napravila dobar posao ili pogriješila. Nema nikoga među nama tko nije napravio greške te vrste na ovaj ili onaj način. To je isto sastavni dio roditeljstva, kao i stav prema odvajanju, ne prema vrtiću nego puštanju djeteta na slobodu - onako kako je casa rekla. I nemojte pričati da roditeljski stav o tome nema veze, jer ima - čak štoviše, presudan je. Ako mama vjeruje da vrtić nije dobro mjesto za njeno dijete, i dijete će to misliti. Ponekad je to istina, ali često nije. Zapitajte se kakvu sliku svijeta takvo dijete doživljava. Je li takvoj djeci svijet sigurno mjesto?