Ma ja samo kažem da su trogodišnjaci bića trenutka, što na umu to na drumu principa. Da trogodišnjaci ne manipuliraju, ne smišljaju dugoročne planove o tome kako je pametnije sad se igrat a poslije plakat, da su mala iskrena bića koja se ponašaju kako osjećaju. I da takva zdrava djeca vole mame najviše na svijetu, ali da ih taj svijet istodobno zove i da im je teško i lijepo istodobno...