Ja sam u vrtić krenula s 3 godine. Sjećam se svojih suza i 2-3 neugodna događaja. Vrlo brzo roditelji su me ispisali iz vrtića - hvala im.
Sa školom, socijalizacijom i svime što ide uz to nisam imala problema. Niti kasnije, ni u kojem životnom periodu nisam osjetila nedostatak vrtića (imam skoro pola stoljeća).
Ni moja kćer nije išla u vrtić. Probali smo - zaključili da to nije za nju (i to ne pravi, cjelodnevni vrtić, nego nešto na 4-5 sati)- ispisali. Ni ona nije radi toga imala nikakvih problema u kasnijem životu. Sada uspješno studira, ima svoje hobije, prijateljice...