Tako je. Ali čovjek ponekad nema izbora - to smo zaključili.sirius prvotno napisa
S druge strane, djeca koja bila u redovnom 10-satnom programu u vrtiću nemaju nikakvih problema kad krene boravak, a svjedočila sam tome da mnogi drugi imaju. I u tom trenutku bilo mi je drago što su moji sinovi "cijepljeni" na kolektiv od malih nogu. Iako smo u početnim školskim godinama imali problema s obojicom (nebitno - rješavalo se kod logopeda i uz puno angažiranja doma) izdržali su uredno. Da su krenuli tek u školu bez prethodnog iskustva vrtića, mislim da bi to bilo neizdrživo i njima i meni. Ovako su moja djeca imala kondicije i fizički i psihički izdržati tih 10 sati. Sva sreća, jer trebalo im je.
Ali baka dobro kaže - svaka obitelj ima svoju mjeru. Da sam mogla birati (a falabogu nisam jer imam posao, nemam koga da mi čuva djecu doma i sve tako) možda bih od dobre namjere izabrala nešto što bi se pokazalo lošim. S druge strane, da se ovo rješenje (vrtić, boravak) pokazalo izrazito lošim, možda bih tražila alternativu. Ovako - moje mlađe dijete je bilo frustrirano školom zbog disleksije, i što sam mogla? Ispisati ga? Reći "mama će ti čitati do kraja svijeta" ili zapeti svim silama i naučiti dijete da se nosi sa svojim problemom? Uspjelo je. ALi nikada, baš nikada nije vidio da se odustajanjem bilo što postiže. Umjesto odustajanja, mi smo zajedno tražili način kako da se izađe na kraj s problemima. To je ono što ja želim naučiti svoju djecu. Ali ne pada mi na pamet tvrditi da je to prava mjera i za sve ostale.
 |
|||
Odgovori s citatom