Ispisali smo ju iz vrtića

[oka]

Normalno je da djetetu fali mama i točka, normalno je da dolazi do promjena u ponašanju, da je drugačije e onda ne bi bilo normalno.
Moj mali je meni osobno lijepo rekao, tužan sam za tobom, ti mi fališ iako mi je lijepo u vrtiću, naravno na samim počecima.

I dan danas nakon duge bolesti idu jedan dan suzice jer je pravi putrek, ali ja ZNAM da tamo uživa, da je veseli, čak najveseliji i nasmijani u grupi, zovu ga: 'di si ti mali smješko'
A da ne govorim da sam se za njega bojala do neba, miran, tih, nježan, brižan....u vrtiću, ljudi dragi, ja osobno ne mogu vjerovati koliko na očigled njemu dobro taj vrtić nosi za njegovu budućnost i taj njegov mirniji temperament.

Mayato, ti si napravila ono što je poriv kod svakog roditelja i ti kao mama i kao mnogo mama moraš se nositi sa tom odlukom.
Ja ti to kažem ovako: ja sam takva i samo tako mogu reagirati u xy situaciji i ne mogu si pomoći, dok netko drugi reagira drugačije, možda pametnije i nikako mi ne pada na pamet osuđivati druge, a isto tako ne želim da drugi osuđuju mene radi naših vlastitih životnih postupaka. Ne možemo svi biti, raditi i osjećati isto, je tako?
Zato, ispisala si ju iz vrtića, smatraš da si učinila dobro za tvoje dijete, ok, prihvati to i ne preispituj. Previše je život težak da se toliko zamaramo pojedinim postupcima.