gledam ja ovu svoju, skoro dvogodisnjakinju, doma, i ne mogu shvatiti o kakvoj se to socijalizaciji radi.
pa i s 3g. sjecam se starije s 3 i razvojnog procesa igri u skupini djece. puno vise joj je trebao odnos 1 na 1 nego drustvo vrsnjaka. u skupini se igrala kad je i ako je morala, u toj dobi jos uvijek je bila centar svog svijeta i igrala se- sama.
stoga, ako ima izbora, ako dijete ne zeli, ako majci ne smeta, cemu drama? ici ce kad ce biti spremno.
ajde (4)-5-6, al s 3?

generalno sam stava da dijete ucini samovoljno i samoinicijativno ono na sta je spremno i ako ima mogucnost izbora da ga se priceka.