Ako roditelj dosljedno ne povlači svoje odluke, ni onda kad mu se čine krive, ili samo nije siguran jesu li ispravne, to po meni uglavnom pokazuje strah od gubitka moći. I strah od budućnosti.
Postoje situacije kad će djeca istjerat svoje, a mi ćemo bit u krivu što smo popustili. Naravno. I to će im dati krila da sljedećeg puta malo upornije gnjave. Ali to nikako ne znači da nas nikad ne smiju vidjeti kako mijenjamo mišljenje.
I sve je to reverzibilno. Ako u nekom periodu malo zas...tranimo :D, popravit ćemo već kasnije. A ako dijete treniramo u neodustajanju s tri, svejedno s njegovig 7 možemo sve poslat u kupus.
Zato, ništa tu nije sudbinski. I ne treba se bojati blagosti.