potpis pod casu. posebno bih podcrtala onaj dio o pedagogici i kako ju je mayato cula. ne znam zasto se tako nekritički nasrće bez da se razmotri da je mayato sa svojom emocionalnom upletenošću možda čula nešto što nije rečeno. kao i svi mi, ponekad se čuje baš ono što nam treba. meni je doista teško za povjerovati da je neki odgojni djelatnik koristio terminologiju propasti i delikvencije. ali vjerujem da je možda upućivao majku u ono što on misli da je za dijete dobro. ima majki/roditelja koje se teže/teško separiraju. i najgori savjet je da slušaju svoj instinkt. jer mama zna najbolje. ponekad je njen instinkt da uguši dijete. ne doslovno. ne mogu se referirati na mayato jer ju ne poznajem, ali načelno mislim da je separacija dobra i potrebna. i kad je malo bolna. frustracija je sastavni dio života, i djeca moraju osjetiti i malo nesreće. samo što mislim da kad roditelj ima issue sa separaciijom, vrtić tu ne igra značajnu ulogu, tj. čak i ako ide dijete u vrtić (jer mama radi, recimo) svim drugim podsvjesnim i svjesnim mehanizmima dijete se drži zavezano. tako da se slažem da vrtić nije ni u čemu presudan. no možda može nekim roditeljima ukazati da separacija nije katastrofa i gubitak. još jednom, ne referiram se na mayato!