ček ti to ozbiljno?
il je šala?
moj j je sličan kao vertexin d, po ovome što si napisala. sad hahar, a nije htio ostati niti na jednom jedinom vrtićkom rođendanu organiziranom u igraonici. do šeste-sedme. niš mu taj vrtić nije pomogao u ničemu. osim što je bio u njemu jer je morao.
da sam imala mogućnosti, bio bi sa mnom doma, a ne u vrtiću sigurno.
nije njemu bilo loše u vrtiću, ali svako se jutro budio s pitanjem mama jel danas vikend.
dok sam bila na porodiljnom, više je bio doma nego u vrtiću, predškolska godina je to bila.
mala je, za razliku od njega born to be vrtićaracna sve rođendane, igraonice, ma ostajala je čak i onima po centrima.
onda opet imam situaciju gdje je on obožavao već od dvije godine spavati kod moje mame i kod moje prijateljice koja je imala sina iste dobi. znao je provesti cijeli vikend u egzilu. nikad doma.
a ona dan danas nevoljko ide bilo gdje spavati, samo kad baš mora, kad roditelji idu u život npr![]()
uglavnnom, ne vidim povezanost vrtića sa samostalnosti i dalje.