Ispisali smo ju iz vrtića

[Lucija Ellen]

Nemam vremena citati sve, odgovaram na uvodni post.
majcinski instinkt treba slusati, mene moj nikad nije iznevjerio. Isto sam svoju M. ispisala i to nakon 3 dana prilagodbe, samo 20 minuta njenog histericnog placa meni je bilo dovoljno da donesem odluku, upisala sam je godinu kasnije i sve je proteklo normalno, uz normalnu kolicinu suzica. Potpuno je dobro socijalizirana, mada prema opcim standardima znaju mi komentirati da se previse ravnam po njenim osjecajima, uvazam je... Suprotno nekim misljenjima ja smatram da dijete ne manipulira i ako mu nesto smeta, smeta mu, to je naravno moje pravilo za moje dijete. Imam ih dvije i dva kriterija za svaku jer djeca su uostinu razlicita i nema opce formule, osim mozda ove da sebe treba slusati i vjerovati svome djetetu uvijek. Ok, znamo da nema kompromisa oko npr pijenja lijeka ali oko mnogih stvari u odgoju dopustam
pregovaranje i propitivanje. Sto me skupo kosta, ali sta je tu je.

[Anemona]

I moram dodati, pa baš ako idem totalno u kupus.
Na Forumu na kojem se zagovara dugo dojenje, na kojem neka djeca doje do upisa u 1. razred, jer imaju tu emocionalnu potrebu i to je ok, dijete od 3 godine bi trebalo pod mus odvojiti od majke koja je doma, jer ćemo ga inače upropastiti. Hm hm.

[casa]

Puno se pisalo o tome da dijete od tri godine zapravo nema nikakvih koristi od boravka u vrtiću, da nema potrebe za socijalizacijom... a Mayato je sama osjetila potrebu da svoju djevojčicu s tri godine upiše u vrtić usprkos tome da ne radi ida je vrtić skup, i nije odabrala desetosatni program već je djevojčica svaki dan u vrtiću provodila tri sata, ali sve se to nekako zaboravilo u ovoj raspravi.
I one od nas koje smatraju da one same ne bi ispisale dijete u sličnoj situaciji, ne smatraju da je dijete trebalo prepustiti samo sebi, ostaviti djevojčicu da vrišti noćima u ime nekakvog višeg dobra koje će doći za 20 godina. Mislim da smo sve imale na umu pokušati pomoći djetetu da prebrodi svoj strah, svoju tugu i uvažiti te osjećaje kao sastavni dio života, kao noć i dan, kao toplo i hladno, kao ugodno i neugodno. I dobro koje proizlazi iz takvog prihvaćanja nismo imale na pameti neke vrhunske rezultate koji će se pokazati u pubertetu ili na fakultetu, nego u sadašnjem osjećaju koje preplavi dijete kad osjeti da se može nositi s tugom i strahom, da se ne boji više noći, da je hladno samo ako se ne odjeneš... i da ako je nešto neugodno može u sljedećem trenu postati ugodno (kao kad dijete slaže kuu od kocaka, pa kocke počnu padati, može se prestati igrati kockama, može ih posložiti mama ili mama može uputiti i ohrabriti pa dijete može samo složiti kuću i osjetiti se kao Olimpijac jer je uspjelo). Tada se dijete osjea moćno, osjeća da je ono gospodar svog života, da je život lijep i kad je težak, da je život možda najljepši kad je najteži. Naravno, da u tome svemu izbijaju i vrijednosti onih koji su pisali, ali kako drugačije pisati?
Što se samodostatnosti tiče, netko je komentirao da to ljudi ne dostignu u potpunosti do puberteta, pa naravno da ne dostignu. Čak većina ne dostigne nikad, ali do određene granice u određenoj dobi, pisala sam i rekla da je meni samoj uvijek veliko pitanje do koje granice u kojoj dobi... ali da po meni u dobi od tri i po godine dijete to može dostići u trosatnom boravku u vrtiću... Možda nisam u pravu, možda se ne možemo složiti, ali ne moramo zato smatrati da su neke krute provoditeljice svoje volje dok su druge beskičmene izmanipulirane vlastitom djecom. Bar ja ne vidim tako stvari, i bez te neke patine koja se prevlači preko postova, rasprava bi bila jednako zanimljiva.

[casa]

I moram dodati, pa baš ako idem totalno u kupus.
Na Forumu na kojem se zagovara dugo dojenje, na kojem neka djeca doje do upisa u 1. razred, jer imaju tu emocionalnu potrebu i to je ok, dijete od 3 godine bi trebalo pod mus odvojiti od majke koja je doma, jer ćemo ga inače upropastiti. Hm hm.

Pa ali ne misle svi na forumu da je poželjno dijete dojiti do 1.razreda osnovne, niti svi misle da dijete mora u vrtić. Tome forum služi, da ne misle svi isto...

[Anemona]

casa, sve stoji, naravno ali - mayato je dijete več ispisala i grize se da li je time zeznula dijete nepovratno, jer joj je pametna gospođa u vrtiću to spomenula.
Koji je smisao trljati sol na ranu? Sigurno neće sutra ići ponovno dijete upisati.
Da li je nepovratno zeznula dijete? Naravno da nije.
Da li je propustila neke specijalne korake u osamostavljivanju? Ne bih rekla.
Pokazala je djetetu da je i ona čovjek od krvi i mesa sa svojim nedoumicama i to ne znači apsolutno ništa u nekom budućem kretanju u vrtić.
Stigne curicu osnažiti, ohrabriti, pripremiti,...

[casa]

Pa, ali ja sam u prvom postu rekla što bih sad ja na njenom mjestu pokušala napraviti, pa sam opet kasnije ponovila više puta da nije ništa nepovratno učinjeno, da je normalno iamti takve osjeaje, daa je poriv da se dijete ispiše prirodan, zaštitnički... I nikako ne mislim da sam trljala sol na ranu, ako jesam jako mi je žao. Meni je prijateljski nekome koga zanima je li pogriješio ili nije reći Jesi, drugi puta ćeš pametnije nego reći Nisi, nisi, nema šanse.

[vertex]

I ako u pubertetu budemo s njom imali problema to će biti zbog toga što joj danas nismo u stanju postaviti granice.

Iz najbolje namjere, ali naučila si ju ovim primjerom da te može izmanipulirati suzama da dobije što bi htjela

casa, prvi citat je pedagoginje iz vrtića. Tako da se radi upravo o dugoročnim fatalnim prognozama, koje stvarno smatram bedastima.
Drugi je stav koji su neke forumašice potpisale, a takav stav smatram krutošću.

S tobom se u načelu mogu složiti (ovo o osnaživanju djeteta), ali ne i da to povlači da je nužan put k tome boravak u vrtiću, pa neka je i na tri sata.

D. je bio jako sramežljiv jedno vrijeme, i to debelo iza treće godine. Primjerice, nije išao na rođendane nego je sjedio s nama, ako samo dio djece nije poznavao (dakle, uvijek). I puštali smo ga da bira što će. I sad je osnaženi hahar, skitnica, bećar i pokućarac, koji se mame ponekad ne sjeti do navečer.
Sve u svoje vrijeme.

[leonisa]

uz to jos dodatno trljanje manipulacije na ranu.

zar zaista netko ovdje misli da dijete od 3g manipulira? ili radi ono sto svako dijete radi i treba raditi, netko s vise, netko s manje upornosti- ispituje granice?

edit: evo, vertex me preduhitrila.

[sasa]

potpis pod casu. posebno bih podcrtala onaj dio o pedagogici i kako ju je mayato cula. ne znam zasto se tako nekritički nasrće bez da se razmotri da je mayato sa svojom emocionalnom upletenošću možda čula nešto što nije rečeno. kao i svi mi, ponekad se čuje baš ono što nam treba. meni je doista teško za povjerovati da je neki odgojni djelatnik koristio terminologiju propasti i delikvencije. ali vjerujem da je možda upućivao majku u ono što on misli da je za dijete dobro. ima majki/roditelja koje se teže/teško separiraju. i najgori savjet je da slušaju svoj instinkt. jer mama zna najbolje. ponekad je njen instinkt da uguši dijete. ne doslovno. ne mogu se referirati na mayato jer ju ne poznajem, ali načelno mislim da je separacija dobra i potrebna. i kad je malo bolna. frustracija je sastavni dio života, i djeca moraju osjetiti i malo nesreće. samo što mislim da kad roditelj ima issue sa separaciijom, vrtić tu ne igra značajnu ulogu, tj. čak i ako ide dijete u vrtić (jer mama radi, recimo) svim drugim podsvjesnim i svjesnim mehanizmima dijete se drži zavezano. tako da se slažem da vrtić nije ni u čemu presudan. no možda može nekim roditeljima ukazati da separacija nije katastrofa i gubitak. još jednom, ne referiram se na mayato!

[casa]

Pa, meni je tvoj primjer baš primjer ovog o čemu govorim. Tvoj sin, ako sam dobro shvatila, bi tebi rekao koliko mu fališ, onda znači da bi ti to rekao kad si ti tu. Ne bi otišao do tete i rekao: meni fali mama... A jasno je menida se djeca sjete mame u vrtiću, ali mislim da se sjete na tren i zaboli ih a onda ih igra i ekipa povede dalje od misli o mami, a ako ih ne povede onda na neki način ispolje tugu, ili plačem ili sjedenjem u kutu, ali ne vjerjem da su trogodišnjaci u stanju istodobno razmišljati o tome da im mama fali i igrat se Winxica.
Jednako tako mislim da trogodišnjaci često kod kuće preuveličavaju svoje osjećaje, ne svjesno i manipulativno, već da je to razvojna karakteristika kao takva koja svjedoči o zdravlju djeteta. Kao što se strah od buba povećava ako djetetu kažete zamisli da je u sobi veeeelika buba... na isti način u djetetovoj glavici u kojoj postoji strah od odvajanja, ako se razgovara zamisli kako ćeš sutra kao velika djevojčica lijepo biti u vrtiću, bez mame... Ne znam, njima je strašnije o ome misliti nego kad se to dogodi. Ovo je iz mog iskustva i nemam znanstvenih potrkijepa.
I ne mislim ja da se to mora savladati s tri godine, ali mislim da većina djece to može savladati s tri godine na vlastitu korist. I da što mama i tata rade ili ne rade, nema veze s tim da dijete ima koristi od toga da savlada nedostatak majke na tri sata. Da tako dijete raste...

Citiram samo sebe, do toga je došlo jer ne znam kako inače objasniti da nije bilo ni rečeno da je malena manipulatorica niti da je vrti neophodan niti da je šteta strašna i nepopravljiva.

[jennifer_gentle]

Potpis na casu i sasu.

[Anemona]

casa, ali ja smatram da nije uopće u ničem pogriješila, ništa kardinalno se neće desiti. Tu se razlikujemo.

[casa]

[QUOTE=casa;2574699]Mislim da postoji mogućnost da je mama, sama nesigurna oko svoje odluke, samo tako čula psihologinju, a da bi ju neka druga mama drugačije čula. Naravno, posao psihologinje je da ju baš ta mama koja sjedi pokraj nje čuje kako treba.
I ovo na prvoj stranici, pa niej da smo rekla :Super te žena popljuvala, baš mi je drago da se osjećaš gore nakon razgovora s pedagoškim osobljem vrtića nego prije razgovora...

[casa]

I naravno, da ne moramo svi smatrati je li uopće učinjena pogreška ili nije, ali ako netko piat je li pogriješio, a ja mislim da je, ja i kažem. I zaista se uvijek trudim reći to na način koji najmanje boli, a najviše pomaže, pa mi je taaaako teško prihvatiti da mi je očito trud uzaludan.

[vertex]

Ajme, ja vam želim da ostanete u uvjerenju da osoblje stručnih službi nikad ne govore bedastoće.

[casa]

Vertex, ja sam klasa optimist i ja uvijek mislim da su ljudi dobro mislili ali krivo se izrazili... Ružičaste naočale na glavi u zgradi vrtića i škole...

[AdioMare]

moju je k. teta u vrtiću odmah prvi, drugi dan pokušala zaplašiti vukom

[casa]

Samo se krivo izrazila... vjerojatno je mislila djecu poučiti o divljim životinjama i o tome kako je vuk zaštićena vrsta..

[AdioMare]

ma i ja mislim. radila je žena najbolje što je znala

[vertex]

I naravno, da ne moramo svi smatrati je li uopće učinjena pogreška ili nije, ali ako netko piat je li pogriješio, a ja mislim da je, ja i kažem. I zaista se uvijek trudim reći to na način koji najmanje boli, a najviše pomaže, pa mi je taaaako teško prihvatiti da mi je očito trud uzaludan.

Pa da, ti kažeš, onda netko obzirno propitkuje to što si ti rekla, i tako se to ulanča i razgrana :D

[Mima]

Pa evo, ja sam svojim iskustvom pokušala mayato pomoći da se ne osjeća loše radi onoga što joj je stručna služba u vrtiću rekla - jer mi se čini da je baš to ono što ju je zabrinulo i pogodilo - jer sam i ja doživjela nešto slično od stručnih osoba u vrtiću, a potpuno sam sigurna da su im motivi bili da me uvjere da ono loše što sam u njihovom vrtiću vidjela nije stvarno loše nego sam samo ja to doživjela lošim, jer nemam vjere u svoje dijete.

(i u drugom vrtiću sam doživjela potpuno krive procjene stručne osobe, no to je sasvim druga priča - ali opet govori o tome da svi stručnjaci koji rade sa djecom jednostavno nisu dovoljno dobri u svome poslu)

[leonisa]

sasa, da separacija je potrebna i sastavni dio je zivota, istina.
no zar ona mora biti sa suzama? zar ne moze biti kad je dijete spremno? to ne mora biti 100%, al ako se moze cekati zasto se ne doceka da se postotak priblizi toj brojci? cemu nesto na silu?
to mi zaista nije jasno.
sjecam se kako su mi govorili kako imam mamarosku, malu koja samo mamace za mamom i kako je ja ne ostavljam protiv njene volje na spavanje, na cijeli dan bakama i didama, u gostima, pa ni 2h ako ne zeli, samo radi toga da bi bile- razdvojene i ja "trenirala strogiocu", kako ce se drzat za moju suknju dok se ne uda i ostale gluposti.
a onda je odjednom sama pozeljela prespavati kod njih (to se poklopilo s prestankom nocnog dojenja), a kad je prestala i dojiti da s njima ode na vikend na more. ubrzo je to postao tjedan, pa tjedni, vikendi kojih je sve manje bilo da je spavala doma, odlasci s prijateljicama i nihovim starcima na vikende...i svi se sad cude (ok, cude se od njene 3. godine) kako imam samostalnu kcer kojoj nije bed odvojit se od nas i samo trazi priliku da joj dupe vidi puta. i uziva dok je na putu i kad se vrati dotrci u zagrljaj.
s druge strane imam kontra primjere u kojima se "isforsirala" separacija, koja je izgleda bila prerana te i nakon 7g ta djeca ne zele otici nigdje bez roditelja, a skolarci su. da, "odradili" su vrtic, "odradjuju" i skolu, al dalje od toge ne idu. a trebali bi. moci.

tako da se ne radi o majcinom instinktu vec majcinoj sposobnosti (i mogucnosti) slusanja djeteta. tada se moze vidjeti treba li dijete poticaj ili treba jos uvijek sigurnu luku prije nego digne sidro. a sumnjam da je pedagogica govorila o tom djetetu individualno (znamo koliko vremena provedu s djecom i da je to vrijeme u ovo doba posveceno predskolarcima) vec da je govorila nacelno i generalan stav bez da imalo pozna dijete kao sto ga pozna majka, u ovom slucaju mayato.
s druge strane, kakav je to nacin da prica o manipulacijama trogodisnjeg djeteta?

[sirius]

Ajme, ja vam želim da ostanete u uvjerenju da osoblje stručnih službi nikad ne govore bedastoće.

[cvijeta73]

Samo se krivo izrazila... vjerojatno je mislila djecu poučiti o divljim životinjama i o tome kako je vuk zaštićena vrsta..

ček ti to ozbiljno?
il je šala?

moj j je sličan kao vertexin d, po ovome što si napisala. sad hahar, a nije htio ostati niti na jednom jedinom vrtićkom rođendanu organiziranom u igraonici. do šeste-sedme. niš mu taj vrtić nije pomogao u ničemu. osim što je bio u njemu jer je morao.
da sam imala mogućnosti, bio bi sa mnom doma, a ne u vrtiću sigurno.
nije njemu bilo loše u vrtiću, ali svako se jutro budio s pitanjem mama jel danas vikend.
dok sam bila na porodiljnom, više je bio doma nego u vrtiću, predškolska godina je to bila.

mala je, za razliku od njega born to be vrtićarac na sve rođendane, igraonice, ma ostajala je čak i onima po centrima.

onda opet imam situaciju gdje je on obožavao već od dvije godine spavati kod moje mame i kod moje prijateljice koja je imala sina iste dobi. znao je provesti cijeli vikend u egzilu. nikad doma.
a ona dan danas nevoljko ide bilo gdje spavati, samo kad baš mora, kad roditelji idu u život npr

uglavnnom, ne vidim povezanost vrtića sa samostalnosti i dalje.

[sasa]

Pa bar su tu svi citali juula. I ono kako dijete suradjuje. Ako majka osjeca nesigurnost i ne zeli da se dijete separira ( govorim o podsvjesnom, ne svjesnom) dijete ce u dobi od tri godine, sva je prilika, suradjivati. I plakati i trgati se i bacati. Ne vrijedi nista na svijetu za svu djecu pa tako ni ovo, ali meni jako grebe usi kako se beskonacno poziva na majcin instink kao da je taj nepogresiv. Nazalost nije i unatoc dobroj namjeri roditelja, u koji ne sumnjam, inatinkt moze bas dobro sj.bati dijete. I bilo bi super kad bi mogli biti tako zreli i introspektivni pa se uvijek zapitati koja je nasa korist i motivacija u pojedinim situacijama, jer je uvijek imamo.

[jennifer_gentle]

leonisa, ne mislim ni ja da treba na silu.

no, isto tako smatram da nekad mi roditelji ne vidimo stvari najbolje i najobjektivnije i da smo često previše "slabi" na svoju djecu da im nekad ne pružimo ono što im je uistinu u "većoj slici" potrebno.

mislim da se ovdje više govori o tendencijama, a ne o apsolutima. ja ne mislim da je mayato nužno pogriješila, ali ću možda više preispitivati takvu odluku nego netko tko će odmah reći "a čuj, ako dijete nije htjelo, nije htjelo

isto je tako bitna razlika naspram onih koji smatraju vrtić nužnim zlom, a ja ga smatram uistinu pozitivnim faktorom u životu mojeg djeteta.

[Mima]

Ali majka koja upisuje dijete u vrtić iako to nije nužno potrebno vjerojatno ipak u startu ima pozitivne osjećaje prema vrtiću, inače ne bi u to niti kretala, zar ne. Ja sam ih u svakom slučaju imala.

[sasa]

I ja uopce ne mislim da su svi odgojni radnici izvrsni na poslu, samo sam puno rijedje vidjela lose radnike, a puno cesce roditelje koji iz vlastitih obrana ne cuju sto im se govori, iz cega se izrode svakakve interpretacije.

[leonisa]

a kako se onda objasnjava to da djeca majki koje imaju lose iskustvo s vrticem imaju super adaptaciju i super im je, i obrnuto?

kako onda objasniti situaciju u kojoj majka i rijecima i tijelom i emocijama ZELI separaciju, ali dijete ne zeli? nije da prolazi labirint suprotnih rijeci i signala, prolazi jako dobro oznacen nedvosmislen put i opet ga ne odabire.

[sasa]

Ne kuzim sta govoris leonisa.

[*mamica*]

zar zaista netko ovdje misli da dijete od 3g manipulira?

Evo, ja sam uvjerena da dijete u toj dobi može manipulirati roditeljima. I ne mislim da to čini svjesno i zločesto nego je to, ajmo reći, neki oblik preživljavanja u obiteljskoj zajednici.

Osobno sam uvijek za vrtić i, za razliku od većine majki ovdje, od rođenja dijete pružam bakama, djedovima, tetama, dakle najužem dijelu obitelji. Pa makar to značilo i dvadesetak min, ali ja to vidim na način da beba time upoznaje i druge članove obitelji koji ga beskrajno vole i da ima priliku dobiti još više ljubavi i nježnosti. Možda je to zato što smo MM i ja jako bliski sa svojom najužom obitelji pa imam maksimalno povjerenje, ne znam.

Ali isto tako mislim da svi roditelji i sva djeca nisu jednako spremni na separaciju i da je možda ponekad neke stvari bolje ne forsirati. Možda autorica posta uvidi da može nešto promijeniti u svom roditeljstvu i da može polako početi pripremati sebe i dijete na separaciju, pa dogodine dijete krene u vrtić sa puno manje trauma i puno spremnije. Dakle, i ovo se može iskoristiti kao neka pouka i rad na sebi i odnosu sa djetetom.

[cvijeta73]

ni ja ne kužim leo

l
isto je tako bitna razlika naspram onih koji smatraju vrtić nužnim zlom, a ja ga smatram uistinu pozitivnim faktorom u životu mojeg djeteta.

ja ne smatram vrtić nužnim zlom. nikako.
al sam, pa mogu reći dosta sigurna da nije neki pozitivan faktor u životu mog starijeg djeteta. i da mu ne bi ništa baš previše falilo da nije išao u vrtić.
cijeli dojam njegovog boravka u vrtiću je nit smrdi nit miriše. otprilike ovako.


malena je s druge strane sigurno profitirala. naročito ovu zadnju godinu. kad ima super tete, koje se bave djecom, stalno nešto smišljaju, crtaju, super aktivnosti... prije je njoj bilo super, ali tete su bile...nako. da je neko osjetljivije dijete bilo u pitanju, netko tko nije kao ona, da sve mora biti po njoj, a cijeli dan su se više-manje sami zabavljali, bome ne znam kako bi to bilo.

[casa]

Ali majka koja upisuje dijete u vrtić iako to nije nužno potrebno vjerojatno ipak u startu ima pozitivne osjećaje prema vrtiću, inače ne bi u to niti kretala, zar ne. Ja sam ih u svakom slučaju imala.

I sad bismo mi trebala iz postova Mayato secirati i njezinu podsvijest i naše interpretacije iste izložiti na forumu koji sve pamti... Neću, ali bi se moglo, ali neću jer držim više do kulture forumiranja.
Načelno, ako ja imam pozitivne osjećaje prema vrtiću dijete može krenuti u vrtić bez problema, ali jednako tako ja mogu promijeniti osjeaje prema vrtiću u toku vrtićkog staža djeteta. Ja mogu imati pozitivne osjeaje prema samom vrtiću, ali nemati poztivne osjećaj prema odvajanju,prema tome da više nisam prijeko potrebna. Jednako tako, ja mogu imati osjećaj da sam beskorisna sad kad me dijete više ne treba pa to prenijeti na dijete. I na kraju krajeva i dijete može imati pozitivne osjećaje prema vrtiću, pa ih promijeniti u nekom trenu, izazvano nekim izvanjskim ili unutarnjim faktorom kao što je strah od samoće, strah od kolektiva, strah od gubljenja vlastitog ja u kolektivu... Osjećaji se javljaju i prolaze, pa opet nailaze neki novi i jaaako je hrabro izjaviti Ja imam pozitivne osjećaje prema vrtiću.
Ne znam, pa ja i prema vlastitom mužu imam i pozitivne i negativne osjećaje i o mnogočemu ovisi koji trenutno prevladavaju i sigurna sam da ih moja djeca osjećaju i onda kad ih nisma spremna podijelit, ili da bolje kažemm da ih baš tada najviše osjećaju. Ne znam kako im to uspijeva, ali mali vragovi sve znaju i sve vide, i ono što ja vidim, i ono što ja ne želim da oni vide, ali i ono što ja ne vidim.. I zato je lijepo imat djecu, i teško,jer nad njima se čovjek često zamisli, pa promišlja je li pogriješio, pa se nadam se popravlja, pa raste...

[leonisa]

Djeca suradjuju.
Djeca citaju neverbalne znakove.
Djeca vide nesklad rijeci i misi, emocija.

Prema tome, djeca majki koje imaju negativan stav prema vrticu trebala bi imati katastrofalnu adaptaciju, a djeca majki kojima je vrtic super, odlicnu. A nije tako.

[vertex]

Meni se isto čini da na temi baš nema neki značajni broj onih koji vrtić smatraju nužnim zlom. Možda nas ima više koji smatramo da nije nužno i uvijek (tj. svaki) dobar za dijete.

[Anemona]

A ja bih rekla (nakon što 6 godina mučim samu sebe što dijete osjeti od mene, što ne osjeti,...) da je sve to precijenjeno.
Iskreno moji osjećaji su moji i imam na njih pravo i mislim da je u redu da se dijete nauči živjeti s njima, nego da se ja prisiljavam emitirati nešto drugo.
Ako dijete tako sve osjeti, što nije još gore da osjeća lažnu glumu od strane mame?

[casa]

Djeca suradjuju.
Djeca citaju neverbalne znakove.
Djeca vide nesklad rijeci i misi, emocija.

Prema tome, djeca majki koje imaju negativan stav prema vrticu trebala bi imati katastrofalnu adaptaciju, a djeca majki kojima je vrtic super, odlicnu. A nije tako.

Obrnuta suradnja, takva djeca će podučiti majku da vrtić nije zlo, ili da vrtić nije totalno super. I tako roditelji rastu zajedno s djecom

[jennifer_gentle]

Meni se isto čini da na temi baš nema neki značajni broj onih koji vrtić smatraju nužnim zlom. Možda nas ima više koji smatramo da nije nužno i uvijek (tj. svaki) dobar za dijete.

A tko je rekao da je nužno i uvijek dobar za dijete? ja to stvarno nisam pročitala na ovoj temi.
Ali sam pročitala da nema bogznakakve potrebe da dijete ide u vrtić ako ne mora jer mu je ionako primarna funkcija da se djeca zbrinu dok roditelji rade.

[casa]

A ja bih rekla (nakon što 6 godina mučim samu sebe što dijete osjeti od mene, što ne osjeti,...) da je sve to precijenjeno.
Iskreno moji osjećaji su moji i imam na njih pravo i mislim da je u redu da se dijete nauči živjeti s njima, nego da se ja prisiljavam emitirati nešto drugo.
Ako dijete tako sve osjeti, što nije još gore da osjeća lažnu glumu od strane mame?

Pa naravno, da emitiranje podobnih osjećaja ne ide. Ali da se promišljanjem i sagledavanjem ili jednostavno vremenom osjećaji ne mijenjaju ne stoji. Ono, ja danas s treim sigurno imam različite osjećaje prema vrtiću nego s prvim.

[Mima]

Ono što sam htjela reći je da se roditelji koji nemaju izbora nego dati dijete u vrtić često unaprijed boje, pitaju se kako će to ići, i imaju negativne misli o vrtiću/jaslicama, i o tome kako će ostaviti dijete - to često imamo prilike vidjeti po temama na forumu, dok onaj kojem vrtić nije neophodan za čuvanje djeteta vjerojatno ne bi niti kretao sa vrtićem ako u startu ne smatra da će to biti dobro i pozitivno iskustvo.
Normalno da se ti osjećaji mogu promijeniti, i mijenjaju se, ovisno o iskustvu.
(moje mišljenje o vrtiću se definitivno promijenilo nakon boravka na adaptaciji sa djetetom)

[Anemona]

Npr. ako tako sve osjeti i nužno se tome priklanja, zar ne osjeti da sam ljuta što je opet upalio komp i da svakako ne odobravam to što je upravo stao u potok do koljena nakon što sam 16 puta rekla ne i nakon što sam ga odvela doma, presvukao se i došli smo nazad, opet je upao u potok.
Naravno da osjeti svašta emitirano od moje strane, ali to ga ne spriječi da napravi sranje.
Isto tako sam npr. točno osjećala koji dečko je mojima bezveze, pa ga nisam zato ostavila,...
Ima milijon primjera.

Da, djeca osjete svašta i opet rade po svome.
Naravno da je lakše kad osjete da imaju bezuvjetnu podršku u trenutku kad su i oni nesigurni, ali hebi ga, ponekad nije tako, to je život.

[casa]

Pa, obrnta suradnja. I pa nisu djeca ovisna o roditeljima, djeca surađuju ili obrnuto surađuju, ali ipak su prije svega posebne jedinke. I zato se meni čini dobrim da krenu u vrtić kako bi zmaknuvši se od roditelja s kojima će najviše surađivati ili obrnuto surađivati, lakše ostvarili sebe kao posebne jedinke.

[Mima]

A tko je rekao da je nužno i uvijek dobar za dijete? ja to stvarno nisam pročitala na ovoj temi.
Ali sam pročitala da nema bogznakakve potrebe da dijete ide u vrtić ako ne mora jer mu je ionako primarna funkcija da se djeca zbrinu dok roditelji rade.

Pa evo, ja to mislim. Mislim da vrtić nije nikakva nužna potreba za dijete, ako ga ima tko kvalitetno čuvati izvan vrtića.
I da, mislim da je primarna funkcija vrtića da djeca u njemu budu - opet kvalitetno - zbrinuta dok roditelji rade.
Pri tome ne mislim da je vrtić čuvalište, nužno zlo ili bilo što tome slično; vrtić je uglavnom jako dobro mjesto za djecu - ali djeca koja ne idu u njega, ako imaju dobro riješeno čuvanje, neće ništa izgubiti.

[jennifer_gentle]

Pa evo, ja to mislim. Mislim da vrtić nije nikakva nužna potreba za dijete, ako ga ima tko kvalitetno čuvati izvan vrtića.
I da, mislim da je primarna funkcija vrtića da djeca u njemu budu - opet kvalitetno - zbrinuta dok roditelji rade.
Pri tome ne mislim da je vrtić čuvalište, nužno zlo ili bilo što tome slično; vrtić je uglavnom jako dobro mjesto za djecu - ali djeca koja ne idu u njega, ako imaju dobro riješeno čuvanje, neće ništa izgubiti.

Pa ja mislim da hoće izgubiti, u tome je razlika.

[Mima]

a što da ti kažem, ja mislim da neće, a brojna djeca koju poznajem a koja nisu išla u vrtić, ili su išla sporadično, potkrepljuju takvo moje razmišljanje.

[cvijeta73]

Pa ja mislim da hoće izgubiti, u tome je razlika.

trogodišnje dijete?

[leonisa]

Pa, obrnta suradnja. I pa nisu djeca ovisna o roditeljima, djeca surađuju ili obrnuto surađuju, ali ipak su prije svega posebne jedinke. I zato se meni čini dobrim da krenu u vrtić kako bi zmaknuvši se od roditelja s kojima će najviše surađivati ili obrnuto surađivati, lakše ostvarili sebe kao posebne jedinke.

pa ne mislim da je uvijek u pitanju obrnuta suradnja niti da dijete nuzno (ne)suradjuje. neka djeca imaju jaku samosvjest i ne gube je lako.

a moj post, kao takav, se odnosio na

Pa bar su tu svi citali juula. I ono kako dijete suradjuje. Ako majka osjeca nesigurnost i ne zeli da se dijete separira ( govorim o podsvjesnom, ne svjesnom) dijete ce u dobi od tri godine, sva je prilika, suradjivati. I plakati i trgati se i bacati.

[sirius]

Tako je.
Previse se paznje pridaje formi.
razmislimo koji je smisao vrtica.
pa zar stvarno mislite da se te potrebe ne mogu zadovoljiti u drugacijoj formi?
pisala sam iza mime...

[Anemona]

Pa naravno, da emitiranje podobnih osjećaja ne ide. Ali da se promišljanjem i sagledavanjem ili jednostavno vremenom osjećaji ne mijenjaju ne stoji. Ono, ja danas s treim sigurno imam različite osjećaje prema vrtiću nego s prvim.

Nikad nisam rekla da se osjećaji ne mijenjaju, ali ne može čovjek sebi narediti u nekom podobnom trenutku da promijeni osjećaje. Treba za to vremena.

Evo primjer, kao što sam i rekla upisala sam dijete prošle godine u vrtić. Nisam dala pravu šansu vrtiću. Nezadovoljno dijete, nezadovoljna ja,... ispisala ga.
Grizla se jako dugo da li je odluka dobra. Možda je bila možda nije, ionako sad nebitno, imala sam mogućnost biranja.
Sad dijete ide u malu školu, ista teta, isti vrtić, zadovoljna sam i ja i dijete. I to je to.

Sad kad gledam unazad, bez obzira da li je odluka bila loša, ili dobra, ispalo je ok. Dijete voli malu školu, lijepo mu je, zadovoljan i on i ja.

[Anemona]

Pa evo, ja to mislim. Mislim da vrtić nije nikakva nužna potreba za dijete, ako ga ima tko kvalitetno čuvati izvan vrtića.
I da, mislim da je primarna funkcija vrtića da djeca u njemu budu - opet kvalitetno - zbrinuta dok roditelji rade.
Pri tome ne mislim da je vrtić čuvalište, nužno zlo ili bilo što tome slično; vrtić je uglavnom jako dobro mjesto za djecu - ali djeca koja ne idu u njega, ako imaju dobro riješeno čuvanje, neće ništa izgubiti.

X