Pa, evo da ja kažem gdje dijete prosječne obitelji koje ima opciju ili biti s mamom kući ili ići u vrtić na tri sata dnevno profitira po meni:
1. uči biti bez mame, tate, bake i djeda
2. ima priliku unutar neke skupine djece s kojom nije rodbinski povezan i koju ne mora voljeti odabrati one koje će voljeti jer imaju lijepu ukosnicu, jer nose plavu vestu ili jer imaju najljepše igračke
3. kao broj 2 samo ovdje se radi o ne voljeti što je često unutar obitelji ili djece maminih prijateljica tabu
4. uči kako je čekati u redu sa sebi ravnima, ne čekati da mama opere mlađeg brata ili da se nahrani mala beba, nego jednostavno čekati jer ne mogu svi doći na red isti tren iako nije ništa spremniji i sposobniji čekati od onog tko je prvi bio na redu
5. uči razvijati i rješavati sukobe
Može li ovo sve u nekoj grupi djece s mamom u parku? Ja mislim da ne može. Može li s braćom kod kuće? Ja mislim da ne može. Može li na nekoj igraonici? Može, ali tada bi tamo trebala biti stalna grupa djece, kako bi dijete imalo prilike ostvariti neke samostalne prave kontakte, a ne da se svaki put igra s drugom djecom, a onda ne vidim razliku između toga i trosatnog vrtića. Može li to ako neka teta čuvalica u svojem domu čuva par djece? Može, s tim da mi se čini da će se u grupi od 3,4 djece uvijek na neki način pokušati negirati osjećaji nesimpatije koje dijete može gajiti prema drugom djetetu, a ja mislim da kako bismo mogli imati drage nam ljude, simpatične, bliske, onda moraju postojati i oni koji su nam nesimpatični, koji nam se ne sviđaju.
Treba li dijete to sve naučiti? Pa, ne treba, ali ja bih svojoj djeci izabrala da nauče.
Treba li dijete to sve naučiti s tri godine? Pa, ne treba, ali ja bih svojoj djeci izabrala da nauče, a i zašto ne bi ako mogu?