 |
|||
Pa, dobro, ali kako to dijete koje živi u gardu s mamom i tatom uči biti bez mame i tate? Kako, ako ne kroz institucije? I ne, neće to naučiti postupno, bez forsiranja kroz život, jer gdje da to nauči u stanu? Pa neće ga valjda mama ostavit samog u stanu. Može to samo naučiti kasnije, u instituciji, a ja kažem zašto bi naučio kasnije ako je fiziološki spreman naučiti s tri godine?
Zato što to nije životno važno da se nauči s 3 godine. Zato što je to jedna od onih stvari koje se uče USPUT. Ne trebaju biti fokus učenja. Trogidišnjaku je posve svejedno čeka li zbog mlađeg brata ili zbog prije starijeg od njega 1 dan. Stvar je u toma da njemu ne ide čekanje, jer je to fiziološki.casa prvotno napisa
Pa slažem se da to ne mora naučiti s tri, može i sa 7 kad krene u školu, ali ja najozbiljnije vjerujem da je lakše prosječnom, ne mayatinom koje ne poznajem, to naučiti s tri nego sa sedam. Jednako kao što vjerujem da je lakše naučiti čitati sa 7 nego s 12... Nešto s onim prozorom mogućnosti koji se otvara i zatvara, jednako kao što sam vjerovala da je bespelenaštvo bolje od pelenaštva, jednako kao što sam nadohranu počela nudit kad su počeli zijevat dok mi jedemo i sjediti... I nije trogodišnjaku svejedno zašto čeka, nije, lakše mu je čekati ako vidi da netko sjedi na wc-u nego ako tražimo wc. I čekanje ne ide nikome lako, a to kako kome ide, vjerujem da uvelike ovisi o tome koliko smo to vježbali u životu. Ne jedino o tome, naravno, ali vjerujem da je to jedna od onih vještina koje treba uvježbati, kao svirati klavir, 2% ljudi sviraju perfektno nakon mjesec dana poduke, 2% ni nakon 10 godina poduke, ali ovi između sviraju proporcionalno vremenu provedenom u vježbi uz naravno uvjet da ih nitko nije tukao po prstima ili pipao po sisama dok su svirali.
Meni je malo cudno to idealiziranje proslosti i roditeljskog sudjelovanja u zivotu djece. Ne vjerujem da su nesto puno vise sudjelovali nego danas - djeca su se pretezno coporativno cuvala dok su roditelji radili, ili se nisu uopce igrala nego su radila tj pomagala u kuci, polju, obrtu i sl. Sigurno se mama s njima nije sjela pa dva sata izrezivala kolaz i radila ukrase za bor od slanog tijesta. Sto je zajednica bila "primitivnija" to su se djeca vjerojatno vise igrala a manje radila, no svejedno s tri godine su vec itekako bili odvojeni od roditelja i to satima, samo u puno manje sigurnim okolnostima za njih.
A to da se mogu upoznati s drugom djecom u "komsiluku" - valjda ovisi od toga gdje zivis, kod mene u kvartu po danu mozes sresti par mama na porodiljnom ili baka/cuvalica s jaslickom djecom, svi ostali su u vrticu. Da mi je dijete doma ne bi imalo se s kim igrati jer su svi u vrticu a niti ja poznajem njihove roditelje jer smo se doselili pred par godina u ovaj kvart i ne znam prakticno nikog.
upravo tako i zato sam rekla da sve one "dobrobiti" vrtica ne ovise o vrticu vec o osobi koja provodi vrijeme s djetetom, njegovom trudu i mogucnosti, svijetu oko njih (moj park je prepun).
isto tako znam puno grupa u kojima se po pola dana gledao crtic. nitko s njima nije izrezivao kolaz, radio ukrase od tijesta, itd.
JA sam to radila sa svojom. i prije nego je krenula u vrtic i nakon sto je krenula u vrtic.
valjda je to taj "stil" odgoja koji se spominje. jesam kakva jesam prema svjoj djeci i dajem im sta im dajem, kako znam i umijem isle u vrtic ili ne jer smatram da je to moja obaveza, a ne vrtica i zato valjda ne mogu shvatiti tu primarnu funkciju vrtica da oblikuje moju djecu za zivot.
X
Ovo potpisujem milijon puta.
Mene neopisivo smeta što se vrtiću daje funkcija čistog odgoja djece, a roditelji su neki tamo tutleki koji bolje da nemaju ništa s tim odgojem, jer će sigurno pogriješiti.
Razumijem da ljudi rade, da ih nema doma,... ali meni je neprihvatljivo da MM i ja nemamo primarnu funkciju u odgoju svojeg djeteta. Da, ta primarna funkcija traži i veliki angažman i u svakom slučaju traži da imaš za to vremena, ali ne može me nitko uvjeriti da će vrtić bolje odgojiti dijete od roditelja. Ne mogu to prihvatiti.
X
Moju je zapala takva grupa i takva teta.
I upravo to je i meni nejasno-premeštanje učiteljske uloge roditelja na neki bezlični uniformisani kolektiv-gde je osnovna premisa da je vođa kolektiva uvek i u svakom vrtiću "na nivou".
A sledeća osnovna premisa je da majke nikad nisu.
Meni je to baš neprihvatljiv stav struke sa kojom bi (valjda) te iste majke trebalo da sarađuju?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom