Ispisali smo ju iz vrtića

[leonisa]

Pa eto, usprkos tome, iako je sama činjenica da to pišem danas, 2014., nakon skoro 30 godina, dokaz da pamtim kako mi je bilo grozno, mislim da je i toj trogodišnjoj, četverogodišnjoj, petogodišnjoj meni vrtić bio od velike koristi.
Zašto? Jer sam dotad apsolutno bila lišena ikakvih frustracija, svijet se vrtio oko mene, mojih želja i potreba. U vrtiću sam prvi put shvatila da nisam centar svemira generalno. I dalje sam znala da sam centar svojim roditeljima, ali me je vrtić i funkcioniranje u njemu naučio da to nije apsolut.

meni zaista nije jasno kako si do tada bila lisena apsolutno svih frustracija i ne znam kako je ispalo da je vrtic jedini izvor frustracija u djetetovom zivotu i kao takav potreban, dapace nuzan, za normalan rast i razvoj?

ja se jako dobro sjecam dok me baka cuvala frustracija i nebivanja po mome i nevrcenje svemira oko moje guze. a bila sam tad jos jedino unuce.
a bome se jako dobro sjecam i kako je starija ispoljavala svoje frustracije i kako je ucila da se s njima nosi i kako sam s njom radila na tome i to sve prije nego je krenula u vrtic.

[Svimbalo]

meni zaista nije jasno kako si do tada bila lisena apsolutno svih frustracija i ne znam kako je ispalo da je vrtic jedini izvor frustracija u djetetovom zivotu i kao takav potreban, dapace nuzan, za normalan rast i razvoj?

ja se jako dobro sjecam dok me baka cuvala frustracija i nebivanja po mome i nevrcenje svemira oko moje guze. a bila sam tad jos jedino unuce.
a bome se jako dobro sjecam i kako je starija ispoljavala svoje frustracije i kako je ucila da se s njima nosi i kako sam s njom radila na tome i to sve prije nego je krenula u vrtic.

Eh, leo, ne znaš ti moju mamu
Ni tata nije puno pripomogao tome da nemam princess syndrome (postoji li takvo nešto ili sam ja sad izmislila super naziv? )