Prihvatljivo je da dijete bude apatično dok se problem ne riješi. A to da je djevojčici od tri godine jaaaako važno kako se njeni tata i mama osjećaju dok je ona u vrtiću, mi se čini stvarno besmislenim obrazlagati. Pa, ljudi se boje reći roditejima da su trudni s dvadeset i kojom jer ih je strah šta će mama i tata misliti... A tatu nismo uvodili u priču jer se iz prvog posta dalo naslutiti da je u Mayatinoj obitelji on kako se to pedagoški kaže emocionalno nestabilniji roditelj. Inače, s mojim sinom br.3 onim zahebanim, mm je odradio adaptaciju. I stvarno mislim da se cijelo vrijeme zaboravlja da je djevojčica u vrtiću boravila 3-tri sata, bez jela i spavanja.