Nije crno-bijelo! Ni jedna odluka kako postupiti u toj situaciji nije sama po sebi dobra ili loša! Svi smo različiti! Ne osuđuj se što si poslušala sebe i napravila ono što misliš da moraš!
No, da se nadovežem na temu, možda nekom bude korisno - oko vrtića, dobrih i loših strana, nužnosti ili ne, prilagodbe...napisano je već (i neka je ) puno postova na različitim temama...sve s namjerom da se izvuče neki idealan zaključak..ali..toga nema i ne može se do takvog zaključka doći..

Smatram da se sve to treba pojednostvit, posložit stvari u glavi (svatko za sebe) i problema nema! Je li meni nužno potrebno da moje dijete ide u vrtić??Ako je odgovor da, tako tome i pristupiti! Smatram li da će mu tako biti dobro? (povjerenje, pozitivan stav) Imam li izbora, i ako ga imam, da li je za mene dobar neki drugi izbor? (baka, čuvalice..) Odgovoriti sebi, iskreno.. Odlučiti, onako kako nam srce i mozak nalažu.. I onda nema problema..šta god odlučili!

Dijete kojemu je mama doma to zna..ono zna da ima izbora, i već teže prihvaća vrtić.. Mama koja je doma, također zna da ima izbora i ako nije potpuno sigurna u svoju odluku o pohađanju vrtića, to dijete osjeti! To je bila kombonacija iz uvodnog posta, smatram..

Mame, zamislite sebe u takvoj situaciji..vaš dom i obitelj vam je centar svijeta, a vaša iskustva o svijetu su mala i ograničena...Zatim vas odvedu u nepoznato i tamo ostavljaju... TREBA VREMENA! I potreban je iskren roditeljski stav koji ne daje svemu tome težinu, nema drame, puno emocija, već to je tako, kao "dobar dan" reći...ja na posao ti u vrtić, podrazumijeva se, tamo je dobro, lijepo, uživaj, pusa, vidimo se ..

Malo sad zbrzah, nedostatak vremena.....nadam se da je razumljivo...dobra tema!