Naravno da postoje roditelji neadekvatni na različite načine. Kao i oni koji sumnjaju u sebe, pa misle da ne bi mogli nešto što de facto mogu. Ima i lijenih, kojima je lakše da drugi obave stvari za njih. Ima djece za koju je vrtić doslovno spas od doma, jer je dom užasno mjesto.
I ništa od toga ne pokazuje da je vrtić nužnost i obavezna razvojna stepenica.
Jer ima i adekvatnih, sposobnih i dovoljno normalnih roditelja i okolina u kojima rastu primjereno odgajana djeca.
I to mi se čini toliko jednostavnim i logičnim, da se stvarno pitam čemu tolika potreba da se dokazuje suprotno?