Ispisali smo ju iz vrtića

[casa]

Pa, ali ja bih na tvom mjestu, pitala tete u čemu je problem? Pitala bih ih ne kako da one sankcioniraju drugu djecu, jer to nije moj nego njihov posao ve kako da ja svoje dijete poučim samoobrani, kako da dijete stavom daje do znanja da se njime ne može brisati pod? meni je jasno da kad boli moje dijete boli i mene princip je najjači u nama, ali ja sam kad su mog sina u školi uzeli na pik uz još jednog dječaka, otišla školskom psihologu sa svojim djetetom, ne želeći kazniti zlostavljače nego s ciljem da moj sin nauči kako se obraniti, kako reći Ne. Mama njegovog supatnika je smatrala da nema šta njen sin ii kog psihologa kad je on normalan, on nikog ne gnjavi i ne tuče, i sad 4 godine kasnije, moj sin ide u školu bez straha a i dalje ima krive noge i fuflja, a ta mama i dalje poduzima sve da škola nešto poduzme oko zlostavljača. I je, ona je u pravu, škola se treba postaviti prema zlostavljačima strože, ali i prema zlostavljanima također, moraš ići psihologu i naučitii moraš.
I nije moj prijedlog vrtića da teta pije kavu dok djeca divljaju, ali da teta mora nadgledati pomirenje nakon svađe, kako često biva, to mi je zlostavljanje, figurativno.