Pa, ali mislim da me čujete drugačije nego što govorim. Ne mislim ja da je dijete krivo što je zlostavljano, niti da tete trebaju ignorirat zlostavljanje niti da vrtii trebaju nemat stručnu službu, što ne mogu vjerovati (pa zar zakonski ne trebaju zaposlenog pedagoga?) Ali ako nema psihologa u vrtiću, pa negdje ga ima. Ne znam ja tu vidiš ne bih čekala da se situacija u vrtiću promijeni nego bi s djetetom otišla negdje privatno. A tetama bih otišla zajedno s djevojčicom i lijepo rekla: Moju djevojčicu boli kad joj se ostale djevojčice rugaju jer je tamnije kože. Iva/Petra/Ana, kako bi tebi teta mogla pomoći kad ti se rugaju? I mislim da bi tad i tete shvatile problem ozbiljnije. Ili bi pak dijete samo imalo prilike vidjeti da tete ne znaju pomoći, da nije problem u njoj.