Ispisali smo ju iz vrtića

[casa]

Šta ćemo sad, marta? Ne znama, ali ozbiljno vjerujem u onu pometi pred vlastitim pragom. Ja kao roditelj ne mogu odgajat tuđu djecu, ni odgajatelje, ni učitelje, niti bih to ikad poželjela ( Ne stignem ni svoju veselu trojku i kuću mesti), pa se onda u tom veeelikom i nepravednom svijetu bavim svojom djecom, svojom kućom i svojom nastavom. A ovaj stav da su svi bezveze, smatram potcjenjujućim...

[marta]

Šta ćemo sad, marta? Ne znama, ali ozbiljno vjerujem u onu pometi pred vlastitim pragom. Ja kao roditelj ne mogu odgajat tuđu djecu, ni odgajatelje, ni učitelje, niti bih to ikad poželjela ( Ne stignem ni svoju veselu trojku i kuću mesti), pa se onda u tom veeelikom i nepravednom svijetu bavim svojom djecom, svojom kućom i svojom nastavom. A ovaj stav da su svi bezveze, smatram potcjenjujućim...

I ja ko i ti. Samo imam četvorku. Istina je da podcjenjujem. Ne mogu si pomoći. Pročačkala sam po sustavu i izvana i iznutra i ne mogu si pomoći. Nažalost entuzijazam nije zarazan.
S vrtićem sam imala manje više sreće. Srednji sin je imao najviše sreće, tete su mu bile fantastične, i dan danas ih rado sreće, šalje pozdrave, kao i one njega uostalom. Najstariji se provukao, jedna njegovu tetu sam jednom upitala zašto ima šljivu na oku, a ona mi je mirno ispričala kako se potukla zbog nasljedstva. Al njemu je bila dobra. Najmanji je imao i najmanje sreće, njegova omiljena teta je često bila na bolovanju, zamjene su se samo redale i na kraju me zamolio da ga ispišem iz vrtića, što sam i učinila. Prema nekim procjenama ovdje oštetila sam ga time za tri života. Ali nisam, profitirao je neizmjerno. Mala ne ide u vrtić, vjerojatno neće ni ići, a u svakom slučaju joj trenutno uopće ni ne treba. Sve što je trebalo riješiti, rješavala sam ja. Nitko drugi. I to je ono što zamjeram i zbog čega podcjenjujem. Jer očekujem uključenost i aktivnost, a dobivala sam samo delegiranje problema, onda kad ih ne bi samo pomeli pod tepih.