Ne znam što sam sve napisala, ali ovo definitivno nisam mislila.sasa prvotno napisa
Ne, ne mislim da je mama nepogrešiva, nego u konkretnom mayato slučaju smatram da psihologica nije u pravu da je time oštetila zauvijek dijete. Smatram da je dijete od 3 godine još malo i da ima još više godina pred njima kada može, ako želi, ponovno upisati dijete u vrtić.
Dakle, to sadašnje odustajanje od vrtića ne vidim nikakvom preprekom za ništa u budućem životu, niti to vidim nekom kardinalnom pogreškom.
Smatram da je mayato treba primiriti sama sa sobom, sa svojom odlukom i onda kroz neko vrijeme s jednim iskustvom iza leđa može proanalizirati da li će u budućnosti upisati dijete u vrtić ili će pronači neke druge načine socijalizacije djeteta.
I moram opet napomenuti da nisam nikakav pristaša parole "mama zna najbolje" nego nekakva prosjećna mama bi trebala bolje poznavati svoje dijete od neke odgajateljice koja ga je vidjela 3 puta.
Samo sam veliki protivnik parole vrtić je neophodna faza djetetovog odrastanja i odgajateljice su tu da odgoje dijete, jer smo mi roditelji nesposobni. Niti smatram vrtić neophodnim, niti svaki odgajateljicu odličnom.
Vrtić ima svojih divnih strana, u njemu djeca puno nauče, puno rade,... ali da je neophodan nikada to neću reči. Pored živih (prosjećno sposobnih roditelja) nikako ne.
Što apsolutno ne znači, ako ću ikad imati još koje dijete da neće ići u vrtić.
 |
|||
Odgovori s citatom