Recimo, ja mogu da zbog vrtića napustim selo i odem sa decom u grad.
ili da se učlanim u savet roditelja-i ne uradim ništa, jer je naša teta zacementirana debelim političkim vezama.
ili da ne dam dete u vrtić-ali kod nas je predškolsko obavezno, ako nisu menjali.
ili da prihvatim vrtić takav kakav jeste, i počnem traganje za psihologom.
ali ne razumem ovu primedbu-ne lamentirati o drugima. Ne znam da li je lamentiranje ako ne umem da napravim taj mentalni skok da ubedim sebe da je nešto dobro, ako nije, da je neko stručan, ako nije, i da je sve za neko dobro-kad nije. Niti ako o tome ne ćutim.