Ili da zajedno s djevojčicom odeš do teta, da kažeš Moju kćerku boli kad joj se ostale djevojčice rugaju. Iva, Ana, Petra kako bi ti teta mogla pomoći kad ti se djevojčice rugaju? Tako će tvoja djevojčica vidjeti da uvažavaš njezin problem, da sama može reći kakva joj je pomoć potrebna, da je teta vaš partner, ali da nije neprikosnoveni autoritet koji sve zna najbolje i da ti rješavaš probleme razgovorom i uvažavanjem druge strane čak i ako druga strana ne čini isto. Tako će i tete shvatiti da dijete uistinu ima o problem, čuti kako mogu pomoći i shvatiti da nemaju neprijatelja pred sobom nego zabrinutu majku i jednu malenu povrijeđenu djevojčicu ili pak neće ali mogle bi, pa čak te i iznenaditi.
Mislim da nikad nije sve tako crno niti ili...ili... Postoji neki srednji put, ali često da bismo ga našli moramo vidjeti da i drugi ljudi jesu ljudi... Ja uvijek mislim... Ne slažemo se oko toga, ali jednako se svi ujutro budimo, jednako imamo djecu, muževe koje volimo i koji nas nekad ljute, svi smo nekad gladni, nekad uzbuđeni, nekad umorni... ljudi smo..sličniji smo nego li smo različiti... I ako nakon razgovora sve ostane isto, neće biti isto, jer će tvoja djevojčica znati da je njezin problem vidljiv i jasan, da teta odbija pomoći iako može i da ona nije odgovorna što joj se rugaju i što pomoć odgajatelja izostaje... Možda se čak ohrabri pa se i tim djevojčicama suprotstavi dovoljno čvrsto da zasluži njihovo priznanje ( a u ovom dijelu mislim da kvalitetan psiholog može jaaaako pomoći).