razmisljala sam kako bi rezimirala stav o vrticu i zakljucila da velika vecina u njemu, kad se zbroje plusevi i minusi, ode iz njega u nekoj nuli. meni je ta nula neutralna i ne dozivljavam je kao pozitivnu stavku. niti kao negativnu.
no nekako sam misljenja da podjednako ima onih kojima je opcija ne-vrtic pozitivnija od da-vrtic i onih kojima je da-vrtic pozitivnije od ne-vrtica.

to ne znaci da na vrtic gledam negativno, naprotiv, no isto tako da neidenje u vrtic gladam jednako. naprosto je previse faktora u igri da bi se mogla povuci jednan, pa i statisticki, zakljucak.

vrtic cak i nije realna preslika zivota, (nadovezujem se na zadnji casin post). toga sam bila svjesna u prvom vrticu i donekle me bilo strah sta ce joj skola donjeti. i bila sam u pravu. (pri tome mislim da socioloski aspekt i odnose unutar grupe djece).
no isto tako sam svjesna da bi s 3g u takvoj grupi ona potonula. izgubila se. postala nevidljiva. i da joj je bivanje 3g u "nerealnom" okruzenju pomoglo da se ona razvije i osnazi i da se danas zna postaviti u (nepravednim) odnosima unutar grupe u skoli.
i tocno sam vidjela taj trenutak kada je za nju postala- zrela.
i uzasno mi je drago sto sam odgodila skolu za 1 godinu, unatoc suprotnom misljenju struke, jer je ta godina bila presudna u njenom sazrijevanju.
i zbog toga mogu jasno razumijeti mayato i biti joj podrska u njenoj odluci.