ma joj, znam da se vraćam na temu i stvarno sam se trudila čitati sve postove open minded

ali nikako ne mogu prihvatiti da
trogodišnje dijete, kojemu je loše u vrtiću, a zna da je mama doma, mora samo patiti da se osnaži i osamostali.
i da mama neće pomoć.
uostalom, to je sigurno i do karaktera roditelja.
evo, meni je npr nezamislivo kroz bilo što prolaziti - sama.
naučiti nešto hard way. a može biti easy.
valjda sam razmažena.
računam na pomoć svih bliskih oko mene.
da će uskočiti, ako mogu.
i s 40 odbijam biti samostalna
pa sutra akterica topika može dobiti posao ako ga traži i onda će dijete imati prilika i prilika učiti se samostalnosti i iskoristiti sve moguće blagodati vrtića. i tri sata i osam sati, a bome i deset sati. kao veliak većina naše djece.