Citiraj leonisa prvotno napisa Vidi poruku
da se opisno izrazim, primjerom cipela. djeca u nekom trenu prolaze fazu "sam/sama" i pokusavaju sve sami napraviti. i onda se tu uplete roditelj koji nema zivaca i vremena gledati kako dijete prije izlaska iz stana 45 min pokusava samo obuti cipele jer za 45min vec treba biti na drugom kraju grada, pa ga prekine i obuje ga. prvi, drugi, treci put. cetvrti dijete prestane pokusavati i pusa da ga obuje roditelj. ista stvar je s hranjenjem. a bogme i socijalizacijom.

zasto nitko ne ocekuje da 10mjesecno dijete samo obuva svoje cipele? nije da nema djece koja nece vec tada pokazivati interes da to ucine sami. ali ima i onih koji ce to pokazati tek s 3.
imam doma oba primjera.
ista stvar je s djecom koja s 2,5g zovu druge doma na igru. kao i one koji to nece ni s 4.

i bottom of line, dijete nece prestati zeljeti samo obuvati cipele ako ga se jednom (a i vise puta) prekine, bas kao sto nece shebati svoj socijalni i emotivni zivot ako se tocno ili pogresno procijeni da za njega u tom trenu nije spreman.

btw. u parku mojoj mladjoj ulijecu nepoznate zene i bake i primaju je da joj "pomognu" da se popne i mene gledaju s visoka zasto je pustam samu kad vidim da se "muci", svako malo vicem da je se pusti da to (nesto) sama napravi jer zeli i moze, da joj se tek pri kraju kad se vidi da zaista ne moze sve sama mrvicu pomogne, no ne ucini umjesto nje, ali ce se te iste osobe pitati zasto ne ide u vrtic i kada ce. smijesno, zar ne?
Ali nema baš puno stručnjaka koji imaju znanstveno utemeljeno mišljenje kako desetomjesečno dijete ima potrebu naučiti vezati vezice na cipelama, a valjda 95% stručnjaka se slaže da dijete od tri godine ima potrebu za socijalizacijom i odvajanjem od majke... I ne vidim kako se to može promijeniti, osim znanstvenim istraživanjem ili relativiziranjem znanosti kao takve. Za prvu opciju sam skroz otvorena, ali čini mi se da se na forumu često polazi od druge opcije, a to mi nije prihvatljivo, kao i neprimjenjivanje antibiotika kad ga stručnjak prepiše, kao i necijepljenje ako ga stručnjak preporučuje kao i zadaća ako ju je učitelj dao, kao i da se u predškolskoj dobi vježba izgovor slova r i l na preporuku logopeda , kao što se počinje sve ranije s učenjem jezika na preporuku psihologa....( Jednako tako vjerujem u osobnu odgovornost pojedinca, pa shodno tome i slobodu odlučivanja.) Vjerujem u znanost, vjerujem da danas znamo više i da stoga naša moralna prosudba mora ovisiti i o tom znanju, koje možemo uključiti ili pak isključiti ve kako osjećamo da je ispravno. A često mi se čini da se bira iz tog znanja ono što nekome u određenom trenutku odgovara. I ljudi onda kažu: ja se ne slažem s psihologom, doktorom, učiteljem... kao da smo svi podjednako znanstveni u svim područjima. Pa, nismo. Potpuno mi je u redu da netko smatra da ne želi da se njegovo dijete u dobi od tri godine ičemu poučava uz patnju, da smatra da je samostalnost danas visoko precijenjena, ali sasvim mi je neprihvatljivo da smatra da zna bolje od stručnjaka kako djeca funkcioniraju, da su svi dokazi prikupljeni dosad i sva znanstvena istraživanja nedorasla njegovom intuitivnom uvidu u stvari.