Kod nas je u vrtiću bilo više od 25 djece, a tete su bile dvije, a kako su one točno radile to se ne sjećam, no preklapaju se uglavnom u vrijeme ručka (koliko je to točno sati - ne znam). Veliki je problem bio još i to što je jedna teta jako često bila na dugim bolovanjima, pa su uskakale zamjene, pedagoginja, a nekad su djeca i sama gledala crtiće.

No u privatnom vrtiću u koji smo imali pokušaj upisa kad je dijete imalo tri godine je bilo valjda pet teta na taj broj djece (oni su zamislili velike grupe koje bi dio aktivnosti imale zajedno a dio razdvojeno po dobi), pa je svejedno vladao raspašoj i nered i taj veliki broj teta uopće nije držao djecu pod kontrolom, i događali su se apsurdi tipa da teta nakon dva tjedna ne zna kako se moje dijete zove.

Tako da bih ja rekla da je ključ uspjeha reda i discipline u vrtiću - dobra teta. Naravno da je bolje kad je više teta na manje djece, ali nije nužno da će biti loše ovako kako je sada po državnim vrtićima. Ja sam vodila kćer na nekakvu glazbenu igraonicu koju je vodila moja šogorica, inače odgajateljica, i na koju je išla gotovo cijela šogoričina vrtićka grupa, pa sam imala priliku vidjeti kako ona hendla tu djecu - sve vidi u svakom trenutku, kao da ima još jedan par očiju na leđima, i djeca je slušaju bez pogovora.