Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
I evo to je opet ono gdje se uopće ne slažemo. Ne vidim zašto dijete od tri godine ne bi moglo bezinteresno željeti mamu, zašto bi moralo u svakom trenu biti uvjetovano svojim potrebama... Ja vjerujem da dijete već u dobi od tri godine može imati bezineteresnu, čistu želju za majkom... I da ja kao majka želim poticati takvu želju, a ne potrebu za ljubavlju i bliskošću uvjetovanu strahom od odvajanja.
Nisam rekla da dete mora imati potrebu za mamom u svakom trenutku. Niti mislim da bi to bilo zdravo.
Ali mislim da trogodišnjak nekad ima čistu želju, a nekad itekako potrebu za majkom.
I mislim da je za jednog trogodišnjaka recimo normalno da nakon nekoliko sati bez mame ima upravo potrebu za mamom, a ne čistu želju. Potrebu-ne zato što ima sa mamom neki odnos patološke vezanosti, nego potrebu zato što ima potrebu za ljubavlju i bliskošću (oni UNICEF-ovi stupovi koje je Zuska objasnila).
Takođe mislim da pre moja deca, koja su u mom okruženju stalno, imaju ili nemaju želju za mojim društvom-jer im je potreba za mojim društvom stalno zadovoljena. Time ne mislim da sam ja bolja mama, nego da su okolnosti mog i njihovog života prosto takve. A deca sa mnom u proseku provedu iznenađujuće malo vremena, tj. ili smo u društvu sa još nekim (i ja sedim na klupi u parku, samo ne pušim..), ili se igraju sami ako smo kod kuće, a ja radim nešto od kućnih obaveza. Niti veličam svoj stil života, niti ga smatram idealnim-ima on sasvim dovoljno mana koje ja itekako vidim, i sigurno još mnogo onih koje ne vidim. Ali moje loše mišljenje o vrtiću-isključivo jednom, konkretnom vrtiću-se zasniva na lošem iskustvu, ne na predrasudama.
Ja sam pitala za doživljaj sebe kao majke baš zbog tog isticanja vežbanja samostalnosti i samodovoljnosti deteta na svim nivoima. Tj. to meni zvuči kao sprovođenje nekog cilja koji je meni nejasan.
Ako je trogodišnje dete samodovoljno sebi, ako dete ima sa 3 godine pretežno samo želju, ali praktično više ne i potrebu za majkom, onda je to dete sa tri godine u svakom pogledu već samostalna, zrela jedinka koja je sposobna da se brine za sebe u životu. Sve što onda to dete treba jeste da dostigne potrebne centimetre i kilažu pa da se uvrsti među odrasle osobe. Sve što roditelj takvog trogodišnjaka treba da radi jeste da partnerski prati jedno takvo zrelo trogodišnje dete i da mu finansijama i logistikom osigura da dostigne pomenute centimetre i kilažu.
Meni je takva slika o trogodišnjaku jednako nerealni ekstrem kao i trogodišnjak-beba.